Službeni podaci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice govore da se polovica protjeranih ili izbjeglih vratilo na svoja ognjišta u Bosnu i Hercegovinu. Podatak je to koji bi trebao širiti optimizam i nadu u povratak onoj drugoj polovici. Helsinški komitet za ljudska prava ima drugu istinu. Oni kažu da se vratila tek trećina izbjeglih. U pravili, ljudi se vraćaju u općine u kojima je većina stanovništva njihove nacionalnosti.
Činjenica je to koja ubija nadu i optimizam onima koji još sanjaju o povratku u sredinu u kojoj prevladava stanovništvo druge nacionalnosti. Dvostruki život Bosne i Hercegovine se nastavlja! Što više programa za povratnike imamo, manje nade povratnicima ostavljamo. Desetine se gradova posljednjih godina zakitilo, ničim izazvanim modnim hitom - statusom otvorenoga grada. Ispod šarenila modnoga plašta skrivena je tmurna činjenica: danas u Bosni i Hercegovini samo u dvije općine živi više od deset posto stanovnika drugog naroda.
Svakodnevno slušamo ode toleranciji i sarajevskom etničkom i kulturalnom šarenilu. Kad se stišaju službeni bubnjari, ostaje naša stvarnost: Sarajevo kao etnički najčistiji glavni grad Europe. Kod nas je i pojam "čist" samo asocijacija po kontrastu. Sve naše političke stranke zagovaraju put u Europu. Koja to Bosna i Hercegovina hoće u Europu: ona papirna ili stvarna? Tko će, nakon svega, reći "nema Bosne" kad su Bosne dvije!? Plus Hercegovina.
