Ocjena iz općeg uspjeha nije realan pokazatelj znanja, a od hiperinflacije odlikaša još je veći problem hiperinflacija neuspješnih učenika koji se iz razreda u razred provlače s poklonjenim dvojkama. To su zaključci istraživanja psihologinje Elvire Nimac, provedenog u OŠ “Ante Starčević” u zagrebačkoj Dubravi, posebno zanimljivi sad na polovici drugog polugodišta kad u školama, kao i svake godine, počinje finiš utrke za peticama, ali i za dvojkama.
Dvostruka šteta
Psihologinja Nimac smatra kako iz općeg uspjeha treba izdvojiti tzv. odgojne predmete poput glazbenog, likovnog, tjelesnog..., ali i vjeronauk i druge izborne predmete koje djeca često pohađaju samo zato da bi si “podigla prosjek”.
– Prema općem uspjehu, u četvrtim razredima ove školske godine u mojoj je školi bilo 55 posto odličnih učenika, 38 posto vrlo dobrih i 7 posto dobrih, a dovoljnih i negativnih nije bilo. Kad se, međutim, iz općeg uspjeha izuzme uspjeh iz odgojnih predmeta, dobivamo posve drukčiju sliku: postotak odličnih smanjuje se čak 20 posto i iznosi 35 posto, vrlo dobrih je 42 posto, dobrih je 16 posto, a imamo i 7 posto dovoljnih – kaže psihologinja Nimac, dodajući kako učenik u četvrtom razredu može imati vrlo dobar uspjeh ako iz hrvatskog, matematike, engleskog te prirode i društva ima ocjenu dovoljan, a iz svih ostalih predmeta odličan.
Poklanjanje dvojki
- Postotak odličnih po ‘obrazovnim’ predmetima, recimo hrvatskom jeziku, matematici ili engleskom, kreće se od 16 do 31 posto, a onih sa zaključenom jedinicom i dvojkom je od 3 do 33 posto! – kaže Elvira Nimac, upozoravajući da prosječni uspjeh samo prikriva pravo stanje u školama.
Da je poklanjanje dvojki prava epidemija nije novost, ali stručnjaci upozoravaju da to nije bezazleno.
– Osim toga – upozorava E. Nimac – na sjednici razrednog vijeća vrši se pritisak na učitelje da se učeniku s tri negativne ocjene pokloni dvojka. Time im se nanosi šteta jer tako prelaze u viši razred, a da ne ulažu trud. Iznimno je važna pritom spremnost roditelja da pomognu djeci, jer ne mogu uvijek računati na školske dopunske sate.
Samo rijetki žele se baviti dopunskom nastavom
Da u školama nema dovoljno sati dopunske nastave slaže se i ravnatelj cijenjene zagrebačke V. gimnazije Petar Mladinić koji je ipak pronašao rješenje za učenike koji zapnu s gradivom.
– Za dopunsku nastavu angažirao sam profesore vanjske suradnike. I svi su zadovoljni; učenici jer im ima tko pomoći, profesori jer imaju priliku dodatno zaraditi – kaže on, ali i naglašava kako se – da bi platio nastavnike – mora snalaziti i “u sustavu izgraditi cijeli parasustav”.
– Dopunska nastava je stigmatizirana. Rijetki se njome žele baviti. Ali zato cvatu instrukcije koje roditelji moraju plaćati i koje su toliko raširene da gotovo čine paralelno školstvo – kaže Mladinić, dodajući da ima i slučajeva zloporabe kad nastavnici ucjenjuju učenike instrukcijama.
vjeronauk je izborni predmet, ko voli nek izvoli