U općini Perušić nedaleko od Gospića cijelo se desetljeće vodi bitka između dijela lokalnog stanovništva (ili njihovih predstavnika) i Alojza Dončića, poduzetnika iz Kumrovca koji je prije petnaestak godina došao u Liku i tamošnju ciglanu pretvorio u odlagalište otpada.
Kada o tome razgovaramo s Dončićem, slušamo da su to laži, da mu lokalci od početka podmeću klipove i sprječavaju ga u poduzetničkom uspjehu. Perušićani pak tvrde da Dončiću nikada nije bila na umu proizvodnja. Ciglana Perušić je, ističu, nekada bila pojam uspješne firme, a crijepom ispečenim u njenim halama pokrivene su gotovo sve kuće u Lici. Dončića, vlasnika tvrtke Kopitar d.o.o., optužuju da je ušao u ciglanu ne bi li okrenuo novac, ali glavni motiv nisu bili crijep i opeke, već zarada na opasnom otpadu koji je nataložio u ciglani i ostavio ga da prijeti okolišu.
Te i takve optužbe bile su motiv da se zaputimo u Liku i sami provjerimo o čemu je riječ. Do ciglane se dolazi vrlo jednostavno. Čim se siđe s autoceste i priključi na lokalnu cestu koja od Perušića vodi u Gospić, nakon nekoliko stotina metara, tik uz prometnicu, iza granja se nazire ploča s oznakom tvrtke Kopitar i natpisom Ciglana Perušić. Riječ je o prilično velikom zapuštenom kompleksu, otvorenom svakom namjerniku koji je poželio skrenuti s glavnog puta i zaviriti u nekadašnji pogon. U pratnji lokalnog stanovnika obišli smo kompleks i ušli u veliku prostoriju u kojoj se, pretpostavili smo, nekada skladištila cigla i crijep. Hala je ispunjena golemim vrećama iz kojih viri siva smjesa koja podsjeća na stvrdnuti prah. Premda se sve to nalazi u prostoru visokom nekoliko metara kroz koji neprestano struji zrak, osjeća se jak neugodan miris. Već nakon desetak minuta boravka u tom prostoru počela nas je boljeti glava i javljati se neugodan osjećaj u želucu.
Tisuću kubika smjese
Tada nismo znali što je to, ali smo procijenili da ima oko tisuću kubika stvrdnute smjese. Kasnije smo saznali da je to filtar-pepeo, opasni otpad koji je Dončić početkom 2001. godine dopremio iz spalionice opasnog otpada Puto. Riječ je o pepelu produktu spaljivanja opasnih tvari iz spalionice koja je prije deset godina i sama izgorjela što je, barem u javnosti, izazivalo kontroverze.
Dončić je Ciglanu Perušić kupio koncem devedesetih godina, a već u ljeto 2000. godine ishodio je dozvolu za skladištenje i obrađivanje opasnog otpada. Istodobno su ga lokalne vlasti pokušale spriječiti da ugrozi okoliš. Tako je Županijska skupština mjesec dana prije nego što je Dončić dobio dozvolu da dopremi filtar-pepeo, galvanski mulj i druge otrovne tvari, područje na kojem je ciglana proglasila II. i III. zonom zaštite rijeke Gacke. To znači da su za Dončića trebali vrijediti propisi o strogom režimu manipulacije otpadom.
Mirko Kasumović, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika Policijske uprave u Gospiću, prisjeća se da je policija reagirala i da su protiv Dončića podnijeli kaznenu prijavu. Glasnogovornica gospićke policije kaže da je u lipnju 2001. godine dovršeno kriminalističko istraživanje nad Dončićem (spominje 62-godišnjaka iz Kumrovca) zbog sumnje u kazneno djelo ugrožavanja okoliša otpadom.
"On je kao vlasnik i odgovorna osoba pravne osobe sa sjedištem u Perušiću u razdoblju od 13. 3. do 20. 4. 2001. godine, na području Perušića, protivno propisima skladištio otpad: filtar-pepeo, galvanski mulj, leteći pepeo, motorno ulje i otpad za čišćenje spremnika, koji može ugroziti kakvoću vodotoka rijeke Gacke i okoliša", navodi glasnogovornica.
Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću je u povodu prijave protiv Dončića podiglo optužnicu i izvelo ga na sud. Tada, međutim, dolazi do preokreta. Općinski sud u Gospiću poduzetnika iz Kumrovca oslobađa krivnje. Tužitelji su se žalili, ali je Županijski sud u Gospiću potvrdio oslobađajuću presudu.
Dozvole Ministarstva
U sudskom postupku govorilo se o malo manje od 200.000 kilograma filtar-pepela, 94,5 tona galvanskog mulja, gotovo 1500 kilograma letećeg pepela, 700 metara kubičnih motornih ulja i 700 litara otpada od čišćenja spremnika. Dončić se na suđenju branio dozvolama koje je ishodio od Ministarstva zaštite okoliša. One su podrazumijevale skladištenje opasnog otpada, kao i njegovu ugradnju u opekarske proizvode.
Sporno je bilo skladištenje. Smatralo se nezakonitim što je vreće s filtar-pepelom držao na otvorenom, a on se branio tvrdnjom da je pepeo pohranjen u nepropusnim vrećama. No, kako bilo, ciglana je prestala s radom. Kopitar je ugasio peći već godinu dana pošto je dopremio opasni otpad. Kako smo se i sami uvjerili, filtar-pepela iz spalionice Puto se nije riješio. Prema rješenju Ministarstva zaštite okoliša, što su naveli u odgovoru od prošlog tjedna, anorganske muljeve je mogao ugrađivati u opekarske proizvode, i to do 1 posto, dok je ulja prve i druge kategorije mogao spaljivati.
Kada smo Dončića pitali kako se riješio otpada budući da je vrlo brzo, već 2002., ugasio proizvodnju, odgovorio je da je ulja spalio. Mi smo, međutim, čuli nešto sasvim drugo. Njegov bivši zaposlenik koji, kaže zbog straha da ne izgubi sadašnji posao, nipošto ne želi da mu se otkrije identitet, tvrdi da je dio otpada ostao zakopan plitko pod zemljom. Tvrdi da je prema izravnoj Dončićevoj uputi rovokopačem iskopao rupu u zemlji, i to nedaleko od same hale, te u nju zatrpao oko dvadeset metalnih bačava na kojima nije bilo nikakve oznake. Jedna se bačva, kazuje, probila i iz nje je počela istjecati tekućina koja ga je podsjećala na katran. Gazda Dončić, koji je sve nadgledao, upozorio je da ništa ne dira rukama i rekao mu da sve samo zatrpa zemljom.
U Ministarstvu zaštite okoliša i prirode o priči o zakopanim bačvama nemaju pojma. Dončić tvrdi da je posrijedi bezočna laž, a mi nismo uzeli lopatu i iskopavali, nego smo to prepustili inspektorima koji su povodom našeg upita najavili ponovni odlazak u Ciglanu Perušić.
Od Ministarstva zaštite okoliša i prirode dobili smo dva odgovora na pitanja o otpadu u Ciglani. Najprije su na općeniti upit rekli da je sve u redu. "Nadzor inspekcije zaštite okoliša obavljen je 7. 6. 2011. godine. Inspekcija je 10. 6. 2011. tvrtki Kopitar d.o.o. rješenjem naredila da opasni otpad u količini od oko 200 metara kubičnih premjesti u zatvoreni čvrsti skladišni prostor (halu za radne strojeve)", stoji u prvom odgovoru uz napomenu da je mjera izvršena. Na naše novo pitanje je li moguće da je inspekciji u redu da se otrovni pepeo nalazi u otvorenim vrećama, u prostoru koji nitko ne čuva, pa je dostupan svakom tko se sjeti zakoračiti u ciglanu, kao i na pitanje što je s metalnim bačvama s tamnim sadržajem, bez ikakve oznake, što smo ih otkrili u pokrajnjoj prostoriji, došao je novi odgovor da će ponovno poslati inspekciju u Perušić.
Vjerojatno i hoće budući da nam je Dončić rekao kako su ga zvali inspektori. Ako bi se slušalo samo njegovu stranu, lako bi ispalo da je žrtva antipoduzetničke hunte. Kaže da ga se sustavno sprječavalo u proizvodnji te da je trebao tužiti državu jer mu je usred proizvodnje isključena struja i izbačeno 40 radnika. Kaže da se izmišljalo ugrožavanje okoliša, a prostor ciglane proglasilo vodozaštitnim područjem samo da bi mu se napakostilo. Godine 2002. želio je ciglanu prodati Našicecementu, ali je posao propao. Godine 2008. obnovio je proizvodnju, no nakratko. Lani je našao investitora iz Italije koji je želio ući s kapitalom u ciglanu i opet upaliti peći, ali je i taj propao. "Ove ću godine opet pokrenuti proizvodnju, i to je razlog zašto se opet aktualizirala priča o ugrožavanju okoliša. Samo da me blokiraju", kaže Dončić. Na primjedbu tko bi normalan sprječavao otvaranje radnih mjesta, odvraća da ni njemu nije jasno. Tri puta je, kaže, provaljeno u ciglanu i svaki put je pokraden. Ispada i da je netko neposredno prije nas provalio i ukrao brave samo da bi ispalo kako se opasni otpad skladišti bez zaštite i osiguranja.
SDP-ov vijećnik u Perušiću Vlado Orešković smatra da su Dončićeve priče bespredmetne i uporno traži od Općine Perušić da konačno riješi problem otpada. Kad smo već kod SDP-a, kao zanimljivost ćemo spomenuti da je Alojz Dončić punac ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića. Sudeći prema najavi Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kako će poslati inspekciju u Perušić, čini se da mu veza u Vladi neće pomoći.
>>Tone opasnog otpada umiješane u ciglu
Ma ne zna ministar što mu punac radi, ni slučajno