U Hrvatskoj nema stručnjaka koji bi mogao izaći u javnost i građanima
kazati da se havarija tankera natovarenog naftom u Jadranu neće
dogoditi nikada. I to je činjenica pred kojom pada svaka znanstvena
rasprava o projektu Družba Adria, jer je, tvrdi se, vrlo visokog
rizika, upitnog profita i premalih jamstava za sanaciju mogućih šteta.
Za Hrvatsku je upitna njegova ekološka, ekonomska i politička
dimenzija. Ekološki gledano, on je bomba, jer osim moguće havarije
dugoročno nosi i rizik balastnih voda, koje su i ovako prisutne u
Jadranu, ali ih taj projekt dodatno ističe. U ekonomskom smislu
nemoguće je vagati 50-ak milijuna dolara Janafova profita sa sedam
milijardi koliko nam godišnje donosi turizam. Međutim, u političkom
smislu projekt DružbAdria ispolitiziran je do maskimuma i ne može se
gledati jednostrano.
Pokazuje svu nekonzistentnost hrvatske politike u kojoj jedna vlada
potpisuje sporazum, a druga ga ruši, istovremeno potpisujući uredbu
kojom se dopušta stranim vojnim brodovima na nuklearni pogon da plove
Jadranom.
Sve ekološke udruge neće učiniti ništa ako samo spriječe DružbAdriju, a
ne potaknu rješavanje mnogih otvorenih pitanja koja je taj projekt
donio, uključujući i angažman drugih država koje imaju izlaz na Jadran.
Po međunarodnim pomorskim konvencijama Hrvatska ne smije ograničiti
cjelokupnu plovidbu Jadranom, pa u Trst i dalje godišnje uplovljavala
oko 600 tankera. Zato Talijani o Družbi mudro šute.
NAGLASAK