U nedjeljno jutro, nekoliko sati prije finala Svjetskog prvenstva u nogometu, Hrvatska diše drukčije. Navijačka majica s kvadratićima nije suvenir ni rekvizit – ona je simbol. Simbol je ponosa, ali i ponovno aktivne nade u to da je sve moguće. U crveno-bijelim poljima sve je moguće! Osvojiti pehar, naći posao, živjeti u blagostanju, promijeniti sve što nas koči na putu do uspjeha... To je vidljivo na licima građana koji ponosno šeću po hrvatskim ulicama jer korak im je poletniji nego drugih dana.
Probudila se snaga, zovu je teoretičari ekonomskim optimizmom, ključnom polugom za promjenu koju je Hrvatska, uspavana u problemima i ekonomskoj krizi, ispustila iz ruku. Snažan je to alat u jednom gospodarstvu, bez obzira na to što nije opipljiva, ali da je ekonomija čista matematika, svrstavala bi se u prirodne, a ne u društvene znanosti. Na uspjeh gospodarstva u cjelini emocije često utječu i više od realnih prilika. Jer kako drukčije objasniti sve inovatore koji su iz strasti za realizacijom svoje ideje pokrenuli ekonomske revolucije u cijelom svijetu.
Pozitivna energija koju su stvorili vatreni prenijela se u obliku optimizma i na druga životna područja, pa i na percepciju kupovne moći i rizika ulaganja, kapaciteta za korjenite promjene, ali je i revitalizirala zaboravljenu tezu da se zajedničkim trudom grupe najboljih može pobijediti u najjačoj konkurenciji. Uspjeh nogometne reprezentacije probudio je domoljublje i svijest da individualni uspjesi u najjačim klubovima ili ekonomijama ne mogu mjeriti s ponosom i priznanjem koje donosi uspjeh za svoju domovinu.
Naši su nogometaši inspiracija za cijelu ekonomiju. Nedvosmislen su dokaz da najbolji moraju napredovati kako bi napredovalo cijelo društvo. Pokazatelj da pravog uspjeha nema bez požrtvovnog rada i maksimalnog truda uz spremnost na veliki rizik, ali uz pretpostavku dobre infrastrukture i pametne poslovne taktike koja se u rječniku nacionalne ekonomije naziva gospodarskom strategijom.
Optimizam koji je nogometni uspjeh donio mora se iskoristiti jer je rijedak energent koji gura cijelu ekonomiju. Ulagači lakše investiraju i veći novac kada ih strast prema projektu uvjeri da će im se investicija isplatiti, radnici daju više od sebe kada im poslodavac ponudi okruženje u kojem su važan dio procesa koji vodi prema kreaciji, građani su se spremniji žrtvovati kada se ta žrtva podnosi za bolji život novih generacija.
Ovaj se trenutak stoga ne smije propustiti jer može biti generator jedne nove hrvatske ekonomije koja neće poticati na iseljavanje, već stvarati prilike za najbolje u domaćem okruženju, koja može privući strana ulaganja u resurse kojih je Hrvatska puna – od kvalificirane radne snage do geostrateškog položaja. Država i politika odgovorne su za to da ovaj poklon ekonomskog optimizma i vjere u to da je sve moguće ne odbace i zatome, a svaki pojedinac za to da se osvrne oko sebe i preuzme kontrolu nad ekonomskom sudbinom ne čekajući da mu drugi ponude lošije rješenje.
>> Kolinda Grabar-Kitarović spomenuta u 25 posto više vijesti nego Modrić
Hrvatska drzava je majka za 15 do 20 % stanovnika iz tzv.elita politickih tajkunskih i inih a za ostale hrvate ttj.za vecinu hrvata je zla maceha... ...nikakovi optimizam bez korjenitih promjena tu nece i ne moze pomoci...ako je turizam glavna gospodarska grana tu nema srece....za vecinu