Da bi vratio crvenu tjeralicu za šefom MOL-a Zsoltom Hernádijem, koju je povukao nakon intervencije mađarskih ministara i samog Hernádija, Interpol je od Hrvatske tražio da se unaprijed obveže da će platiti sve troškove tuži li mađarski poduzetnik Interpol. Takvo što nikada nije traženo ni od jedne države članice Interpola i opasan je presedan.
Detalji o akciji mađarske politike usmjerene na tu međunarodnu policijsku organizaciju kako bi se zaštitio Hernádi nalaze se u Interpolovu izvješću o tom slučaju i dio su materijala koji je dostavljen na adrese 30-ak američkih senatora i kongresnika iz obje stranke, republikanaca i demokrata.
S tom informacijom, uz niz drugih koje pojašnjavaju događaje iz sage između Hrvatske i Mađarske u vezi Ine i MOL-a, američke je političare u ime hrvatske Vlade upoznala američka odvjetnička kuća Squire Patton Boggs u posljednjem od tri velika vala lobiranja koje Hrvatska sistematski provodi u SAD-u kako bi tamošnju politiku senzibilizirala i pridobila na hrvatsku stranu.
Američka odvjetnička kuća koja s Hrvatskom surađuje niz godina, a posebno se profilirala vezano uz Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu, sada je glavni i – prema američkim podacima – jedini registrirani lobist Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama. No Squire Patton Boggs nije jedina tvrtka koju je Hrvatska od 90-ih godina prošlog stoljeća angažirala za lobiranje, a novac koji ie za to uplaćen mjeri se desecima milijuna dolara.
Kako je lobiranje za strane vlade posebnim zakonom strogo regulirano u SAD-u, lobisti su dužni podnositi polugodišnje izvještaje Ministarstvu pravosuđa o tome koga zastupaju, s kim su i kada kontaktirali o kojoj temi te priložiti materijale koje su distribuirali u Americi.
Također, svakih šest mjeseci moraju objaviti iznose primljene za lobiranje. U gotovo 1000 dokumenata američkog pravosuđa koji se tiču Hrvatske, a koje smo pregledali, nalaze se dosad nepoznate informacije, kao što je detaljna korespondencija hrvatske i mađarske strane prema Interpolu, podaci o tome kako su se organizirali posjeti SAD-u za hrvatske ministre ili pak ugovarala njihova predavanja na prestižnim sveučilištima te kako su promovirali sebe i svoju stranku.
Tri su velike teme za koje je Hrvatska angažirala lobiste u Americi. Kronološki, prvi val lobiranja počinje potkraj 2003. i početkom 2004. godine s dolaskom na vlast vlade HDZ-a premijera Ive Sanadera, kada se – uz promociju stranke te lika i djela njezina čelnika – radi na uspostavljanju tješnje suradnje između dviju država i lobiranju za NATO.
Neki od političara s kojima je tada uspostavljen kontakt i danas su aktivni vezano uz Hrvatsku ili čak ovdje ulažu novac. Druga tema nametnula se nakon presude Haaškog suda u travnju 2011. kad su generali Ante Gotovina i Mladen Markač nepravomoćno proglašeni krivima.
Treća i najsvježija tema, odnos je Ine i MOL-a.
Lobistički se počelo djelovati u SAD-u na temu Ine i MOL-a potkraj 2014. godine kad je u tu svrhu angažirana kuća Squire Patton Boggs. U njezinu dopisu datiranom 1. 11. 2014. upućenom u Ministarstvo gospodarstva ministru Ivanu Vrdoljaku ona prihvaća ponudu za suradnju u konzultantskom biznisu i naznačuje detalje angažmana.
Cijena ovisi o radnim satima
Squire Patton Boggs iznimno cijeni odnos s Vladom Republike Hrvatske, kažu u pismu iz te odvjetničke kuće te zahvaljuju na prilici da “taj posao upotpune savjetovanjem Vlade o bilateralnim odnosima s vladom SAD-a”.
Rad koji spominju odnosi se i na činjenicu da su već angažirani od strane Vlade na zastupanju Hrvatske u dvije arbitraže protiv MOL-a: one u sada već izgubljenom postupku pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Švicarskoj, te u onom pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u glavnom gradu SAD-a, koji još traje.
“Općenito govoreći, cijena ovisi o radnim satima. U pravilu, satnica za partnere (najviši rang u tvrtki, nap. a.) iznosi od 440 do 995 dolara po satu, za odvjetnike je 285 do 595 dolara, a za pravne asistente od 135 do 285 dolara. Cijena nešto varira i ovisi o geografskoj lokaciji.
Prema podacima američkog Ministarstva pravosuđa, tvrtka Squire Patton Boggs je za konzultacije, lobiranje te za zastupanje Hrvatske u arbitražama od 2015. do kraja 2017. naplatila 21,173.825 dolara. Za 2015. Hrvatska joj je uplatila 3,703.000 dolara za angažman i refundirala 762.213 dolara troškova, za 2016. angažman je iznosio 7,219.203, a troškovi 1,250.348 dolara.
Lani je cijena zastupanja, savjetovanja i lobiranja iznosila 6,689.997, a nadoknada troškova 1,549.064 dolara.
U tim je iznosima teško razdvojiti novac uplaćen za lobiranje jer je uplate za 2015. i 2016. Squire Patton Boggs prikazivao s troškovima zastupanja u arbitražama. Samo zastupanje neke strane države, bez utjecaja na američku politiku, na bilo kojem američkom sudu, bez utjecaja na politiku, inače nije aktivnost koja se mora prijaviti, pojasnili su nam iz američkog Ministarstva pravosuđa.
Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova su nam odbili odgovoriti koliko Hrvatska troši na lobiranje u SAD-u, i šire.
Prema podacima Državne revizije, mjesečni paušal toj tvrtki iznosi 364.000 dolara, no po mjesečnim pregledima, on je isplaćivan samo tijekom 2015., dok kasnije iznosi variraju i u pravilu su viši. S druge strane, odvjetnik iz Squire Patton Boggsa Luka Mišetić je 2016. na Twitteru sam objavio izvatke neovisne studije tvrtke Allen & Overy po kojoj prosječni troškovi tužitelja iznose 4,437.000 dolara, a tuženika 4,559.000 dolara, što se odnosi za naknade za rad i troškove pravnih zastupnika, vještaka i svjedoka.
Ako je tomu tako, i ako je Hrvatska za dvije arbitraže u tri godine platila nešto manje od 10 milijuna dolara, s time da druga arbitraža još traje, ispada da je za lobiranje plaćeno više od 10 milijuna dolara.
Vodeći se iskazanim iznosima, posebice iz 2017. kad Squire Patton Boggs nije naznačio da su uplate iz Hrvatske kombinacija arbitraže i lobiranja, američka je publikacija Law.com zaključila da je Hrvatska druga država na svijetu po novcu uplaćenom za lobiranje u SAD-u. Više je platila samo Kanada, dok su iza Hrvatske Ujedinjeni Arapski Emirati, Istočni Timor, Izrael, Japan i Hong Kong.
Za taj je novac, vidljivo je iz dokumenata američkog Ministarstva pravosuđa, kuća Squire Patton Boggs u prvoj polovini prošle godine radila i na pripremi posjeta visokog izaslanstva iz Hrvatske SAD-u, ne specificirajući o kome je riječ niti detalje angažmana.
Na samom početku 2017. SAD je posjetila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dok je ministar obrane Damir Krstičević ondje otišao u srpnju. Krstičević se tada u Pentagonu susreo s američkim ministrom obrane Jamesom Mattisom kad je on istaknuo Oluju kao primjer vojne akcije o kojoj se uči i na američkim vojnim školama, a Krstičević je nakon toga obišao i sjedište proizvođača zrakoplova Lockheed Martin.
Osim pripreme posjeta hrvatskog izaslanstva, Squire Patton Boggs se u lobističkom angažmanu isključio bavio energetikom. Tijekom 2015., pišu, Hrvatsku su savjetovali o pitanjima vezanim uz regionalnu energetsku sigurnost, a najveći konkretan posao obavljen je u drugoj polovini 2016.
“Savjetovali smo Hrvatsku vezano uz Interpolovu odluku da povuče crvenu tjeralicu protiv šefa MOL-a Zsolta Hernádija”, prijavio je Squire Patton Boggs američkom pravosuđu.
Upravo dokumenti, odnosno informacijski materijal, koje su podijelili tamošnjim senatorima i kongresnicima daju uvid u dosad nepoznatu pozadinu spora Hrvatske i Mađarske oko Interpolove tjeralice za šefom MOL-a Zsoltom Hernádijem kojega Hrvatska traži zbog optužbi o davanju mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu u zamjenu za predaju upravljačkih prava u Ini MOL-u.
Squire Patton Boggs je također u ime hrvatske Vlade napisao pismo glavnom tajniku Interpola Jürgenu Stocku. Iznijeli su zabrinutost zbog odluke Interpola da povuče crvenu tjeralicu za Zsoltom Hernádijem, traže da preispitaju odluku te ističu da je Mađarska prevarila Interpol uprizorenjem lažnog suđenja protiv Hernádija u Mađarskoj.
“U ciničnom pokušaju da zaštiti Hernádija od kaznene odgovornosti, Hernádi i MOL uprizorili su lažno suđenje u Budimpešti 2013. kako bi Hernádija “oslobodili” u Mađarskoj, nadajući se da će to spriječiti drugu državu EU (Hrvatsku) da mu sudi za istu stvar”, kaže se u pismu.
Angažirani brojni senatori
Podrška Hrvatskoj tražena je od niza američkih kongresnika i senatora. Squire Patton Boggs je 70-ak puta kontaktirao s tamošnjim političarima. Većina kontakata ouspostavljena je emailom, nekoliko njih telefonski, a bilo je i nekoliko sastanaka. Među političarima koji su tako doznali za postupanje Interpola i Mađarske bili su neki odavno senzibilizirani za Hrvatsku, kao što je kongresnik Dana Rohrabacher, republikanac iz Kalifornije.
Rohrabacher je bio prvi američki kongresnik koji je još u travnju 1991. posjetio Hrvatsku te je nakon obilaska Sunje zaključio kako je “američka politika prema ratom rastrganoj Jugoslaviji 180 posto kriva”. Krivnju za sukob pripisao je srpskoj strani, a Bushovu administraciju kritizirao da nečinjenjem ohrabruje srpsko otimanje teritorija.
Lobiralo se i kod Rona Johnsona, predsjednika Senatskog pododbora za Europu, s kojim se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sastala u SAD-u početkom 2017., kao i kod senatorice Joni Ernst, s kojom je predsjednica susrela lani na sigurnosnom summitu u Münchenu.
Možda najpoznatije ime ipak je ono senatora Chrisa Murphyja, predsjednika pododbora za Europu odbora za vanjske poslove Senata. Dobar poznavatelj prilika u ovom dijelu Europe, posjetio je Hrvatsku u listopadu 2014. u sklopu turneje po jugoistočnoj Europi, kad se sastao s premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednikom Ivom Josipovićem, te ručka s ministrom obrane Antom Kotromanovićem. Tema je bila Ina - MOL.
“U Hrvatsku sam išao na molbu i nagovor prijatelja Amosa Hochsteina, zamjenika tajnika za energetsku politiku”, otkrio je Murphy na svom blogu.
Hochstein je tada intenzivno pratio energetsku situaciju u Hrvatskoj, posebice spor hrvatske Vlade i MOL-a oko Ine koji je potencijalno mogao otvoriti vrata prodaji dionica Ine Rusima. Murphy je objavio kako je od hrvatskih sugovornika dobio jamstva da Hrvatska neće prodavati dionice Gazpromu, “koji bi problem između hrvatske Vlade i mađarske kompanije rado riješio tako da otkupi dionice obiju strana”, a Murphy im je obećao pomoć u nabavi američkih helikoptera Blackhawk.
Murphy i ostali su iz dokumenata koje im je dostavio Squire Patton Boggs vidjeli na čemu se temelji glavna hrvatska tvrdnja o namještenom i lažnom suđenju Hernádiju u Mađarskoj. Hrvatska je detaljno izvijestila i Interpol i američke političare kako se Hernádi hvalio tim suđenjem u razgovoru s čelnikom poljske energetske kompanije PKN Orlen Jacekom Krawiecom u siječnju 2014.
Prenijeli su u cijelosti i transkript razgovora iz poljskih medija između Krawieca i poljskog ministra financija Wlodzimiera Karpinskog.
– Slušaj, ispričat ću ti nešto da vidiš koliko su Mađari različiti od nas. Otišao sam do tog Hernádija jer ne smije iz Budimpešte i pitam ga koliko će godina dobiti.
A on se smije i kaže: – Slušaj, moji su odvjetnici pronašli da ako me za taj slučaj proglase nevinim na suđenju u nekoj državi EU, sve države EU to moraju poštovati i slobodno mogu putovati.
– Suđenje će biti u Mađarskoj?
– Naravno.
– Ali znaš da će to trajati dvije-tri godine.
– Ne, presuda će biti donesena u travnju – kazao je Hernádi i okrenuo se osobi pored sebe, pravnom savjetniku MOL-a.
– Abele, reci mu tko će podići tužbu protiv mene u Mađarskoj.
– Moja supruga.
“To se i dogodilo. Ilona Baneghy, supruga Abela Galacza, bivšeg generalnog savjetnika MOL-a, podnijela je tužbu. Komentatori su zabilježili da je njezina tužba od riječi do riječi ponovila onu hrvatsku, što nesumnjivo dokazuje da je riječ o jasnoj namjeri da se preko preventivnog suđenja utječe na hrvatski postupak.
Postupak je zaključen 26. svibnja s oslobađajućom presudom, baš kako je prije i kazao Hernádi”, stoji u hrvatskom pismu šefu Interpola koje je podijeljeno u SAD-u.
Uz to pismo i transkript razgovora, u materijalu za američke kongresnike i senatore nalazio se i cjeloviti izvještaj Interpola sa 75. zasjedanja Glavne skupštine te organizacije održane od 7. do 11. studenoga 2016. na Baliju pod nazivom Spor Zagreba i Budimpešte oko crvene tjeralice, te pisma očitovanja Mađarske i Hrvatske.
Iz tih dokumenata, dosad nepoznatih javnosti, otkriva se snažna politička aktivnost u pozadini odluke o postavljanju, odnosno uklanjanju crvene tjeralice za Hernádijem, kao i niz detalja koji bacaju novo svjetlo na slučaj.
Početkom listopada 2013. poslan je zahtjev Glavnom tajništvu Interpola da objavi crvenu tjeralicu za Zsoltom Hernádijem. Nedugo nakon izdavanja crvene tjeralice, Hernádi podnosi zahtjev Odboru za kontrolu spisa (CFF-u), neovisnom tijela Interpola, da se ona povuče. Interpol je nakon te intervencije povlači u siječnju 2014.
U veljači je ponovno izdaje, a u studenome 2015. ponovno privremeno povlači, tada na zahtjev CFF-a dok to tijelo ne provjeri navode mađarske i hrvatske strane. Odbor donosi konačnu odluku da je tjeralica u skladu s pravilima, o čemu Hrvatska ne zna ništa do ožujka 2016.
U međuvremenu, prije nego što je ta informacija dostavljena Zagrebu, Ured za pravne poslove Interpola postavlja dodatne – i dotad neviđene – uvjete Hrvatskoj za ponovnu objavu tjeralice. Traži da se Hrvatska obveže da će preuzeti plaćanje svih troškova u slučaju da Hernádi podigne tužbu protiv Interpola.
Nečuven zahtjev Interpola
“Iako je to nečuven zahtjev Interpola, Hrvatska je pristala o njemu razgovarati. Kako bi se finalizirao dogovor, planiran je sastanak, no Odbor ga je u zadnji tren otkazao”, kaže se u hrvatskom očitovanju.
Glavno tajništvo Interpola i dalje privremeno blokira tjeralicu, dok se ne donese konačna odluka, a tada počinje mađarska diplomatska akcija.
“U rujnu 2016. veleposlanik Mađarske u Francuskoj kontaktirao je s Glavnim tajništvom Interpola. Na sastanku održanom na veleposlanikov zahtjev izrazio je mađarske rezervacije prema mogućoj ponovnoj objavi crvene tjeralice. Mađarska pozicija postala je službena u zajedničkom pismu koje su potpisali ministri vanjskih poslova te pravosuđa te ga 26. rujna 2016. poslali Glavnom tajništvu.
Kao jedan od argumenata, naveli su važnost MOL-a za mađarsko gospodarstvo i štetu nanesenu MOL-ovu predsjedniku. Detaljno su iznijeli kaznene postupke u Hrvatskoj i zaključili da su trenutačni postupci u Hrvatskoj protiv principa da se istoj osobi dva puta ne može suditi za istu stvar. Bazirano na tome, Interpol je privremeno blokirao crvenu tjeralicu u studenome 2016.”, kaže se u Interpolovu izvješću.
Konzultacije s Hrvatskom i Mađarskom održane su 19. listopada 2016. u Generalnom tajništvu i nisu i urodile plodom. Obje strane su pozvane da pošalju pisani podnesak.
Mjesečno 60 tisuća dolara
Hrvatski potpisuju ministri unutarnjih poslova, vanjskih poslova te pravosuđa, a u njemu, uz kronologiju slučaja, apostrofiraju nesuradnju mađarske strane, na koju je ukazao i Odbor za kontrolu spisa, i upozoravaju da Mađarska politički utječe na Interpol.
Mađarska pak proziva Interpol da mora ostati neutralan i ne miješati se u taj slučaj koji označavaju dijelom političkog razračunavanja u Hrvatskoj nakon promjene vlasti 2009. i želje da se Ina vrati u hrvatske ruke. Odluka Izvršnog povjerenstva Interpola donesena nakon toga bila je da će Glavno tajništvo odmah izbrisati crvenu potjernicu za Hernádija i sve podatke o njemu iz svojih baza.
Središnji odbor Interpola u Hrvatskoj ne smije koristiti Interpolove kanale u svrhu međunarodne policijske suradnje u vezi Hernádija, a državama je preporučeno da razriješe spor bilateralnim razgovorima ili da ga upute na nadležna tijela EU.
Hrvatska doista i jest uputila slučaj ignoriranja Europskog uhidbenog naloga od strane Mađarske Europskom sudu, koji je ljetos odlučio u korist Hrvatske. No Mađarska je potom – kako je od nje i traženo – postupila po EUN-u, ali ga je odbila provesti te nije izručila Hernádija Hrvatskoj zbog – kako je rekla – opasnosti da mu u Hrvatskoj budu povrijeđena ljudska prava.
Hrvatska je ponovno uputila zahtjev Interpolu za izdavanje crvene tjeralice, no dosad ona nije objavljena. Arbitraža u Washingtonu između Hrvatske i MOL-a koju je započela mađarska strana zbog, kako navodi, kršenja određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj, još traje i, prema nekim informacijama, odluka se očekuje potkraj godine.
No i prije arbitraže i lobiranja u slučaju Ine i MOL-a, Squire Patton Boggs (tada pod imenom Patton Boggs) radio je sličan posao za Hrvatsku. S jedne strane, predstavljao je Hrvatsku u žalbenom postupku nakon nepravomoćne osuđujuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču 15. travnja 2011., po kojoj je Gotovina bio osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora, a od srpnja te godine posao je upotpunio i lobiranjem u tu svrhu, za što ga je angažirao ministar pravosuđa Davor Bošnjaković.
U pismu od 27. srpnja 2011. iz Patton Boggsa zahvaljuju Hrvatskoj što su ih “angažirali za pravne savjete i advokaturu koja se tiče Hrvatske, a za pitanja proizašla iz odluke Međunarodnog suda od 15. 4. 2011.”
“Naš će zadatak biti adresirati određena pitanja od međunarodnog značaja koja su proizišla iz odluke suda. Ona uključuju vojne standarde i pravila te običajno ratno pravo u odnosu na operaciju Oluja, kao i druga pitanja”, kaže u pismu Stephen Diaz Gavin iz Patton Boggsa te dodaje: “Naplaćivat ćemo po rati 60 tisuća dolara mjesečno od početka kolovoza, plus troškove.
Lobiranje je u osnovi imalo svrhu razjasniti standard koji je postavila presuda i na čemu se i temeljila, a to je da se svako granatiranje 200 metara od legitimnog cilja proglašava prekomjernim i nelegitimnim.
Patton Boggs analizirao je odluku Haaškog suda te upoznao i kongresnike koje bi posljedice odluka Haaškog suda mogla imati na američko vojno osoblje u borbenim i mirovnim misijama te su tražili potporu za sastanak hrvatskih i američkih dužnosnika, naveli su iz odvjetničke kuće Patton Boggs.
“U ime našeg klijenta, dužnosnicima u Ministarstvu obrane kao i zastupnicima u Kongresu predočili smo opasni pravni presedan koji bi nastao ako žalbeno vijeće podrži odluku raspravnog suda. Posebno smo naglašavali kako je odluka suda stvorila standard po kojem bi se artiljerijska granata koja je pala više od 200 metara od legitimnog vojnog cilja predstavljala nelegalnim granatiranjem”, napisali su u izvješću Ministarstvu pravosuđa.
O tome su, između ostalih, izvijestili i senatora Johna McCaina, nedavno preminulog republikanaca i predsjedničkog kandidata 2008. godine u srazu s Barackom Obamom, Jima Webba, čelnika američke mornarice i pomoćnika ministra obrane, a kontakti su išli i prema Leonu Panetti, ministru obrane.
Važni su bili kontakti s Markom Begichem, tadašnjim senatorom Aljaske ličkih korijena i kasnije posebnim savjetnikom američke predsjedničke kandidatkinje Hillary Clinton za odnose s Hrvatima i Hrvatskom te Uredom vojnog suca iz Odjela za ratno pravo.
Epilog pravne i lobističke akcije došao je 16. studenoga 2012. kad je žalbeno vijeće Haaškog suda na čelu s Amerikancem Theodorom Meronom odbacilo zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca te srušio konstrukciju o pravilu od 200 metara.
Sud je Gotovinu i Markača oslobodio zapovjedne odgovornosti te svih drugih odgovornosti.
Sanaderova ofenziva
General Ante Gotovina bio je i tema prvog velikog lobističkog vala Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama. Otpočela ga je Vlada Ive Sanadera 2004. godine. No i prije toga, dok je HDZ bio u opoziciji, korištene su lobističke usluge američkih tvrtki.
HDZ je 23. listopada 2003., točno mjesec dana prije izbora na kojima je preuzeo vlast od SDP-ovske koalicije, sklopio ugovor s kućom Rhoads/Weber Shandwick Government Relations kako bi promovirala stranku, ali posebno lik i djelo Ive Sanadera.
“Podijelili smo informativni materijal o HDZ-u, uključujući biografiju Ive Sanadera, članak Ive Sanadera o vanjskoj politici objavljen u međunarodnom izdanju Wall Street Journala i graf koji pokazuje stavove HDZ-a u odnosu na SDP-ovu liberalnu koaliciju”, prijavili su iz kuće Rhoads/Weber Shandwick Government Relations.
Kontaktirali su, između ostalih, s kongresnikom hrvatskog porijekla Georgeom Radanovichem, s pomoćnikom državnog tajnika Collina Powella, Stevom Rademakerom te s Lisom Tepper iz Nacionalne sigurnosne agencije.
“U svim kontaktima prenijeli smo sljedeće poruke: HDZ se reformirao od ere pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, dr. Ivo Sanader je uspješna i ozbiljna osoba, HDZ je bliži interesima SAD-a i NATO-a, Hrvatska bi pod vodstvom HDZ-a mogla postati jedan od privrženijih saveznika SAD-a u Europi”, stoji u izvješću te lobističke tvrtke.
Tu privrženost i savezništvo sa SAD-om Vlada HDZ-a detaljno je i neprestano propagirala tijekom 2004., ujedno tražeći potporu za hrvatsko članstvo u NATO-u, nešto manje za članstvo u EU, a spominjalo se i uhićenje Gotovine. Također, intenzivno se radilo na pripremama posjeta hrvatskih ministara i izaslanstava SAD-u.
Prvi je ugovor sklopljen potkraj 2003. godine. Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul i Vladimir Šeks, tada predsjednik Sabora, angažirali su tvrtku Livingstone Group bivšeg kongresnika na pripremi posjeta Sabora SAD-u u sklopu kojega se tražilo da se osigura da izaslanstvo bude i na Bushevu govoru o stanju nacije početkom 2004.
No pravi je posao lobiranja i zapravo otvaranja Hrvatske prema SAD-u i strateško građenje odnosa dobila tvrtka Alexander Strategy Group. Njezin je mandat, pišu, bio raditi sa zakonodavnom i izvršnom vlasti SAD-a na jačanju bilateralnih odnosa između Hrvatske i SAD-a.
Ugovor koji je potpisao tadašnji veleposlanik u SAD-u Neven Jurica sklopljen je 1. veljače 2004. na rok od dvije godine, s datumom revizije nakon godinu dana.
Za usluge se RH obvezala platiti 12.500 dolara mjesečno te nastale troškove. No prekinut je 1. listopada 2005., ali je poslove zastupanja i nakon toga radila grupa Melady Associates, koja je u originalnom ugovoru navedena kao “kooperant”. Naime, u vrijeme kad je Hrvatska odlučila angažirati Alexander Strategy Group, riječ je bila o respektabilnoj kući s 9,9 milijuna dolara prihoda godišnje i s klijentima poput Microsofta, Time Warnera, Enrona, UPS-a te privatne zaštitarske kuće Blackwater, “plaćenika” koji je američka vlada bila angažirala u Iraku na poslovima sigurnosti u najširem smislu.
Alexander Strategy Group osnovao je Ed Buckham, bivši šef ureda vođe republikanske većine u Kongresu Toma DeLaya i otvoreno se reklamirala vezama s njim i ostalim republikancima. No niz skandala, a u jedan od njih bio je umiješan i DeLay, uništili su joj reputaciju te je Buckham odlučio 2006. zatvoriti tvrtku.
Dok je još bila u punom pogonu, njezin opseg usluga za Hrvatsku bio je zaista širok. S tamošnjim političarima i dužnosnicima raspravljalo se o rezoluciji 529 američkog Kongresa koja je 2005. preporučila integraciju Hrvatske u NATO, o slučaju Ante Gotovine, kasnije i o njegovu uhićenju, o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ulozi Hrvatske u promoviranju ljudskih prava u Europi te o vojnoj suradnji SAD-a i Hrvatske.
Radili su na osnivanju hrvatskog odbora ili vijeća u Senatu i Kongresu, a i organizirali su susret predstavnika hrvatskog veleposlanstva s predsjednikom Bushom na večeri Nacionalnog povjerenstva Republikanske stranke 16. lipnja 2015., kad je primio prvi poziv za dolazak u Hrvatsku.
Reagirali su kada je četnički vojvoda Dragoljub Draža Mihailović 2005. posmrtno dobio orden Legije časti kojom ga je odlikovao američki predsjednik Harry Truman.
S pomoćnikom državnog tajnika Stephenom Rademakerom razgovaralo se o pozivu premijera Sanadera na inauguraciju drugog mandata američkog predsjednika Georgea W. Busha. Pripremao se posjet hrvatskog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, radilo se na pribavljanju pozivnice za njegovo nazočenje Bushevu govoru o stanju nacije 2005. godine.
Kooperantska tvrtka Melady Associates u veljači 2006. pripremala je posjet i predavanje na Sveučilištu George Washington za tadašnju ministricu vanjskih poslova Kolindu Grabar-Kitarović, a i radili su iznimno mnogo na vezi s hrvatskom dijasporom, napisali su u svom izvješću.
Kao kuriozum i primjer kako funkcionira lobiranje, prijavljeno je da je jedan od lobista na božićnom domjenku sreo Dava Merkela iz Nacionalnog odbora za sigurnost te ga “ohrabrio da i dalje bude zainteresiran za Hrvatsku”.
Sigurnosna pitanja bila su tema za Miru Ricardeli, jednu u nizu istaknutih političara hrvatskog podrijetla u SAD-u. Bila je savjetnica u uredu republikanskog senatora Boba Dolea koji je, kako se smatra, odigrao jednu od ključnih uloga u američkoj vojnoj intervenciji kojom je 1995. godine prekinuto krvoproliće u BiH.
Njezin politički uspon nastavljen je za vrijeme administracije Busha mlađeg, kada je bila pomoćnica ministru obrane Donaldu Rumsfeldu. Sada, u administraciji Donalda Trumpa, ima značajnu ulogu – bila je savjetnica u kampanji, dio njegova tranzicijskog tima, a onda je neočekivano imenovana za zamjenicu ministra trgovine, dok nije prešla u Bijelu kuću kao zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona. Sada se špekulira da bi na mjestu ministra obrane mogla zamijeniti Jamesa Mattisa.
Američka podrška Hrvatskoj
O hrvatskom članstvu u NATO-u razgovaralo se s Ianom Brzezinskim iz Ministarstva obrane. Njegova veza s Hrvatskom i dalje traje, i to preko Atlantskog vijeća, uglednog i utjecajnog trusta mozgova iz Washingtona. Brzezinski je prije nekoliko godina boravio u Hrvatskoj promovirajući LNG terminal na Krku.
I Rick Santorum, tadašnji senator, vezan je uz Hrvatsku. Upravo je prošli tjedan boravio ovdje u sklopu američkoga poslovnog izaslanstva u kojem su uz njega bili i Jeffry Blackard, predsjednik uprave Zero Global Waste, te investitor Gentry Beach, koji su izrazili spremnost za ulazak u vlasništvo C.I.O.S. grupe, kao i u turizam.
Političke veze uspostavljene lobiranjem prije 15-ak godina velikim su dijelom zahvalne za jake veze i podršku koju Hrvatska od SAD-a, naravno uz određene uvjete, nedvojbeno uživa, ali je očito da se danas ti kontakti, barem nekima, i ekonomski isplate.
>> Pogledajte video o aferi lažnih SMS-ova
Ostojic , Bajic i Cvitan su montirali optuznice i bacali milijune po nalogu Milanovica sve na kredit, Pogledajte i ona dva podnaslova o Petrovu i Bulju, nikad ne zaboravite.