Nered zbog nereda. Slijedi godina disrupcije i godina velikih disruptora - onih koji žele unijeti što više sabotaže i opstrukcije u postojeći sustav i norme, ali bez jasne ideje što dalje. Ova 2025. mogla bi biti veliki eksperiment. Naravno, kao i mnogo drugoga, trend dolazi iz SAD-a. Izbor Donalda Trumpa za (opet) predsjednika i njegov narativ i potreba da izazove šok i pozornost, što je bilo zabavno kad je bio zvijezda reality showova, i potreba da ignorira postojeće norme, što je lako u njegovu osnovnom poslu, poduzetništvu, kad, kao on, naslijediš biznis i bogatstvo, simptomatičan je. Trump je u kampanji obećao velike promjene koje su, naravno, moguće, ali predizborna retorika sasvim je drukčija od stvarnosti koja počinje nakon inauguracije. Trump najavljuje da će najveća svjetska ekonomija krenuti protekcionističkim smjerom i da će se SAD, kao globalna supersila, koncentrirati na transakcijsku vanjsku politiku, a ne – kao dosad – saveze.
Suradnici koje odabere uvelike će odrediti prioritete i njihovu provedbu. Imenovanja koje je najavio nakon izbora daju naslutiti da ih je birao po ključu odanosti, ali i s namjerom da unesu poremećaj i nered u tradicionalnim strukturama, tradicijama, normama i institucijama. To šaroliko društvance – od toga da za veleposlanicu predlaže bivšu djevojku svog sina, ili oca svog zeta, koji je bio osuđen pa ga je Trump pomilovao, do zasad prijatelja i suradnika Elona Muska koji se prepucava sa šefovima stranih država i upliće u unutarnju politiku – teško je bilo dosad zamisliti u jednoj zapadnoj državi. Trump i njegov neortodoksan izbor sigurno će kapilarno imati utjecaja na svijet, a pogotovo na EU. Glavna postavka je da Trump u Bijeloj kući sada uklanja najjače ograničenje koje je do sada koliko-toliko zadržavalo i sputavalo čelnike koji bi jako rado krenuli njegovim putem, ali su – zbog globalnog poretka i normi u EU – ipak morali pažljivo mjeriti svaki korak i, uz ekscese, ipak se uspjeli zadržati u okvirima liberalne demokracije.
Bez tog okvira otvara se put onima koji otvoreno zagovaraju svoju viziju bijelog, kršćanskog, neliberalnog Zapada, sastavljenog od suverenih nacija koje ne poštuju multilateralne institucije, u kojem bi prava mogla biti ograničena, medijske slobode oslabljene, a moć sve više centralizirana u rukama izvršne vlasti. Odnosi se više ne bi gradili kroz zajedničke vrijednosti i jačanje multilateralnih institucija, već onako kako Trump promatra svijet, ali i osobne odnose – transakcijski. Bit će ovo godina iskušenja, kad će i oni koji se nadaju da će ih Trump prigrliti morati procijeniti što im se više isplati – okrenuti se potpuno k njemu ili ipak ostati vjerni savezima u kojima su sada. Ova godina dat će naznaka je li takav eksperiment – okrenimo sve naglavačke, idemo nekamo, ali ne znamo kamo – uspješan. Ili će ipak disruptori promijeniti smjer i vratiti se u tradicionalnije okvire, kako to obično biva. Ako to ne bude tako, vrijeme je za veliko resetiranje.
Pjevat ćete i vi neke druge pjesme, ako Trump uspije razbiti neoliberalne medijske monopole.