Poznati francuski producent i DJ David Guetta na svom je nedavnom nastupu pustio stvar pod nazivom Future Rave (to je inače i podvrsta elektroničke glazbe kojoj su ime nadjenuli upravo Guetta i Morten Breum), a na kojoj je vokal Eminem. Ili bar tako zvuči. Guetta naime nije snimio duet s Eminemom nego je prvo jednom sajtu koji nudi „usluge“ umjetne inteligencije zadao nalog da napiše stihove na temu future ravea u stilu Eminema da bi potom drugom AI sajtu koji se trenira slušajući neki glas dao da „otpjeva“ te stihove Eminemovim „glasom“.
I stvarno se čini kao Eminem. Čini, ali nije. Još ne znamo što o tome misli sam Marshall Mathers koji je poznat po svojim reakcijskim pjesmama (diss tracks) pa bi Guetta ubrzo mogao dobiti i pravu porciju. Pravno je to vrlo zanimljivo jer definitivno nije riječ o plagijatu ni korištenju tuđeg autorskog djela, ali jest nekako nehigijenski. Interesantniji od pravnog dijela sigurno je onaj umjetnički. Umjetn(ičk)a inteligencija dokazala je posljednjih mjeseci da je značajno uznapredovala i da predstavlja prijetnju nekim zanimanjima (osobno znam za otkaze koje su dobili radnici čije poslove je ChatGPT po sudu poslodavca mogao obavljati jednako dobro). Nije sporno da umjetna inteligencija može napisati pjesmu. Sporno je hoćeš li se zbog te pjesme naježiti i hoće li te ta pjesma rasplakati ili učiniti euforičnim.
Odgovor je – neće. Razlog tome treba tražiti u legendarnoj epizodi emisije Nedjeljom u 2 još iz 2006. godine u kojoj je gostovao Mišo Kovač. Taman nakon što je omalovažio sve žive na estradi, Mišo je uz neizostavno „Stankoviću!“ i „Jel ti jasno?“ izjavio „Glazba nije trčanje na sto metara, glazba je emocija.“ Nije glazba tek tehnička realizacija i egzekucija tonova.
Let me introduce you to… Emin-AI-em 👀 pic.twitter.com/48prbMIBtv
— David Guetta (@davidguetta) February 3, 2023
Da je samo to, s glazbom bi odavna bilo gotovo jer postoji konačan broj kombinacija nota koji se mogu odsvirati. Doug Morris koji je preko 20 godina bio šef najznačajnijih glazbenih etiketa Universal Music Group i Sony Music Entertainment poznat je po izjavi da su svi hitovi u zadnjih 60 godina zapravo varijacija pjesme La Bamba. To je možda simplificirano, ali je vjerojatno točno. I nije uopće podcjenjujuće prema svim tim uspješnicama proglasiti ih varijacijama La Bambe jer sama kombinacija istih nota rezultira bitno različitim ishodom. Postoji točno 2197 varijanti akorda (tri tona različite visine) i jasno je da smo ih davno ispucali. Najpoznatije progresije ili slijedovi kojim se akordi izmjenjuju često se ponavljaju. Pa se tako jedna od najpopularnijih progresija (I–V–vi–IV) pojavljuje u nizu uspješnica poput Toto – Africa, Luis Fonsi – Despacito, Red Hot Chilli Peppers – Snow (Hey Oh), Avicii – Hey Brother, Rihanna feat. Calvin Harris – We Found Love i The Cranberries – Zombie. Te pjesme jedna s drugom međutim nemaju ama baš nikakve veze. Africa je napisana u A duru i brzine je 93 BPM dok je We Found Love u Cis duru s brzinom 128 BPM.
A da je glazba uistinu emocija najbolje potvrđuju neke poznate pjesme i priče iza njihovog nastanka. Prvi hit Killersa, Mr Brightside napisan je nakon napada ljubomore i paranoje koji je njihov frontmen Brandon Flowers doživio kad je ušao u jedan bar u Las Vegasu i tamo uhvatio tadašnju djevojku kako ga vara. Kad ChatGPT pitate kako bi se osjećao da ga osoba s kojom je u vezi prevari, odgovorit će vam da je on(a) AI jezični model i da nema osjećaje. Emocije su po definiciji mentalno stanje uzrokovano neurofiziološkim promjenama. One su vrlo često izuzetno snažne. Toliko snažne da mogu izazvati Sindrom slomljenog srca ili Takotsubo kardiomiopatiju, što je medicinski naziv za fizičko oboljenje uzrokovano pretjerano jakom emotivnom reakcijom. Možda ljudskom rodu to i nije za pohvaliti se, ali takvi smo.
Ljubavnu baladu „Save the last dance for me“ je Doc Pomus napisao na dan svog vjenčanja. Pomus je bolovao od dječje paralize i većinu života proveo je u kolicima. „Save the last dance for me“ također je proizašla iz boli, one boli koju je Pomus osjetio gledajući vlastitu mladenku kako pleše sa svima osim s njim. Recentni hit „Dance Monkey“ australske umjetnice Toni Watson rezultat je njenog iskustva kao ulične sviračice. Ona je tu pjesmu objavila pod svojim umjetničkim imenom Tones And I koje je usvojila još dok je bila busker u Byron Bayu.
Otamo datira i prva snimljena izvedba pjesme „Dance Monkey“ i danas dostupna na internetu, a koju je Toni izvela nekoliko mjeseci prije službenog izlaska singla. Kaže da je pjesmu napisala za pola sata nakon jedne posebno teške noći u kojoj su joj prevrnuli klavijature i pokušali ukrasti svu zaradu. Život ti se mora dogoditi da bi ga mogao opjevati. Ili riječima Ernesta Hemingwaya, da bi pisao o životu moraš ga prvo živjeti.
Ove pjesme su neki objektivni primjeri sa stvarnom pozadinom. Ali čak ni to ne čini glazbu toliko posebnom. Posebnom je čini to što se možete vezati za najobičniju pjesmu jer vas je samo djelić nje dirnuo na pravo mjesto. Moja takva pjesma dolazi od izraelskog producenta Guy Gerbera i zove se „What to do“. Relativno je poznata u krugu štovatelja house glazbe zbog fantastičnog &ME remixa, ali mjesecima nakon što je poharala ljestvice ostalo je nepoznato što točno vokal pjeva u jedinom stihu. Sam autor otkrio je potom da pjesma zapravo semplira dio stare stvari Colonel Abramsa 'Trapped' u kojoj on pjeva „Can't you see I'm so trapped and I don't know what to do?“. Jedan stih. To je sve.
Nekad je jedan stih dovoljan. To je nešto što ChatGPT zasad ne može, a ne izgleda niti da će ikad moći. Kad ga zatražite da vam napiše pjesmu, svojski će se potruditi. A baš je u tome problem. ChatGPT slijedi pravila. Kad sam ga zatražio da mi napiše pjesmu o tome kako je biti zatočen (trapped), stvarno sam dobio cijelu skladbu. Cijelu. I uredno mi je označio njene dijelove, strofa 1, strofa 2, refren, most… Ono što mu nije bilo ni na kraj pameti je napisati jedan jedini stih. Pablo Picasso rekao je, 'nauči pravila kao profesionalac da bi ih mogao kršiti kao umjetnik'. A umjetna inteligencija iako profesionalac, ipak nije umjetnik.
