Kao što je to bio slučaj sa "školom za život" i u slučaju eksperimentalne cjelodnevne nastave zanemaruje se negativan učinak dugotrajnog sjedenja djece u školama i kod kuće pred ekranima na mozak i srce djece. Istina, za škole u cjelodnevnoj nastavi povećana je satnica tjelesnog odgoja na tri sata tjedno s postojećih zastarjelih dva, no to je nedovoljno jer se djeci istodobno produljuje boravak u školama.
Previše sati sjedenja djece u školi ili kod kuće i buljenja u knjige ili mobitele neće proizvesti pametniju, sretniju, niti zdraviju djecu ako dnevno nemaju barem sat vremena umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti. Potonje su neuroznanstvenici i Svjetska zdravstvena organizacija odavno preporučili za školsku djecu. Nedavno je Europsko kardiološko društvo predstavilo rezultate kompleksnog, longitudinalnog istraživanja iz Finske u kojem su pratili utjecaj sjedenja i sjedilačkog načina života djece u od 11 i 15 godina, te mladih od 24 godine na zdravlje i zaključili da sati i sati sjedenja nakupljeni od djetinjstva dovode do oštećenja i bolesti srca u mladoj odrasloj dobi čak i kada imaju normalnu težinu i tlak.
Praćena djeca s 11 godina sjedila su prosječno 6 sati dnevno, s 15 godina 8 sati, a mladi od 24 godine nakupili su 9 sati sjedenja dnevno. "Studija pokazuje da je nakupljanje neaktivnog vremena povezano s oštećenjem srca bez obzira na tjelesnu težinu i krvni tlak. Roditelji bi trebali poticati djecu i tinejdžere da se više kreću, ograničavajući im vrijeme na društvenim mrežama i video igricama", kazao je autor studije dr. Andrew Agbaje. Kod Šveđana odavno djeca u školi svaki dan 20 % vremena moraju biti vani, a trend povećanja sati nastave tjelesnog prisutan je u nizu zemalja EU.
POVEZANI ČLANCI:
Nedavno je na to upozorio i prof. Marko Čule koji je proglašen najboljim nastavnikom tjelesnog u visokom obrazovanju, rekavši za Slobodnu Dalmaciju da u Češkoj i Estoniji osnovci imaju osam, u Francuskoj, Danskoj i Mađarskoj po pet sati tjedno nastave tjelesnog. Hrvatska zaostaje po implementaciji puno toga u zastarjelom obrazovnom sustavu što je za dobrobit djece jer polusatne rekreativne pauze u cjelodnevnoj nastavi kao i samo 45 minuta tjelesnog više neće umanjiti negativne učinke sjedenja djece u školi od 7 ili 8 sati, nakon kojeg će doći doma i strovaliti se u sobe i piljiti u ekrane.
Naši ugledni neuroznanstvenici su već ranije isticali da imamo epidemiju neaktivnosti među djecom što šteti njihovu razvoju i mozgu, te da fizička aktivnost znači i učinkovitiji mozak. Usto djeca su nam u vrhu EU po pretilosti, a finska studija pokazuje da se i djeci s normalnom težinom izloženoj dugotrajnom sjedenju oštećuje srce. Nikad se ne smije zanemariti važnost fizičke aktivnosti i druženja za djecu, nužnih za zdrav i uravnotežen razvoj, a to se ne stječe dugotrajnim sjedenjem u školi, niti doma pred ekranom.
