Nakon što je Islamska država poražena i u Siriji i u Iraku, stvorena je iluzija da su ratovi u tim zemljama gotovi i da samo treba sjesti za stoli i skrpiti nekakav mirovni dogovor. No, rat još traje i ne nazire mu se kraj, Još je puno grupacija koja ratuju jedne protiv drugih, a tu su i Rusija, SAD, Iran...
I najnovija turska ofenziva na Kurde u Siriji pokazuje da je situacija složena i da se na tom komadiću bliskoistočnog tla prelamaju igrice velikih igrača. SAD već nekoliko godina vrlo čvrsto stoji iza kurdskih narodnih obrambenih snaga. Uz to što oružjem opremaju i obučavaju kurdske pešmerge, na terenu su i američke vojne čizme koje itekako pomažu Kurdima. Nedavno je sirijski predsjednik Bašar al-Asad poručio Washingtonu da povuče te svoje čizme iz Sirije jer on, kao legalna vlast u toj zemlji, te Amerikance smatra neprijateljskim vojnicima.
Dogodilo se to vrlo brzo nakon što je Asad u Sočiju bio s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je organizirao vrlo zanimljive konzultacije s nizom političkih igrača koji bi, po njegovu mišljenju, mogli biti ključni faktori za sklapanje nekog mirovnog sporazuma koji bi doista okončao rat u Siriji.
Alternativni politički mediji u Turskoj uoči početka ofenzive na sirijski Afrin, pisali su da je ta operacija detaljno razrađena već odavno, da predsjednik Recep Tayyip Erdoğan vrlo otvoreno najavljuje kako će “teroriste u tom dijelu Sirije sastaviti sa zemljom”. Turski su analitičari kazali da Ankara samo čeka zeleno svjetlo iz Moskve za početak te dobro pripremljene operacije. Kao jedan od dokaza za to navode da su glavni zapovjednik turskih oružanih snaga i šef obavještajne službe iznenadna otišli u Moskvu na konzultacije o ofenzivi na Afrin.
U tom kontekstu krajnje je bizarno da prvi čovjek druge po veličini vojske u NATO-u ide na konzultacije u Moskvu i to zbog pokretanja vojne operacije u trećoj zemlji. Istodobno predsjednik te zemlje članice NATO-a otvoreno izjavljuje kako će počistiti sjever Sirije od Kurda i protjerati ih sve preko granice u Irak.
Bašar al-Asad, čiju političku smrt Erdoğan priželjkuje već godinama, Erdoğanov upad u njegovu zemlju smatra agresijom i najavljuje mogući obračun s turskom vojskom. U cijelu priču je, naravno upleteni i Iran, koji s Asadom i Rusima ne vidi ništa loše u tome da Kurdi kontroliraju sjever zemlje. Igra li Putin vrlo složenu dvostruku igru? On sasvim sigurno želi biti glavni faktor u stabiliziranju Sirije i u postizanju mira, ali istodobno mu je iznimno važno da za saveznika ima Erdoğana. Za turskog predsjednika, koji je lažni državni udar iskoristio kako bi se riješio dva neprijatelja – gülenista i Kurda. Odvajanje turskih Kurda od njihovih sirijskih i iračkih sunarodnjaka, primarni je sigurnosni cilj i od njega sigurno neće odustati. Ako pretjera mogao bi zaratiti s Asadom, što znači da bi zemlja članica NATO-a ratovala protiv druge zemlje i to na njenom teritoriju. Nezgodna situacija i to prvenstveno za NATO. Erdoğanu ionako nije stalo što o njemu misle njegovi saveznici sa zapada.
1. ZAPADU je savezništvo Erdoğanom bitno. 2. Kako će reagirati SAD na napade na svoje dugogodišnje saveznike Kurde, postati će primjer i ostalim Američkim saveznicima, što mogu očekivati kad SAD malo promijeni interese. 3. SAD će se teško odreći Sirije kao kriznog žarišta. 4. Mir u Siriji osnažio bi Rusiju i Iran. Koliko se to sviđa SAD i Izraelu? 5. Mogućnosti sabotiranja mirovnog procesa nisu zanemarive.