Ako bismo predsjedničke izbore u Srbiji htjeli opisati u jednoj slici, možda bi najpodesnija bila slika Narcisa koji je toliko bio zaljubljen u sebe da se jednom prilikom, gledajući svoj odraz u vodi, toliko nagnuo da je upao u potok i utopio se. Favorit na izborima, bivši Miloševićev ministar propagande (u vladi 1998.-2000.) i aktualni srbijanski premijer, Aleksandar Vučić, naime, nije imao nikakvih realpolitičkih razloga kandidirati se na njima, osim razloga samodopadnosti kojom moć promatra samu sebe.
Moć stvara tu iluziju da može opstati samo ako se širi da i nije moć ako nije apsolutna. To je jedini razlog zašto se s funkcije premijera, koja u sebi koncentrira najveću moć, kandidirao za funkciju predsjednika, koja ima daleko slabije prerogative – učvršćivanje vlastita ega u iluziji svemoći.
Predsjednički izbori u Srbiji otuda imaju samo jednu funkciju -–staviti narod pod vlast Jednoga, zaokružiti spiralu vlasti u jednoj točki. Otuda Aleksandar Vučić jako podsjeća na turskog predsjednika Reçepa Tayyipa Erdoğana, a ovi predsjednički izbori u Srbiji na skori referendum u Turskoj, koji Erdoğanu treba priskrbiti apsolutističke ovlasti. I jednom i drugom Europska unija služi kao njihov narcistički odraz u vodi, koriste je kao izvanjski podražaj kako bi potvrdili svoju egomansku sliku o samima sebi.
Erdoğan je sve donedavno bio dobar i poželjan partner EU, samo da bi držao migrante na uzici. Sada Erdoğanu EU služi kao negativ, odraz svega onoga što on ne želi biti, kako bi na tom negativu pojačao sliku o samome sebi. Slično i Vučić koristi EU, koji mu daje podršku zbog svoje vlastite koristi, kako bi nahranio svoju egomansku sliku, uvećao svoju moć i učvrstio vlast.
Podrška EU premijeru Vučiću je tu samo kako bi hranila i uvećavala njegovu autokratsku bolest, i ne treba sumnjati da će i njegova evolucija ići putanjom koju je slijedio Erdoğan – od miljenika do protivnika, s identičnim rezultatom: poludjeli autokrat opijen vlastitom slikom u ogledalu.
Kandidatura Luke Maksimovića, koji u kampanji koristi pseudonim Ljubiša Preletačević Beli, subverzivna je upravo stoga što Vučiću, umjesto iskrivljenog odraza u ogledalu, koju mu nudi podrška EU-nomenklature, potura njegovu neiskrivljenu sliku. Vučić je karikatura, a Preletačević je parodija te karikature. Beli koristi sva sredstva parodije, satire i ironije kako bi na inteligentan i maštovit način prikazao vjerodostojnu sliku ludila moći od kojeg boluje srpski kralj Ibi.
Beli je potok nad kojim se opasno naginje Aleksandar Vučić i u kojem bi se mogao utopiti. Beli nije opozicija Vučiću, on je njegova druga dimenzija, njegovo nesvjesno, njegova uporna sjena koja ga prati u stopu. Zato Vučić ima problem odrediti se prema Belom i napadati ga, iako je on njegov glavni konkurent za ulazak u drugi krug izbora, jer napadajući Belog, Vučić bi napadao samoga sebe.
Dok Vučić koristi realnost kao kulisu za ostvarenje vlastite želje, Beli se već nastanio u prostoru želje i odatle razobličava realnost. Sve što Vučić obeća narodu, Beli može obećati još više, jer za njega ne vrijede pregrade realnosti. Tako Beli vraća Vučiću njegovu vlastitu želju u ogledalu, bez okvira realnosti – samo kao pustu, neobuzdanu želju jednog autokrata, opsjednutog samim sobom. Nikakva kritika oporbe stoga nema tu moć kakvu ima satira Belog. Vučić i oporba su na jednoj strani, definirani okvirima realnosti, Beli je na drugoj, gdje se slobodno kreće u prostoru želje.
Ako pogledamo poruke koje je u kampanji slala oporba Vučiću, to su bile poruke prijetnji, straha, pozivanja na ulicu u slučaju krađe izbora itd. Takve poruke su loše i kontraproduktivne, jer samo pojačavaju dojam o Vučićevoj moći, a ne raskrinkavaju je kao iluziju, kao što to radi Beli.
Zato Vučić i koristi napade oporbe u svojim spotovima kako bi pojačao dojam o sebi kao onom tko ima stvarnu moć. Uz to, emocija koju takvim porukama šalje oporba je negativna, ona plaši, guši energiju, a ne oslobađa je. Beli, s druge strane, šalje samo poruke ljubavi, mira i veselja – i time ruši čitavu igru moći između Vučića i oporbe. Dok oporba kritizira Vučićeve politike, i to neuvjerljivo, Beli svojom satirom udara na Vučićevu sliku samozaljubljenog autokrata.
>> Ostvare li se rezultati ankete, Aleksandar Vučić trebao bi uvjerljivo pobijediti na izborima
