Pokazujemo da, kad Putin napadne slobodnu državu i prijeti stabilnosti u Europi, mi ostali surađujemo – izjavila je, želeći reći "surađujemo više nego ikad prije", danska premijerka Mette Frederiksen nakon što je njezina zemlja održala referendum na kojemu se 66,9% građana izjasnilo za ulazak Danske u obrambenu suradnju u Europskoj uniji.
Danska je članica europske zajednice od 1973., ali 1992. Danci su na referendumu odbacili novi temeljni ugovor Europske unije, ugovor iz Maastrichta, i ratificirali su ga godinu dana poslije, tek nakon što je danska vlada ispregovarala nekoliko trajnih izuzeća Danske iz određenih područja europske politike.
Razdor u Višegradu
Tako se dogodilo da već više od 30 godina Danska ne sudjeluje ni u čemu vezanom za zajedničku obrambenu politiku EU. Prekjučerašnjim su referendumom građani te zemlje izglasali zaokret od takve politike. I to je najnoviji u nizu događaja koji pokazuju da je Putinova invazija na Ukrajinu, koja je počela prije točno 100 dana, mobilizirala novo zajedništvo na demokratskom zapadu. On je iskazao solidarnost s Ukrajinom i uveo sankcije protiv Rusije, koje idu dalje i oštrije su nego ijedne druge sankcije protiv država slične veličine i važnosti. Ali i pokrenuo zbijanje redova u organizacijama poput NATO-a, u koji su prvi put poželjeli ući i takvi tradicionalno vojno neutralni narodi poput Šveđana i Finaca, ili poput Europske unije, koja je ubrzano počela jačati svoju, donedavno (do Brexita) zapravo nepostojeću, zajedničku obrambenu politiku. Razvoj događaja u Danskoj posljednji je primjer tog "zbijanja redova".
Ukrajinski ministar vanjskih poslova nedavno je izjavio da je taj narod prije rata gledao na NATO kao na silu, a na EU kao na slabu organizaciju koja je samo sposobna izražavati zabrinutost, no rat je pokazao drukčiju stvarnost.
– Europska unija pokazala se kao organizacija koja je kadra djelovati kao ujedinjeni front i donositi snažne, važne, teške odluke – rekao je Kuleba, spominjući financiranje nabave oružja za Ukrajinu kroz jedan EU fond (European Peace Facility mobilizirao je 2 milijarde eura za tu svrhu), kao i sankcije protiv Rusije te ekonomske mjere poput izravne potpore ukrajinskom državnom proračunu. NATO, s druge strane, kao organizacija nije učinio ništa, dodao je Kuleba. Jesu, puno su učinili pojedini NATO saveznici, individualno ili u dogovoru i koordinaciji njih nekoliko, ali ne svi zajedno uime NATO-a kao institucije.
– Možete li imenovati barem jednu konsenzusom usvojenu odluku kojom je NATO u posljednja tri mjeseca izravno pomogao Ukrajini – zapitao se prvi čovjek ukrajinske diplomacije.
Mađarska, članica NATO-a, vodi politiku vojne neutralnosti u smislu da ne dopušta ni da pomoć u naoružanju ide prema Ukrajini preko mađarskog teritorija. Zbog takvih razloga NATO kao organizacija nije bio u stanju donositi odluke od kojih bi Ukrajina imala koristi, to je Kulebina teza. Mađarska je i u EU, u raspravi o posljednjem, šestom paketu sankcija, počela iskakati iz dosad iskazanog konsenzusa pa je na putu da dobije znatna izuzeća od embarga na uvoz ruske nafte. Poljska, veliki mađarski saveznik iz Višegradske skupine (V4), zasad ne kritizira javno Budimpeštu, iako je iza kulisa jasno da se unutar te skupine povećava razdor kad je riječ o odnosu prema Rusiji i Ukrajini. Vezivno su tkivo tog mađarsko-poljskog savezništva druge politike, poput borbe protiv liberalnih vrijednosti i zapadnog poimanja koncepta vladavine prava. To je vezivno tkivo prevladalo u prvih sto dana, no pitanje je hoće li i u sljedećih sto.
Njemačka nova vojna sila
Velika promjena koja je u prvih 100 dana vidljiva u međunarodnim odnosima jest pad ugleda Njemačke. Držanje njemačkog kancelara Olafa Scholza u ovoj je krizi izloženo kritikama s raznih strana. Ukrajinci i Poljaci najviše kritiziraju Berlin zbog prijašnjih (gradnja plinovoda Sjeverni tok 2) i trenutnih pogrešaka (nevoljkost i sporost u isporuci vojne pomoći Kijevu). Ali općenito, kako piše portal politico.eu, jako se srozao ugled Njemačke među državama članicama EU iz srednje i istočne Europe.
Kancelar Scholz inzistira na tumačenju da Njemačka također, zbog rata u Ukrajini, poduzima velike, do jučer nezamislive korake. Poput ulaganja 100 milijardi eura u jačanje njemačke vojske čime po prvi put diže svoj obrambeni proračun iznad NATO-ova cilja od 2 posto. Međutim mnogi tvrde da njemačka vlada sve takve poteze vuče tek nakon pritiska međunarodnih saveznika i partnera, što nije dobro.
– Scholz je stvarni problem. On se ponašao kao njemački trgovac umjesto kao tvorac kompromisa, što je bila Merkel. Nema nikoga tko je nadomjestio Merkel – citira portal politico.eu jednog europskog diplomata koji je komentirao taj njemački problem.
