Nakon telefonskog razgovora između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina, Europa se našla u stanju nevjerice. Dogovor o početku pregovora o "miru" u Ukrajini, postignut bez izravnog sudjelovanja europskih čelnika, izazvao je strah da bi se kontinent mogao suočiti s rješenjem koje ignorira njegove sigurnosne interese i dugoročnu stabilnost. Europski lideri izrazili su duboku zabrinutost zbog mogućnosti da Trump i Putin postignu sporazum koji bi išao na štetu Ukrajine i Europe. Litvanski ministar obrane Dovilė Šakalienė nazvao je takav scenarij "smrtonosnom zamkom", upozoravajući da Europa ne smije pasti pod iluziju da će dvojica čelnika pronaći rješenje za sve. Slične strahove izrazili su i drugi europski dužnosnici, uključujući njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je izrazio žaljenje što su određeni ustupci Moskvi, poput isključivanja članstva Ukrajine u NATO-u, učinjeni i prije početka pregovora. Francuski ministar obrane Sébastien Lecornu upozorio je na "mir kroz slabost".
Ključni problem za europske sile je njihovo isključivanje iz procesa pregovora. Bijela kuća je jasno dala do znanja da, barem za sada, ne planira uključiti europske zemlje u razgovore. Ovakav pristup izazvao je oštre reakcije diljem kontinenta. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock naglasila je da je "mir u Europi u pitanju" i da Europljani moraju biti uključeni. Brojni europski dužnosnici, uključujući one iz Velike Britanije, Francuske i Njemačke, inzistiraju na tome da Europa mora biti dio svih budućih pregovora o Ukrajini, ističući da će svako rješenje imati izravne posljedice na njihovu sigurnost. Kao što je izjavio britanski ministar obrane John Healey: "Ne može biti pregovora o Ukrajini bez Ukrajine. A glas Ukrajine mora biti u središtu svih razgovora."
Američki ministar obrane Pete Hegseth dodatno je uzburkao duhove izjavama da je povratak Ukrajine na granice prije 2014. nerealan i da članstvo Kijeva u NATO-u nije dio mirovnog rješenja. Ove izjave, praćene Trumpovim razgovorom s Putinom, protumačene su kao ustupci Moskvi i izazvale su slavlje u Rusiji. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da je pozicija trenutačne američke administracije "puno privlačnija". Ruski mediji i dužnosnici slavili su razgovor kao trijumf, sugerirajući da je Trump "potpisao smrtnu presudu" ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Sam Zelenski je, nakon razgovora s Trumpom, izjavio da "nitko ne želi mir više od Ukrajine" i da su zajedno s SAD-om dogovorili sljedeće korake. Međutim, ukrajinski čelnik je jasno naglasio da Ukrajina neće prihvatiti nikakve sporazume postignute bez njezinog sudjelovanja. Ukrajinski vojnici na terenu izražavaju skepticizam prema pregovorima, s obzirom na nepomirljive zahtjeve Rusije i Ukrajine, te ističu da se situacija možda može riješiti samo silom. Istovremeno, ukrajinska vojska očajnički treba zapadnu vojnu pomoć.
Brzi razvoj događaja i isključivanje Europe iz pregovora o Ukrajini ozbiljno su narušili transatlantske odnose. Europski čelnici planiraju "iskren i zahtjevan dijalog" s američkim dužnosnicima na nadolazećoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji. Iako glavni tajnik NATO-a Mark Rutte pokušava umanjiti razlike unutar saveza, naglašavajući da postoji "jasna konvergencija" oko ključnih točaka, jasno je da su napetosti velike. Europske zemlje, predvođene Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom, inzistiraju na svom mjestu za pregovaračkim stolom, naglašavajući da su one te koje će morati provoditi sve sigurnosne garancije dogovorene u mirovnom sporazumu. Budućnost Europe i njezini odnosi sa Sjedinjenim Državama uvelike ovise o ishodu ovih pregovora i sposobnosti europskih sila da se izbore za svoje interese.
VEZANI ČLANCI:
No, ono što brine jest da razgovor Trumpa i Putina, odnosno taj zaokret naglašava Trumpovu doktrinu "Amerika prva" i njegov pristup svakom pitanju ili savezu kroz prizmu financijske isplativosti. To također ističe njegovo oslobađanje od utjecaja savjetnika iz establišmenta, uronjenih u zapadnjačku vanjskopolitičku mitologiju, za koje smatra da su kočili njegov prvi mandat. Iako je Hegseth potvrdio predanost NATO-u, došlo je do temeljne promjene. Amerika je svojom intervencijom odlučila dva svjetska rata započeta u Europi i potom jamčila slobodu kontinenta suočenog sa sovjetskom prijetnjom. Međutim, Trump je tijekom kampanje nagovijestio da možda neće braniti saveznike koji nedovoljno ulažu u obranu. Time je oživio vječno pitanje koje je Churchill najupečatljivije postavio 1940. godine - kada će "Novi svijet, sa svom svojom snagom i moći", krenuti "spasiti i osloboditi stari". Trump se vraća argumentima koje su koristili mnogi predsjednici oprezni prema stranim angažmanima od osnutka republike, izjavivši u srijedu: "Između nas je mala stvar zvana ocean". Odavno je jasno da će druga Trumpova administracija postaviti nove zahtjeve europskim partnerima, što će dovesti do teških odluka za vlade koje su preferirale socijalna davanja nad obranom. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nedavno je upozorio Europski parlament da Europljani moraju povećati izdvajanja za vojsku. "Ako to ne učinite, učite ruski ili se selite na Novi Zeland", rekao je. No Hegsethove izjave su ipak šokirale. Formalizirao je Trumpov zahtjev da članice saveza troše 5% BDP-a na obranu i najavio da će SAD dati prioritet rastućem sukobu s Kinom i sigurnosti vlastitih granica nad europskim pitanjima. "Sjedinjene Države više neće tolerirati neuravnotežen odnos koji potiče ovisnost", izjavio je novi šef Pentagona, noseći džepni rupčić s uzorkom američke zastave. Ovaj stroži pristup nije poput Trumpove fantazije o preseljenju Palestinaca iz Gaze radi izgradnje "Bliskoistočne rivijere". To je racionalan odgovor na izmijenjene geopolitičke realnosti.
Najveća generacija koja se borila u Drugom svjetskom ratu i iznjedrila predsjednike svjesne opasnosti vakuuma moći u Europi više ne postoji. Svaki Amerikanac s odraslim sjećanjem na Hladni rat protiv Sovjetskog Saveza sada je barem u srednjim pedesetima. A najmoćniji suparnik SAD-a danas je u Aziji, ne u Europi. Stoga je razumljivo da Trump propituje zašto kontinent još nije preuzeo vlastitu obranu 80 godina nakon poraza nacizma. Uzastopni američki predsjednici i europski čelnici nisu uspjeli redefinirati NATO za 21. stoljeće. Gledano unatrag, transatlantski savez ostao je ranjiv pred najtransakcijskijim i najnacionalističkijim američkim predsjednikom od 19. stoljeća. Državni tajnik Marco Rubio nedavno je u intervjuu za "The Megyn Kelly Show" na Sirius XM-u sugerirao da SAD ne bi trebao biti "prva crta" europske sigurnosti, već "zadnja linija obrane". Pritom je kritizirao velike europske sile. "Kad pitate te ljude zašto ne mogu trošiti više na nacionalnu sigurnost, njihov argument je da bi to zahtijevalo rezove u socijalnim programima, naknadama za nezaposlene, mogućnosti umirovljenja s 59 godina i svim tim drugim stvarima", rekao je Rubio. "To je izbor koji su napravili. Ali zašto bismo mi to subvencionirali?" Trumpov odnos prema saveznicima poput Kanade i Meksika, kao i njegovi pozivi Danskoj da preda Grenland, otkrivaju njegovo odbacivanje dosadašnje multilateralne američke vanjske politike. On redovito hvali Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga zbog njihove pronicljivosti i snage. Očito je da ih smatra jedinim dostojnim sugovornicima za čvrstog vođu druge supersile, Sjedinjenih Država.
VEZANI ČLANCI:
Prvi test ove nove američko-europske realnosti doći će u kontekstu Ukrajine. Trump je najavio da će pregovori o okončanju rata u Ukrajini početi "odmah" nakon njegovog razgovora s Putinom, koji je izoliran od Zapada od svoje ilegalne invazije na Ukrajinu, suverenu demokraciju, prije tri godine. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nije bio uključen, što je zabrinjavajući signal za vladu u Kijevu. Trump je kasnije u srijedu kontaktirao Zelenskog, no američki predsjednik već potiče strahove da će ishitriti rješenje koje pogoduje Rusiji. Ipak, srijeda je bila najbolji dan za Putina od početka invazije, jer je pomela mnoge ukrajinske aspiracije. Poput Rusije, Amerika sada ima predsjednika koji vjeruje da velike sile imaju pravo na ekspanzionizam u svojim sferama utjecaja. Međutim, nagrađivanje Rusije povoljnim rješenjem stvorilo bi opasan presedan. Poziv SAD-Rusija i najavljeni samit s Putinom u Saudijskoj Arabiji možda su naznaka da Trump ne isključuje samo Zelenskog iz dogovora - već i Europu.
Kako je Hegseth jasno dao do znanja, ukrajinske nade za povratak svog izgubljenog teritorija nisu realne. Moguće rješenje moglo bi slijediti model podjele Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, s ruskim okupiranim područjima zamrznutim pod njihovom kontrolom, a ostatkom Ukrajine - s druge strane čvrste granice - koji ostaje demokratski. Zapadnom dijelu možda bi bilo dopušteno pridružiti se EU, poput nekadašnje Zapadne Njemačke. No ovaj put, američke trupe neće jamčiti njegovu slobodu. "Američki stav o Ukrajini kako je danas artikuliran ne bi trebao iznenaditi nikoga u Europi: to je upravo ono što su mi europski insajderi govorili off-the-record, kroz pozadinske kanale, iza kulisa posljednje dvije godine: Zapadna Ukrajina i Istočna Ukrajina, poput Zapadne i Istočne Njemačke, ali u ovom slučaju - EU Da, NATO Ne", rekao je Dungan. Takvo rješenje priziva okrutnu povijesnu ironiju. Putin, koji je kao KGB-ov časnik u Dresdenu očajnički promatrao raspad Sovjetskog Saveza, možda je na pragu stvaranja nove Istočne Njemačke u Europi 21. stoljeća - uz pomoć Amerike.
>>FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije>>
Trump je digao zadnju nogu i zapiškio europske političare. To im neće pomoći da postanu važniji, ali će Macron, Sholtz, Sanchez...Bar neko vreme mirisati na mužjake.