Negdje na hrvatskoj obali Jadranskog mora 2020. godine: preplanuli turisti uživaju u zalasku sunca uz butelju vina, domaći pršut, slasnog jastoga. Gosti su stigli izdaleka, ali namirnice na njihovu stolu prevalile su još veću kilometražu. Vino nije domaći plavac nego kalifornijski zinfandel, pršut je možda osušen na dalmatinskoj buri, ali svinja od koje potječe uzgojena je i zaklana negdje u Missouriju, a jastog je dopremljen sa sjeveroistočne obale SAD-a. No, barem porez koji turisti ostavljaju koristi hrvatskim građanima, ako već nema prehrambene industrije koja bi bila konkurentna američkoj. Ili ipak ne? Porez koji se slijeva u državni proračun odlazi za plaćanje odštete po tužbi koju je Hrvatska izgubila na specijalnom arbitražnom sudu od američke korporacije koja ju je prijavila jer je Sabor donio zakon od kojega se korporaciji smanjila očekivana zarada... Je li ova zamišljena scena zaista moguća u skoroj budućnosti, nakon što SAD i EU stvore najveću zonu slobodne trgovine na svijetu, tzv. Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP)?
Cinici bi rekli da ta scena nije tako imaginarna jer već danas imamo vino iz Australije, jastoge iz Škotske, dalmatinski pršut od svinjskih butova iz Španjolske, a imamo i tužbu strane kompanije MOL protiv RH pred arbitražnim sudom u Washingtonu. I bili bi u pravu...
Ali moguće spajanje dviju najvećih ekonomija na svijetu u zonu slobodne trgovine u kojoj ne bi bile samo uklonjene carinske već i regulatorne i druge barijere, puno je važniji korak od svih dosadašnjih sporazuma o slobodnoj trgovini i imalo bi puno značajnije posljedice.
TTIP bi, bude li dogovoren, pokrio polovicu globalnog BDP-a. Kombinirana ekonomska snaga SAD-a i Unije stvarala bi, nakon uklanjanja trgovinskih barijera, dodatnih 200 milijardi eura godišnje. TTIP bi bio dobar za ekonomiju i za radna mjesta. Zbog čega je onda prošli tjedan više od 200 ljudi uhićeno u Bruxellesu kad je njihov prosvjed protiv pregovora o TTIP-u postao agresivan? Zbog čega dobar dio građana u EU strahuje od novosti koje bi TTIP mogao donijeti? Upravo zbog dva detalja opisana u uvodnoj sceni. Prvi je strah Europljana od američke “frankenštajnske hrane” koja sadrži GMO i tehnike industrijske obrade trenutačno nedopuštene u Europi, poput korištenja klora za dezinfekciju pilića. Drugi je strah od nečega što se skriva iza kratice ISDS. To je mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države (“Investor-state dispute settlement”) koji znači da neka kompanija može tužiti državu posebnom arbitražnom sudu i tražiti naknadu štete nastale zakonskim propisima te države. Taj pravni mehanizam već postoji u nekoliko međunarodnih sporazuma, no njegovo uključivanje u TTIP dalo bi mu puno veći zamah. Posljednjih godina raste broj slučajeva u kojima korporacije tuže države. Primjerice, švedska energetska kompanija Vattenfall tužila je Njemačku tražeći 3,7 milijardi eura odštete zato što je Njemačka odlučila zatvoriti pojedine nuklearne elektrane. Duhanska industrija Philip Morris tužila je Urugvaj i Australiju nakon što su te zemlje uvele slikovita zdravstvena upozorenja na kutije cigareta.
Prvi slučaj u kojemu je neka kompanija tužila Hrvatsku je tužba koju je podnio mađarski MOL temeljem mehanizma za rješavanje sporova zapisanog u Energetskoj povelji. Preslika li se mehanizam ISDS u TTIP na koji pristane i Hrvatska, trgovinski sporazum Unije i SAD-a možda će još jasnije nego Energetska povelja propisivati da za tužbe investitora protiv države ne vrijede hrvatski sudovi i da se takve tužbe mogu odnositi na razne industrije, ne samo energetsku.
Kritičari ovog pravnog mehanizma smatraju da bi broj tužbi eksplodirao ako bi se ISDS nekontrolirano primjenjivao i u TTIP-u. Njihov strah je legitiman i, iako pitanje ISDS-a još nije došlo na dnevni red pregovora o TTIP-u koji se ovaj tjedan nastavljaju u Bruxellesu, činjenica da tužbe kompanija protiv država mogu predstavljati prijetnju demokraciji zahtijeva od pregovarača da se tom pitanju posvete s maksimalnim oprezom. TTIP može donijeti veliku korist i Americi i Europi. No, da bi ga prihvatili, građani u njemu moraju vidjeti priliku, a ne razne opasnosti kao što je otvaranje tržišta za nezdravu hranu ili omogućavanje kompanijama da tuže države i da svoj izgubljeni profit naplaćuju od poreznih obveznika.
>>Kako god Amerika uzvratila Rusiji, bit će bez velikog efekta
Jedan od ciljeva američke vanjske politike i namjernog i forsiranog zaoštravanja oko Ukrajine sa Rusijom ,ovaj je pokušaj širenja terora američkih frankstein korporacija na eu potrošaće.U zadnje vrijeme sve što dolazi iz SAD je gore od goreg.Proizvodnja i sijanje GMOMO ,ne samo da ima skrivene depopulacijske ciljeve,nego je i monopol na proizvodnju hrane.Kako izgleda,isti bi nam uskoro htjeli prodavati i zrak koji nudišemo.To je neviđeni teror tih povamrirenih i razularenih korporacija i njihovih bolesno pohlepnih vlasnika.To znači ako vi i vaša djeca,ne želite jesti to smeće od GMO ili kloniranog,hormonima i drugim nezdravim supstancama tretiranog mesa,oni će moći tužiti državu,koja ometa nesmetan promet tim otrovima.Izgleda da smo ušli u vrijeme poslije Orwella.