Na europskim izborima u svibnju građani EU prvi put birat će predsjednika Europske komisije. Ili vas barem u to pokušavaju uvjeriti velike paneuropske političke grupacije. U želji da europske izbore učine zanimljivijima i da daju veću demokratsku legitimnost dužnosti predsjednika Komisije, europski socijalisti, liberali i pučani u pretkampanji ističu vodećeg kandidata koji će, obećavaju, u slučaju njihove pobjede doći na čelo EK.
Socijalisti su istaknuli njemačkog europarlamentarca Martina Schulza, liberali bivšeg belgijskog premijera Guya Verhofstadta, a Europska pučka stranka svog će kandidata izabrati početkom ožujka u Dublinu. Postoji barem desetak imena o kojima se spekulira u sva tri tabora, no u našem bruxelleskom bunkeru prevladava ovo nagađanje i analiza: možda zaista dobijemo prvu ženu na čelu Europske komisije. I to ne Luksemburžanku Viviane Reding, iako i ona, unatoč izjavi da se neće kandidirati u slučaju da u utrku ide njezin sunarodnjak Jean-Claude Juncker, ipak još gaji nade.
Dvije dame koje bi mogle postati predsjednicom EK su Christine Lagarde, direktorica MMF-a i bivša ministrica financija Francuske, te Helle Thorning-Schmidt, premijerka Danske.
Evo kako... Šef Europske komisije nikad se dosad nije birao na izravnim izborima, pa neće ni ovaj put. Biraju ga predsjednici i premijeri država članica koji su okupljeni u Europskom vijeću. No, ovaj put Vijeće se mora ponašati u skladu s Lisabonskim ugovorom koji kaže da pri izboru predsjednika Komisije treba “uzeti u obzir” rezultate izbora za Europski parlament. Među liderima država članica još ne postoji konsenzus da to zaista znači da moraju dati posao vodećem parlamentarnom kandidatu, ali sve se kreće u tom smjeru.
Stranka europskih socijalista (PES) kao svog kandidata nominirala je Martina Schulza, Nijemca koji je sada predsjednik Europskog parlamenta. No problem s njegovom kandidaturom izvire iz jednostavnog pitanja: može li Njemačka, koju već sada percipiraju previše moćnom unutar EU, imati još i mjesto predsjednika Komisije? Mnogi će reći da ne može. Zemlje poput Velike Britanije žele blokirati izbor Schulza i zbog toga što na čelu izvršne vlasti žele ekonomskog reformatora, a njemački socijalist to nije.
Otpadne li Schulz, upravo bi danska premijerka od toga mogla imati koristi. Školovana u rasadniku eurokrata College of Europe u Brugesu, od 1999. do 2004. bila je zastupnica u EP-u, prva je žena na čelu Danske, što je također prednost jer je za lidere vodećih institucija EU katkad poželjno da ne dolaze iz velikih zemalja poput Francuske, Njemačke i Velike Britanije, nego iz manjih, no uspješnih država. Kandidat europskih liberala prekjučer je i službeno postao Guy Verhofstadt, koji se u pretkampanji borio protiv drugog liberalnog kandidata Ollija Rehna, no sada Rehn cilja na neku od drugih visokih pozicija – možda na poziciju šefa Eurogrupe.
No, liberali puno slabije stoje od socijalista i pučana, a na ovim izborima borit će se da ostanu treća politička grupa u EP-u, što će im biti vrlo teško s obzirom na rast euroskeptičnih stranaka. Možda sve dosad navedeno izgleda kao račun bez krčmara, jer što s europskim pučanima? Zar neće njihov kandidat biti najizgledniji da naslijedi Barrosa, koji je također s desnog centra? Moguće je da Europska pučka stranka ostane najjača politička grupacija u EP-u, ali u slučaju da u parlament uđe veliki broj euroskeptika, socijalisti i pučani radit će zajedno.
U zajedničkoj podjeli fotelja pučani možda uzmu mjesto predsjednika Europskog vijeća i ostave socijalistima Komisiju. Dobiju li ipak pučani mjesto šefa EK, trenutačno se spominju mogućnosti da to bude bivši luksemburški premijer i šef Eurogrupe Jean-Claude Juncker, finski premijer Jyrki Katainen, irski premijer Enda Kenny ili europski povjerenik iz Francuske Michel Barnier. No, Barnierova otegotna okolnost ista je kao i Schulzova: dolazi iz prejake države članice (a ne bi ga podržao ni Hollande).
Kendy tvrdi da ne želi na čelo EK, Juncker bi bio bolji šef Europskog vijeća, no opet može prevladati želja da Komisija prvi put dobije predsjednicu. A to ide u korist gospođi Lagarde. Kao francuska ministrica financija, odlično je surađivala s njemačkim kolegom Wolfgangom Schäubleom, što je važna prednost. Kadrovska križaljka EU još će se puno mijenjati, a najvažniji će, naravno, biti rezultati izbora. No, ovo je naša prva procjena: Europljanke marširaju na Komisiju.
Gospodja Christine Lagarde, direktorica MMF-a ima u Haagu optuznicu za zlocin protiv covjecanstva, sta su Njemacki aktivisti podigli protiv nje i njenih kolega. Kako se ova gopodja moze kandidirati za Predsjednika EK?.