Nije se Hrvatska povukla u zadnji tren, uoči prvog kruga glasovanja, iz utrke za sjedište Europske agencije za lijekove zbog političke kuhinje i neravnopravnog položaja, kako nam predstavljaju, već da se zaštiti od daljnjih blamaža. Političko pogodovanje samo je krinka koja pretvara Hrvatsku u lošeg gubitnika, onome kojemu je za izgubljenu utakmicu kriv sudac, loš teren ili tlak zraka.
Ovakvu tvrdnju temeljimo na nekoliko argumenata. Prvo, i prije negoli što se Hrvatska prijavila za utrku za EMA-u, među visokim dužnosnicima vladao je konsenzus da Hrvatska gotovo i nema šansi. Bio je to realna procjena situacije, potkrijepljena učinjenim analizama. A svi parametri na koje se sad hrvatska strana izvlači već su tada bili poznati. I tada se znalo da će 900 visokokvalificiranih zaposlenih imati veliki utjecaj u odlučivanju – jer što je Agencija bez djelatnika. Bili smo svjesni nedostataka – od infrastrukture, povezanosti s drugim gradovima EU pa i činjenice da Zagreb nema izravnu vezu sa SAD-om, na primjer. Da će odluka, na kraju krajeva, biti politička jer se ipak radi o jednoj od najjačih i najprestižnijih europskih agencija – i da će biti jača od činjenice da Hrvatska nema ni jednu agenciju.
Unatoč svemu, hladne glave, odlučilo se ići u kandidaturu. I to je dobro. Ako ne za EMA-u, prilika je to bila da se Hrvatska predstavi za neku buduću agenciju. Drugi je argument provedba kandidature, a ona je bila amaterska. Počevši od videospota, sklepanog kao da prikazuje turističku ponudu, preko minimalnog lobiranja, i tu ne mislimo na priče o sigurnosti homoseksualaca u Zagrebu, koje su samo štiklec s presice ministra zdravstva Milana Kujundžića i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u sjedištu EMA-e. Treće, analiza Europske komisije pokazala je kako je prijava Zagreba bila sramotno loše odrađena, ispod svih minimuma, među najgorima, bez osnovnih podataka koji se, inače, mogu lako naći na internetu. Nije katastrofa što Hrvatska nije uspjela. Katastrofa je to što je kandidaturu odradila loše, a još veća sramota što sada odgovornost za svoje greške prebacuje na druge.
Pogledajte i video zanimljivog susreta Plenkovića i Junckera:
Provincijska posla.