Još od vremena pristupnih pregovora, u čijim su bespućima misteriozno nestale tradicionalne stvari kao što su dalmatinski prošek, nije bilo tako važnih, a tako nedovoljno transparentnih pregovora između Hrvatske i Europske unije. A pregovori o Partnerskom sporazumu i dvama Operativnim programima, dakle o trima dokumentima koji će odrediti način trošenja novca iz fondova EU u Hrvatskoj do 2023., upravo su takvi: neizmjerno važni, a nedovoljno transparentni. Kao i kod pregovora o članstvu u EU, uzrok netransparentnosti nije samo na hrvatskoj strani. Europska komisija upravo je Hrvatskoj poslala više od 300 primjedbi na finalne nacrte dvaju hrvatskih operativnih programa. Te primjedbe napisane su u tajnom dokumentu, koji javnost ne može dobiti na uvid. A te primjedbe Hrvatska zapravo mora poslušati želi li što prije početi trošiti novac iz fondova EU. Hrvatski prijedlozi operativnih programa su javni, no naputak Komisije koji često presudno utječe na formiranje tih prijedloga vjerojatno će ostati tajan. Takav proces odlučivanja o stvarima od javnog interesa u osnovi je netransparentan i nepošten.
To najbolje ocrtava primjedba EK na hrvatski prijedlog da 330 milijuna eura koristi za velike prometne infrastrukturne projekte poput ovih pet: cestovna povezanost južne Dalmacije, most Gradiška, autocesta Beli Manastir - Osijek (koridor Vc), treći prometni trak autoceste Zagreb - Karlovac i cesta D-403 u Rijeci. U izvještaju, koji donosimo u današnjim novinama na stranicama 2 i 3, otkrivamo da je EK u jednoj od tajnih primjedbi tražio od Hrvatske da odabere koji joj je od tih projekata najvažniji, a koji ide na klupu za rezerve, s malim izgledima da ih EU financira samo ako ostane nešto mrvica nakon financiranja važnijih projekata.
Pred Vladom RH i ministrom Brankom Grčićem koji koordinira posao vezan uz fondove EU sada stoji ozbiljna dilema. Što god odaberu, netko će se osjećati zakinutim. Pod opisnim i prilično nepreciznim pojmom “cestovna povezanost južne Dalmacije” članovi Vlade tvrde da misle na gradnju Pelješkog mosta, što je projekt koji žele gotovo svi građani Dubrovačko-neretvanske županije, a podupire većina građana Hrvatske. No, problem zbog kojeg u Bruxellesu ne dijele jednak entuzijazam prema tom projektu leži u činjenici da se taj most ne nalazi na prometnoj mreži europskih koridora TEN-T i brojke ne pokazuju da bi imao dovoljnu gustoću prometa tijekom cijele godine. Slab promet je problem koji ima i projekt gradnje autoceste Beli Manastir - Osijek, iako se ta dionica nalazi na paneuropskom koridoru Vc. Most Gradiška preko rijeke Save prihvatljiviji je za financiranje iz fondova EU jer povezuje dvije države, što je iz perspektive Bruxellesa uvijek plus. A projekt dodavanja trećeg prometnog traka u oba smjera autoceste Zagreb - Karlovac i projekt ceste D-403, zapadnog izlaza iz Rijeke, imaju tu prednost da oba imaju veću gustoću prometa i oba se nalaze na mreži europskih koridora TEN-T. Riječka cesta D-403 važna je i kao brza poveznica za novi kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali u Luci Rijeka.
Naravno, legitimno je koristiti argument da nijedan od četiri projekta nije važan kao teritorijalno povezivanje dvaju razdvojenih dijelova Hrvatske i EU. Ali, legitimno je koristiti i argument isplativosti investicije po gustoći prometa. EK u primjedbi tvrdi da 330 milijuna eura, rezerviranih na toj stavci u Operativnom programu “Konkurentnost i kohezija”, nije dovoljno za svih pet. Grube procjene, koje su se dosad pojavljivale o tih pet projekata, govore da bi sam Pelješki most s pristupnim cestama koštao oko 285 milijuna eura, a ostala četiri projekta zajedno oko 314 milijuna eura. Čini se da Komisija tom primjedbom gura Hrvatsku u poziciju odabira ili-ili: ili cestovna povezanost juga Dalmacije, za čije detalje prvo treba čekati izradu studije izvodljivosti, a dosad su propala dva natječaja za početak izrade te studije; ili ostala četiri projekta od Rijeke preko Karlovca i Zagreba, do Stare Gradiške i Baranje.
Ako je to zaista izbor, bilo bi pošteno da hrvatska javnost zna kako je do njega došlo. A ne da primjedbe Komisije, koje usmjeravaju hrvatsku Vladu prema takvom odabiru, ostanu skrivene u javnosti nedostupnom dokumentu.
Ova dva golubica ce vec srediti star, zalosna nam majka uz ovakovu vladu.