U priču o “fašizaciji” Hrvatske uključeno je previše zainteresiranih da bi se ta priča zaustavila, a i sve skupa je otišlo prilično daleko, da bi jedan, premda potreban i ovaj put pogođen državnički istup predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, mogao razvoj događaja bitno preusmjeriti. Premda nije govorila o “ustaškoj zmiji” rekla je što je trebalo reći. Ali, tek što je objavljena njezina poslanica, čulo se kako to nije bilo dovoljno, pa prekasno, pa ništa novo i da je trebala staviti ogledalo pred sebe. Ispada, bilo bi bolje da poslanice nije bilo!?
Očigledno je kakav je efekt predsjednica izazvala u dijelu javnosti koji nju i vladajuću koaliciju smatraju odgovornima za “fašizaciju” Hrvatske. Vladajuća elita suočila se s objektivno neostvarivim obećanjima o demografskoj obnovi, lustraciji, prosperitetu, zaustavljanja odlaska mladih... Frustracije su nadomjestili nepromišljenim i lakonskim postupcima, izjavama, propustima i šutnjama stvarajući sliku o sebi koju nisu htjeli, političke i medijske zvijezde od onih koji to nisu smjeli biti, te navlačeći na sebe neprijateljstva koja im nisu trebala.
Sami su doprinjeli “fašizaciji” koju je s nekoliko selektivno i pristrano iznesenih primjera jednostavno prenijeti i neupućenima, i tu je lavinu sada teško zaustaviti. Uz to što intelektualci s pravom upozoravaju da smo zemlja bez autoriteta.
Oporba se očito za sve ovo dobro pripremila još dok je bila na vlasti i njima prestanak verbalne i incidentne “fašizacije” zapravo ne odgovara. Uz to, i protivnici aktualne vlasti koji se bore za neke svoje separatne interese shvatili su da ih “fašizacija” vlasti ujedinjuje. Nevolja vladajućih je što ta “fašizacija” uz njihove blijede i neodlučne reakcije izaziva posljedice kojima na “fašizam” senzibilizirani mediji onda daju značaj kakav u normalnim okolnostima ne bi imali.
Tako je Zlatko Hasanbegović postao internacionalna “ultradesna” zvijezda u interpretaciji stranih medija pa Foreign Policy iz pera Paula Hockenosa piše da su desničari u Mađarskoj i Poljskoj u usporedbi s njim - mlakonje. S obzirom na sve što je izgovorio kao ministar, tomu se možemo grohotom nasmijati. Ali komu je to važno, dok neki plaču.
