Filip Petrovski, 44-godišnji direktor Državnog arhiva Makedonije, boravio je u Zagrebu, na skupu “Tjedan sučeljavanja s prošlošću”, gdje je izazvao velik interes govoreći o makedonskim iskustvima s lustracijom. Premda je Makedonija provela lustraciju, a RH nije, Petrovski kaže da nije bila dovoljno temeljita, trajala je nepunih sedam godina, a prekinuta je prošle godine. No i to je bilo dovoljno da se lustrira 200-njak bivših udbaša i njihovih suradnika koji su zauzimali visoke funkcije u političkom i javnom životu Makedonije. Petrovski je doktor političkih znanosti, a bio je zastupnik i generalni konzul u SAD-u.
Objašnjava da je zakonu o lustraciji prethodio onaj kojim su otvoreni policijski dosjei. Osobno je, prije 15-ak godina, kao zastupnik u parlamentu (Sobranje) sudjelovao u donošenju zakona o otvaranju policijskih dosjea. Omogućio je uvid u dosjee koji su stvarani iz političkih pobuda. – Vrlo brzo smo zaključili da smo bili u krivu što smo mislili da je tajna policija Jugoslavije, kolokvijalno Udba, prestala raditi 1991. Naprotiv, nastavila je s radom i istim poslom, a i ja sam se u to uvjerio kada sam 2000. vidio svoj dosje, u kojemu je stajalo da su me isti ti ljudi “obrađivali” i 1997. A dosje sam imao još kao student jer su procijenili da sam opasan za sustav – kaže Petrovski.
Dakle, zloporaba tajne policije nije prestala nestankom Jugoslavije. Pokazalo se da su radili u Makedoniji sve do 1998., kada na vlast dolazi stranka VMRO-DPMNE (desna nacionalna stranka). Kada su otvorili dosjee, u VMRO-u su shvatili da su ih sve “obrađivali”. Premda svatko u Makedoniji od tada može vidjeti svoj dosje, imena suradnika i operativaca koji su ih obrađivali su pokrivena. Dosjei su 2002. predani u Državni arhiv.
Petrovski dodaje da su bili šokirani kada su spoznali da su službe koje su radile na profiliranju VMRO-a, odnosno špijuniranju stranke, bile zadužene da ih špijuniraju čak i dok su bili na vlasti od 1998. do 2002. To je bila Služba državne sigurnosti ili na makedonski Uprava za bezbednost i kontrarazoznavanje (UBK). VMRO ponovno dolazi na vlast 2006., a dvije godine poslije otvara proces lustracije, koji je predviđao, primjerice, da se svi kandidati koji namjeravaju obavljati politički i javni posao moraju javiti komisiji za verifikaciju podataka. Dakle, ako ste se željeli kandidirati za mjesto gradonačelnika, zastupnika, profesora morali ste prethodno dobiti potvrdu komisije o tome da niste surađivali s tajnom policijom, kaže Petrovski.
Komisija je bila tijelo neovisno o parlamentu i vladi. Zakon o lustraciji bio je više puta napadan od nevladinih udruga, uglavnom lijevih, završio je i na ustavnom sudu, a oporba je pokušavala diskreditirati proces lustracije.
– No, komisija je u tih sedam godina postojanja odradila 200-tinjak lustracija, od čega 130 lustracija koje su se odnosile na žive ljude, a 70-ak na one koji više nisu živi. Oponenti su inzistirali na prikazivanju tog procesa kao masovnog, vrlo temeljitog i provođenog na okrutan način. Prigovaralo se da taj zakon uništava živote ljudi. No, lustrirali smo, primjerice, i jednog ustavnog suca, a kada je bio lustriran, svoj slučaj odnio je na sud u Strasbourg. No, i Strasbourg je potvrdio da je bio suradnik tajne policije – objašnjava Petrovski.
Zakon je počivao na političkom stavu da onaj tko je surađivao s tajnim komunističkim službama ne može u Makedoniji biti na političkoj i istaknutoj javnoj funkciji. Zamišljen je kao zakon koji će pročistiti društvo. Postignut je određeni efekt, čak su se i ljudi koji su bili suradnici tih službi i sami počeli udaljavati, odnosno izbjegavali su se prijavljivati za javne funkcije, sve kako se njihovo ime ne bi objavilo. No, dobar dio njih koji su bili suradnici ipak nisu priznali lustraciju. Poput eminentnog profesora na pravnom fakultetu u Skoplju, a ni dekan tog fakulteta nije proveo zakonsku obvezu da ga makne s katedre.
Ometala nas je oporba
Petrovski podsjeća da se zakon odnosio na svaku javnu poziciju u društvu, dakle na sve gradonačelnike, zastupnike, ministre, profesore na fakultetima, ali i urednike u medijima. Ne sjeća se slučaja da bi neki novinar bio lustriran. Pojavio se problem koji je znatno otežao lustraciju kada su utvrdili da nedostaje najveći dio dosjea. Sam Petrovski otkrio je dokument iz 1965., kada je bila oformljena komisija Izvršnog vijeća Makedonije (vlade), a koja je istraživala zloporabe tajnih službi u formiranju dosjea (nakon pada Rankovića).
I u tom se dokumentu spominje da je tada postojalo 137 tisuća dosjea makedonskih građana. Danas, pak, Državni arhiv Makedonije čuva 15 tisuća dosjea, a za više od 122 tisuće njih se ne zna gdje su završili i zašto ih nema. Postoji trag, no ne zna se tko ih je i kada maknuo ili uništio. No, kaže Petrovski, revizija iz 1965. utvrdila je da je infiltracija tajnih službi u društvo bila toliko velika da je postavljala sve direktore po poduzećima. To se nastavilo i nakon stjecanja neovisnosti Makedonije. Ne može se, međutim, procijeniti na koliko se ljudi lustracija mogla odnositi.
– Lustracija nije temeljito provedena, ometala ju je oporba koja je stalno provodila politički pritisak preko Bruxellesa. Naša vlada dobivala je sugestije da moramo prekinuti proces lustracije, kako se ne bi stvarale podjele u društvu. Tako da je na kraju dogovorom vlade i oporbe, a i zbog unutarnje političke nestabinosti, Makedonija stopirala lustraciju.
– To mi nije bilo jasno, jer kakve veze ima lustracija, dakle otkrivanje tko je surađivao s tajnim komunističkim službama protiv svojih građana, s današnjim političkim procesima i odnosima u Makedoniji – čudi se Petrovski. Kaže da se pokazalo da i nakon 25 godina neovisnosti Makedonije ti ljudi i dalje imaju jak utjecaj. U tih nepunih sedam godina rezultat lustracije nije velik brojčano, no obuhvatila je ipak ljude na važnim funkcijama, nekoliko ministara, akademika, poznatih javnih osoba, profesora, a na inicijativu Petrovskog lustrirano je njih 12.
– Čuvao sam, naime, dosjee VMRO-a i kada smo temeljem toga proveli istragu shvatili smo da je kopija koju sam čuvao ostala jedina, jer su sve druge uništene dok smo bili u oporbi, u periodu od 2002. do 2006.
Temeljem njegove kopije komisija je lustrirala i dva ministra policije i, zanimljivo, nitko od njih nije podnio prigovor višem sudu, a imali su zakonsko pravo na to.
Znači, nije točno da je kasno za lustraciju, nameće se pitanje.
– Mislim da nije kasno, no trebali smo je provesti i temeljitije, jer su to ljudi koji su napredovali uništavajući tuđe sudbine, svoje političke neistomišljenike i time su davali sebi pozicijsku prednost, a kako se danas ispostavilo u Makedoniji, njihovi sinovi ili unuci sada imaju pozicijsku prednost na osnovi toga što su radili njihovi očevi i djedovi kao suradnici Udbe i KOS-a. I što je najgore, oni i danas na pozicijama provode svoju politiku isključivosti. Primjerice, Sorosevu fondaciju Otvoreno društvo u Makedoniji vodio je Vladimir Milčin, čovjek koji je na kraju lustriran. On je jedan od tih koji je stvorio pozicijsku prednost u onom sistemu i zadržao je i u neovisnoj Makedoniji – kaže Petrovski i dodaje da su mnogi koristili taj model i nastavili svoj rad u demokratskim uvjetima, kroz organizacije građansko-civilnog društva, da bi se promaknuli u velike demokrate. A to je perverzno. Na prosvjedima protiv vlade govor je držao Ivan Babamovski koji je lustriran, a u vrijeme komunističkog režima bio je visoki oficir Udbe. I sada taj čovjek koji je denuncirao makedonske patriote i “obrađivao” emigraciju, izlazi kao govornik pred mase i viče “ovo je nedemokratski režim, moramo ga rušiti”, ističe Petrovski.
Posebno mu smeta što su oni koji su surađivali s tajnim službama stekli političku prednost i u novoj Makedoniji, kao i njihovi potomci.
– Ideja lustracije bila je da se upravo pokaže koje su skupine ljudi tako napredovale u društvu. Ti ljudi nisu bili suradnici službe na benignim stvarima. Treba stalno ponavljati, oni su uništavali sudbine drugih ljudi.
Mislim da je Soros sudionik u operaciji koja je poduzeta tih godina u transferiranju suradnika i Udbe u navodne borce za ljudska prava
Kaže da je dio progonjenih makedonskih patriota završio u zatvoru, a neki su i likvidirani. Ti su slučajevi i danas nerazjašnjeni. Utvrdio je da je na Golom otoku bilo zatočeno minimalno 1200 Makedonaca, čiji su dosjei u Makedoniji uništeni, pa se u Makedoniji nadaju da će saznanja o tome steći analiziraju li dokumente koji postoje u Hrvatskom državnom arhivu.
– Analizirao sam 35 dosjea i ustanovio da dio tih Makedonaca koji su poslani na Goli otok nisu imali nikakve veze s Informbiroom, već su bili osuđeni za VMRO-ovsku djelatnost, odnosno za makedonski nacionalizam. Ljudi koji su ih denuncirali su napredovali. I danas su igrači na političkoj sceni Makedonije.
Infiltrirali su se i u medije
Kaže da su bivši udbaši sudjelovali i u privatizaciji poduzeća. – Kada je Makedonija proglasila neovisnost i uvela višestranačje, oni su se, jer nisu lustrirani, početkom 90-ih u međuvremenu transformirali u demokrate. Pokazalo se da su ušli u sve političke stranke, a kako su imali pozicijsku prednost, sudjelovali su i u privatizaciji. I jedan dio njih uspio je privatizirati velike državne tvrtke. Nadalje, infiltrirali su se u medije, držali su makedonsku akademiju u tom periodu, možemo reći da su se uspješno raspršili po cijelom sustavu. Danas su “demokrati”, te i dalje upravljaju. Već spomenuti Milčin, koji vodi Sorosevu zakladu, utvrdila je to komisija, bio je suradnik Udbe i prokazao je eminentnog makedonskog glumca Ristu Šiškova, uništili su mu karijeru, pa je umro vrlo mlad kao autentični makedonski nacionalist. Njega je Milčin, kaže, obrađivao sa službama, da bi 90-ih, kada je došao do Sorosevih fondova, postao eminentni borac za ljudska prava.
– Ne vjerujem da to Soros nije znao, tako da mislim da je Soros sudionik u operaciji koja je poduzeta tih godina u transferiranju suradnika i Udbe u navodne borce za ljudska prava. Takvo je makedonsko iskustvo s njime. Jednostavno je preuzeo mrežu Udbe i stvorio novu koja se sastoji od bivših udbaša, boraca za ljudska prava i nekih vlasnika renomiranih, privatiziranih makedonskih tvrtki – tvrdi Petrovski.
Jesu li iskustva iz Makedonije usporediva sa situacijom u Hrvatskoj? Smatra da je situacija u Hrvatskoj prilično slična, ako ne i jednaka onoj u Makedoniji, s time što RH ima problem jer kasni s lustracijom 25 godina. – Time ste dali vremena takvim likovima da se transformiraju, zamaskiraju u demokrate, borce za ljudska prava, ali budite sigurni da oni nisu prestali djelovati. Evo primjera: prije dva mjeseca u Makedoniji su Sorosevi NGO-i proveli akciju postavljanja praznih cipela ispred Vlade upozoravajući na masovno iseljavanje građana, ističući netočan podatak da se u 10 godina vlasti VMRO-a iselilo 600 tisuća Makedonaca. I onda ja prije par dana dođem u Zagreb i na HTV-u vidim akciju s praznim cipelama na Zrinjevcu. To je identična akcija, samo je ovdje riječ o 100 tisuća iseljenih Hrvata. Iste parole i ista metodologija. To znači da te strukture transnacionalno surađuju i da ih najvjerojatnije financira i nadzire isti centar, što je opasno za demokraciju.
– Ta mreža stvara privid demokracije u društvu, a iznad te demokracije zapravo dogovara svoje djelatnosti. Iskustvo mi kaže da ta uglavnom ljevičarska mreža vrlo brzo razmjenjuje informacije s mrežom u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. U Makedoniji već imamo demonstrante koji dolaze iz drugih država i sudjeluju u demonstracijama protiv makedonske vlade. Utvrdili smo i njihova imena i objavili ih. To su profesionalni demonstranti čiji je posao rušenje vlada.
Znali smo što je bio cilj Udbe, očuvanje Jugoslavije, no što je danas cilj te mreže? Direktor Arhiva kaže – očuvanje samih sebe i zaštita primarnih pozicija u društvu koje su zauzeli. To su ljudi koji ne rade na nevažnim pozicijama. Surađuju međusobno, ostavili su otvorene kanale između bivših republika nakon pada Jugoslavije, a posebno je zastrašujuće da oni surađuju i s drugim tajnim službama, pogotovo službama velikih država, kojima odgovara da i tako imaju pristup aktualnim političkim zbivanjima u našim državama – zaključuje Petrovski.
>> Stazić: Sto tisuća komunista prešlo je u HDZ, koga ćete lustrirati?
>> 'Lustracija u sudstvu je trebala biti napravljena 90-ih godina'
Gospodine Petrovski, ne samo da nisu prestali djelovati nego vuku sve konce i u rukama su im sve poluge. Samo su našli nove gospodare i djeluju lukavije, perfidnije, prodaju demokraciju, pričaju o ljubavi... Čovjek stiče dojam da brinu o nama više nego rođena majka. Uče nas kako trebamo pozdravljati, što smijemo pjevati, komu se moramo diviti a koga prezirati. Oni misle za nas, oni misle umjesto nas, oni nas vode... Mi samo trebamo slušati i u Hrvatskoj će vladati sklad. Kao i posljednjih sto godina.