U sveopćoj ekstazi nakon prve pobjede na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, u moru snimaka i video zapisa putem društvenih mreža u domovinu je stigla jedna fotografija koja je zapjenila Hrvate barem podjednako kao naprasni odlazak Nikole Kalinića.
Uistinu, u slučajnom kadru ulovljeni Ivo Sanader rijetko je žalostan prizor posrnulog moćnika. Žalostan je, za početak, za njega samoga. Umjesto fotografije na kojoj grli ljude svog kalibra poput predsjednika HNS-a ili FIFA-e ili pak samog Putina, negdašnji hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a u obiteljski će album po povratku iz Rusije zalijepiti tek selfie s nekolicinom navijača, dovoljno natopljenih pivom da uopće požele takvom bizarnom uspomenom iskamčiti lajkove na svojim Facebook profilima ili gdje već.
Fotoreporteri su ga, pak, uočili na tribinama stadiona, u hrpi nasmijanih anonimusa odjevenih u kockice, žalosna izraza lica, tužnog i napuštenog od sviju “koji nešto znače”, od sviju koji su dugo i predugo činili njegov svijet. Pritom, u domaćoj je javnosti izostala ozbiljnija rasprava koja bi se pozabavila pitanjem o čijem je trošku Sanader onamo putovao.
Ako je doputovao na račun HNS-a, onda je to zastrašujuće, a ako je onamo stigao na vlastiti račun, onda je duboko uznemirujuće i predstavlja udarac u lice pravne države koja mu je blokirala sve račune, ali to evidentno nije učinila dovoljno temeljito.
Lako za njegovu vlastitu sliku o samome sebi, no slika Ive Sanadera na tribinama ruskog stadiona uistinu je i tužna slika Hrvatske i njena pravosuđa protiv kojeg je Sanader s pet optužnica bez ijedne pravomoćne presude u osam godina zabilježio 5:0 na domaćem terenu.
Protiv bivšeg premijera, podsjetimo, na Županijskom sudu u Zagrebu u tijeku su sudski postupci u aferama Hypo, INA-Mol, Fimi media i DIOKI-HEP, gdje je optužen za cijeli niz teških kaznenih djela među kojima je i ratno profiterstvo, dok je tek u slučaju Planinska nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora, o čemu već 14 mjeseci svoje stavove bistri Vrhovni sud.
Tako, umjesto Sanadera koji do daljnjeg, zahvaljujući presumpciji nevinosti, ostaje tek sinonim za korupciju i kriminal, u suštini je osuđena cjelokupna hrvatska javnost – osuđena na suzdržani bijes i precizno vaganje riječi u strahu od mogućih tužbi njegovih moćnih odvjetnika.
Sva je prilika da će istu “kaznu” koja umjesto pravomoćne presude podrazumijeva tek izolaciju od društvene elite i “stupova društva” jednog dana služiti još jedan posrnuli moćnik, Zdravko Mamić koji će, posve je izgledno, u perspektivi osvanuti na tribini Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. u Kataru, “osuđen” tek na selfieje s pripitim Bad Blue Boysima.
Na žalost, svima koji ne znaju ili ne žele pljunuti u lice pravne države, svima koji poput Mamića nemaju rezervnu domovinu i svima koji poput Sanadera – jedinog od 320.000 blokiranih hrvatskih građana koji si može priuštiti avionsku kartu, ulaznicu za utakmicu naše nogometne vrste i smještaj u Rusiji – ostaje tek frustracija i legitimno pravo poželjeti im put u Sibir, s kartom u jednom smjeru.
Pa on je bar u Rusiji za razliku od četnika koji su silovali i normalno šetaju Vukovarom i okolicom. Možda je to dotičnoj normalno..