Među prvima iz Katoličke crkve koji su doznali za presudu Radovanu Karadžiću bio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, čija je biskupija najteže stradala u Bosni i Hercegovini.
– Ne ulazim u meritum presude jer je to pitanje suda. Pretpostavljam i očekivao sam utemeljenost odluke, odnosno da presuda bude maksimalno objektivna, da se točno istraži što se sve ovdje događalo i tko je koju ulogu imao. Oni su bili samo izvođači radova, manje ili više spretni. Meni su strani generali rekli da su dobili naredbu da nas se ovdje kapilarno istrijebi i pitanje je samo tko je to naredio, a to se još uvijek ne zna – rekao nam je biskup Komarica.
Nije odgovarao na pisma
– Glavni se akteri ne prozivaju, a sve se moglo spriječiti. Zločini su se događali od samoga početka rata, a ne samo na kraju. To su neupitne činjenice. Još je 1992. bila godina kada se počeo ostvarivati nehumani progon, koji se danas ponavlja na drugim mjestima u svijetu, od Ukrajine do Bliskog istoka. Te zločine nije učinio samo domaći čovjek, nego je to bilo u režiji međunarodnih snaga. Rekli su mi da im je žao, ali da nam se to moralo dogoditi. To su bili stranci znali su što govore i to je zabrinjavajuće. Sada je na djelu scenarij da se ta krivnja mora podjednako rasporediti – kaže Komarica, koji i dalje o proziva međunarodnu zajednicu zbog zločina u BiH.
– Nisam ni strateg ni vojskovođa, ali mogu reći da sam upozoravao što se događa, da se uništava čovjek, bez obzira na to je li on Hrvat, Srbin ili Bošnjak. Nisam branio i zastupao samo katolike jer me na to obvezuje evanđelje. No oni su to znali i provodili svoju politiku. Nismo šutjeli! Objavio sam knjigu službenih dopisa i Karadžiću i drugima. On mi ni na jedno pismo nije odgovorio. Zajedno s drugim biskupima BiH, episkopom i muftijom, pokušavali smo zaustaviti zlo, ali oni su imali svoj plan i provodili su ga – kaže biskup.
Kamo srlja Europa
– Žao mi je svakog čovjeka koji je uprljao svoju savjest i svoj obraz, ali za mene je problem kamo to srlja Europa i civilizacija. To sam pitanje postavljao od Strasbourga, Bruxellesa i Washingtona, ali nisam dobio odgovora – kaže dodajući da, usprkos svemu, “valja naprijed jer nama je valja ovdje živjeti, ne kao vukovima, nego kao ljudima”. Naglašava kako moramo pružiti ruku pomirenja, ali na temelju istine, da znamo kome moramo oprostiti.
>> Karadžić će trunuti u zatvoru, ali njegova tvorevina će nastaviti živjeti
Neke stvari ne mogu se oprostiti i neće. Srpska agresija i genocid nad Hrvatima i Bošnjacima je jedna od njih!