Komentari uglednog američkog novinskog komentatora Cala Thomasa su
najčitaniji a njegov je glas jedan od najcjenjenijih konzervativnih
glasova na današnjoj američkoj političkoj sceni. S
dosadašnjim američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom
razgovarao je o njegovu mandatu.
* S obzirom na sve
što se dogodilo u Gazi - vratimo li se 60 godina u
prošlost, kad je došlo do osnivanja Izraela -
bili ste među najoptimističnijima kad ste govorili kako vjerujete da je
moguće osnivanje palestinske države i njezino postojanje u miru uz
Izrael.
– Točno.
* Možete li mi reći na
čemu, posebice danas, temeljite takav optimizam?
– Pa, kao prvo, predsjednik mora vidjeti daleko u budućnost.
Jedini način da si Izrael osigura dugoročnu sigurnost jest uspostava
demokracije na njegovoj granici. Priznajem da je ljudima danas zbog
stanja stvari na terenu teško zamisliti postojanje države.
Ali, znate, s vremenom je moguća uspostava demokracije. I, zapravo, o
definiranju države pregovarali su premijer Olmert i predsjednik Abbas.
I upravo sam rekao na TV-u da sad svjedočimo sili koja se koristi kako
bi se zaustavio razvoj demokracije.
No, nadamo se da će s vremenom narod na palestinskim područjima moći
jasno odlučiti želi li mirnu državu ili nasilje. I to će biti
još jedan trenutak jasnoće da cijeli svijet i Bliski istok
vide stvarnost. A stvarnost je da nekolicina koristi nasilje kako bi
zaustavila snove mnogih.
Isto se dogodilo u Iraku. Dok je ta mlada demokracija uspostavljana,
teroristi, samoubojice i ubojice činili su ono što su
mislili da je potrebno da uzdrmaju volju naroda i koaliciju kako bi
zaustavili razvoj slobodnog društva. Pa ipak se, s vremenom,
stanje u Iraku poboljšalo i započela je uspostava
demokracije.
Mislim da je isto to moguće u Gazi. Čvrsto vjerujem da većina ljudi,
većina Palestinaca, želi živjeti u miru.
* Pa ipak, kad su imali
priliku izraziti svoju volju, glasovali su za Hamas.
– Pa, jesu, na relativno neizvjesnim izborima. Ali ne smijete
zaboraviti da se tad nije glasovalo o tome hoće li biti rat ili mir.
Tad se glasovalo o tome tko može najbolje osigurati zdravstvo i
obrazovanje. I ja sam to izjašnjavanje shvatio kao
odbacivanje prijašnjeg vodstva Fataha, i kao
izjašnjavanje kojim se kaže nama je dosta korupcije,
netransparentnosti, očekujemo da se prema nama bolje odnose.
Da, bilo je to izjašnjavanje istodobno i trenutak jasnoće. I
vodstvo Fataha sam, između ostalog, podsjetio na to da je to bio poziv
da se probudi, odnosno da su se ljudi od njega umorili. I da zato mora
reformirati svoju stranku i početi slušati ono
što ljudi traže, a to je ono što se počelo
događati na Zapadnoj obali.
* Kako to možete
objasniti uza stalno podučavanje Palestinaca u školama da
mrze Židove, da mrze nevjernike i Zapad?
– Bez obzira na to radi li se o mržnji prema Zapadu ili
mržnji prema Sjedinjenim Državama, to je pravi propagandni rat. No, on
nije izoliran samo na Zapadnu obalu ili Gazu, to je dio propagandne
kampanje koju vode ekstremisti na cijelom Bliskom istoku –
znate, Sjedinjene Države su u ratu s islamom, ili Sjedinjene Države vas
ne vole, Sjedinjene Države ovo, ono ili bilo što drugo. A
protiv toga se možete boriti razvojem slobodnih društava i
većim naporima s naše strane kad se radi o
objašnjavanju našeg stava.
Ali pitate li me jesmo li se suočili s velikom preprekom da uvjerimo
ljude da su demokracija i sloboda način na koji se ide naprijed, tada
je odgovor, apsolutno, jesmo, s propagandnim akcijama ekstremista.
S druge strane, na raspolaganju nam je još i veće sredstvo,
a to je istina da je sloboda univerzalna. To sam stalno ponavljao za
vrijeme moje administracije. Postoji Bog, i dar tog Svemogućeg svakom
čovjeku, ženi i djetetu, a to je sloboda. I ja u to vjerujem. I
vjerujem da će ljudi kad okuse slobodu poduzeti žrtve koje su potrebne
da se izbore za tu slobodu. I to se događa u Iraku, u Afganistanu, a
jednog će se dana dogoditi i na palestinskom teritoriju. No, jasno je
da se trenutačno još mora prijeći puno prepreka do tog dana.
Znate, izvršio sam veliki pritisak na izraelsko i
palestinsko vodstvo da definiraju državu, zato jer su potrebne dvije
suprotstavljene vizije. Ljudi kažu, niste trebali zagovarati izbore na
palestinskom teritoriju. A moj je odgovor: jasno je da smo ih trebali
zagovarati, zato jer oni pokazuju što ljudi osjećaju, to
ispitivanje javnog mišljenja najtočnije je od svih. I ono bi
trebalo reći ljudima - izgubili ste. I što sad trebate
učiniti da biste pobijedili? A odgovor na to nije korištenje
još više nasilja, odgovor je više
mira, više obrazovanja, više zdravstvene skrbi,
više poslovnih prilika...
I to se počinje ostvarivati na Zapadnoj obali. Premijer zaista dobro
radi, zajedno s predsjednikom.
* Pregledao sam prvi
intervju koji ste mi dali ubrzo nakon što ste postali
predsjednik, a između ostalog rekli ste i da niste baš
previše zabrinuti zbog deficita — bilo je to 2001.
— jer se čini da će deficit regulirati kongresnu
potrošnju. Želite li promijeniti i proširiti te
primjedbe?
– To je zapravo bilo prije napada.
* Točno.
– Upravo je bilo provedeno smanjenje poreza zbog recesije, i
mi smo u tom trenutku zatvarali trenutačni obračunski deficit rastom
prihoda, kao rezultata pojačanih gospodarskih aktivnosti, a istodobno
smo financirali svoje jedinice i branili domovinu. Još
nešto sam stalno govorio, a to je da trenutačni deficit nije
onaj kojim bismo se zapravo trebali baviti, već je to deficit svojstven
nepokrivenim obvezama socijalnog osiguranja i medicinske skrbi.
Očito je da će doći do kratkoročnog povećanja deficita, budući da sam
poduzeo mjere koje su potrebne da se spriječi propast našeg
gospodarstva, potpuni financijski raspad. Ljudi su me pitali je li
postojao ključan trenutak? Pa, održan je važan sastanak u Rooseveltovoj
sobi kad su mi ministar Paulson i predsjedajući Bernanke rekli,
ukratko, da je financijska situacija takva da ako nešto ne
poduzmem, mogla bi nastupiti depresija teža od Velike depresije.
I ako ste predsjednik Sjedinjenih Država, možete ondje sjediti i reći
da ćete se držati načela i nadati se da će ispasti najbolje. Ili da
ćete poduzeti mjere da bi se spriječilo najgore. I poduzeo sam mjere
koje su potrebne da se spriječi najgore. Potpuno priznajem da sam
djelovao protiv načela slobodnog tržišta. U normalnim bi
okolnostima moj odgovor bio: Ako su njihove odluke bile
loše, neka propadnu. Problem je u tome što bi u
tom slučaju scenarij u kojem ih se pušta da propadnu
upropastio prosječnog radnog čovjeka.
* Čemu onda služe načela?
– Načela služe da se donese odluka koja je potrebna da se
obrani samo načelo. Drugim riječima, svrha svega je poduzeti mjere da
bismo ubuduće mogli imati slobodno tržište.
Ljudi kažu da je problem preuveličan. Ne mogu si priuštiti
luksuz da slušam svoja dva najbolja ekonomska savjetnika i
kažem: Dobro, možda vi to samo preuveličavate, idemo vidjeti
što će se dogoditi.
Priznajem da su ljudi zabrinuti zbog odluka koje sam donio, u to nema
sumnje. Mislim da su mnogi jako zabrinuti, misle da je ovo kraj
slobodnih tržišta onakvih kakve znamo, kraj sustava
slobodnog poduzetništva, koji je bio tako dobar za Ameriku.
Ne slažem se s time, to je jasno. Mislim da će biti iznimno važno da se
nastave iznositi racionalna mišljenja dok se naše
gospodarstvo bude oporavljalo, i ono će se oporaviti. I kako sredstva
koja će osigurati naše položaje budu otplaćivana, moći ćemo
podsjetiti ljude na divote slobodnih tržišta i slobodnog
poduzetništva.
To je jedan od razloga zbog kojeg sam bio domaćin međunarodnog sastanka
u Washingtonu. Moramo poduzeti mjere da spriječimo financijski raspad a
da ne uništimo temelje slobodnih tržišta i
slobodnog poduzetništva.
* Možda vam je poznata
odluka Nacionalnog odbora republikanaca u kojoj se kaže da ne možemo
biti stranka s malom vladom, slobodnim tržištima i niskim
porezima, dok podržavamo sanaciju i nacionalizaciju industrije,
što vodi prema velikoj vladi, socijalizmu, visokim porezima
na račun osobnih sloboda. Neki vas nazivaju socijalistom, uključujući
potpredsjednika Jamesa Boppa. Što mislite o tome?
– Nisam čuo za tu odluku. Potpuno shvaćam zabrinutost ljudi
zbog toga hoće li ova zemlja biti zemlja slobodnog
poduzetništva i kapitalizma i tržišta ili neće.
Vjerujem da hoće. Ali znam i to da su mjere koje sam bio poduzeo bile
potrebne da se spriječi velik financijski raspad.
* Nerado navodim nekoga
kao što je bivši guverner Alabame George Wallace
koji je šezdesetih cinično rekao: “Između dviju
stranaka nema razlike ni koliko je crnog pod noktom.” Postoji
li ta razlika? I što to znači biti republikanac 2009. godine?
– Dakle, za našu je stranku jako važno da se
pobrinemo da uspostavimo načela koja su mi, kao prvo, omogućila da
pobijedim i postanem podupiratelj politike koja je provođena dok sam
bio predsjednik. Ne samo ja, već i ostali predsjednici – kao
što je univerzalnost slobode. Mi bismo trebali biti stranka
koja kaže da je sloboda univerzalna, da sloboda rađa mir. Stranka koja
kaže da je poduzela apsolutno sve mjere potrebne da se
zaštitimo u domovini. A u međuvremenu oslobodili smo 50
milijuna ljudi i potom im pomogli da uspostave demokraciju u dijelovima
svijeta u kojima se u određenim trenucima u povijesti smatralo da
demokracija nikad neće biti moguća.
Stranka smo slobodne trgovine, niskih poreza. Smanjili smo poreze dok
sam bio predsjednik Sjedinjenih Država. Ne jednom, već više
puta. Stranka smo opunomoćenih pojedinaca, vjerujemo u odgovornost i
rezultate. Ali ako ste predsjednik Sjedinjenih Država i ako su vam
djeca izložena opasnosti, pobrinut ćete se da ta djeca dobiju svu
potrebnu opremu za obavljanje svog posla. Sigurno da je proračun
narastao dok sam bio predsjednik, zbog vojske i obrane, i domovinske
sigurnosti, zato jer smo u ratu.
* Ali imamo i
olakšicu za lijekove “Nijedno dijete neće biti
napušteno”.
– “Nijedno dijete neće biti
napušteno” je mjera koja kaže da, za novac, vi
mjerite. I to je jedan od najnaprednijih zakona o građanskim pravima
koje smo u zadnje vrijeme usvojili, zato jer govori da nam je dosta
trošenja novca na škole koje djecu ne uče čitati,
pisati, zbrajati i oduzimati. I zato će se tražiti odgovornost za
potrošeni novac.
Drugo, kad se radi o olakšici za lijekove na recept
— prag je postavljen, je li potrebna zdravstvena skrb za
starije osobe, iz pozicije vlade. Tu je odluku 1965. donio Lyndon
Johnson. I možda neki smatraju da to uopće nismo trebali učiniti, pa
zato moramo ukinuti taj sustav. To nije moj stav. Moj je stav - dajmo
da sustav djeluje, modernizirajmo ga.
I kad sam se kandidirao za mjesto predsjednika, o problemima o kojima
govorimo jasno sam iznio svoj stav. Pogledate li moj govor na
konvenciji 2000., rekao sam da ćemo, između ostalog,
izvršiti i reformu zdravstva i zdravstvene skrbi. Oni je
nisu poveli, mi hoćemo. Isto je i s obrazovanjem. Ljudi su vrlo jasno
znali koji je moj stav. I kad se radi o zdravstvu, platit ćemo 28.000
dolara za operaciju, ali niti centa za lijekove na recept kojima se
sprečava operacija.
Dakle, drugim riječima, modernizirali smo sustav koji — za
razliku od ogromnih iznosa koji su bili planirani, stoji znatno manje
od toga. Jer sustav Medicare podrazumijevao je i natjecanje za
poslovanje drugih, jer ja tvrdim da moramo prepustiti starijima da sami
donose odluke o zdravstvenoj skrbi, za razliku od onoga - uzmite ili
ostavite. Rekli smo, evo nekoliko mogućnosti između kojih možete
birati. A tržišno natjecanje pomaže da padaju cijene i da se
poveća kvaliteta.
I konačno, kao dio reforme Medicarea, uvedeni su zdravstveni
štedni računi, inovativan način pridobivanja klijenata,
pacijenata, da osoba koja kupuje zdravstvenu skrb bude izravno
uključena u odnos između potreba i onoga što se nalazi na
raspolaganju. A to je dugoročno važno za određivanje cijene i kvalitetu.
* Kad ste nabrajali u
što republikanci još vjeruju, niste spomenuli
socijalna pitanja. Colin Powell je krivnju za loš uspjeh
stranke svalio na konzervativce, on poziva stranku da odustane od nekih
socijalnih pitanja. Bi li to bilo mudro?
– Kao što znate, snažan sam pobornik kulture
življenja. I smatram da je to važan dio budućnosti naše
stranke.
Bit ću prvi koji će priznati da se zakoni mijenjaju tek nakon
što se promijene srca, ali se naša stranka
našla na samom rubu da kaže ljudima da postoji bolji način
od onoga što se desilo u prošlosti u zemlji u
kojoj je abortus vrlo osjetljivo pitanje. Mi smo bili ti koji su se
borili za zabranu djelomičnog poroda, a potom otišli u
sudnicu kako bismo to i obranili. Mi smo ti koji promoviraju
posvajanje. I nadam se da sam to uspio učiniti na razumljiv način.
Rekao sam da razumijem da se i dobri ljudi tome mogu usprotiviti. Ali
kad se već ne slažemo, imajmo na umu da je svaki život dragocjen; da je
društvo snažno onda kada se brine o najslabijima među nama,
bez obzira na to radi li se o starijim ljudima, bolesnima ili onima
koji još nisu rođeni.
I smatram da smo napravili veliki napredak kad se govori o kulturi
življenja. Vjerujem da ljudi počinju razumjeti zašto osoba
poput mene ima takav stav. I vjerujem da možemo uzeti u obzir te
stavove bez predrasude da se naš glas ne čuje. Drugim
riječima, uvijek sam nastojao reći da razumijem vaš stav,
ali ovo je moj, i zbog toga smatram da to ima smisla za Ameriku.
Još jedno pitanje za koje si možemo pripisati zaslugu jest,
naravno, borba protiv droga, pri čemu je zloporaba droga kod tinejdžera
smanjena za 25 posto. Jedna od velikih inicijativa za koju smatram da
bi je Republikanska stranka trebala snažno poduprijeti jest inicijativa
temeljena na vjeri. Vlada će pomagati ljudima koji nisu toliko sretni i
ne mogu si sami pomoći. Po mome mišljenju, vlada bi se na to
trebala usredotočiti. Možda bi netko prigovorio da u tom segmentu ne bi
ni trebalo biti pomoći od vlade, ali s time se ne slažem.
Također, važno je da novac koji trošimo ne bude
potrošen uzalud. I u nekim slučajevima program koji se
temelji na vjeri može biti korisniji od programa vlade. Uzmimo, na
primjer, ovisnost o drogi. Postoje razne vrste programa vlade koji
pokušavaju pomoći ovisnicima i to je u redu. Ali ja kažem,
zašto ne dati ovisniku bon i dopustiti mu da odluči gdje će
potražiti pomoć koja mu je potrebna. Većina ovisnika prepoznala je
iskupljujuću snagu Svemogućega koji pomaže promijeniti im srce, a time
pomaže promijeniti im i ponašanje. Ako je tako, a jest, ne
bismo li trebali prihvatiti instituciju temeljenu na vjeri, da bude dio
te strukture koja pruža pomoć u rješavanju jednog od
naših nesavladivih problema s kojima se suočavamo.
* Demokrati i liberali su
vas nemilosrdno i osobno napali. Harry Reid vas je u jednoj od
jutarnjih nedjeljnih kontakt-emisija nazvao najgorim predsjednikom u
povijesti. Dakle, iznenadilo me, kao i mnoge druge ljude,
što mu nikada niste odgovorili jednakom mjerom. Politički,
to je moglo ići i vama u korist. Zašto niste?
– Vjerujem da postoji način ophođenja u javnosti bez
nazivanja pogrdnim imenima. Zato i ne želim odgovoriti.
Pokušavam to ignorirati.
* Zar vam to nimalo ne
smeta?
– Ne posebno.
* A s obzirom na izvor?
– Ne, to samo znači da radim. To znači da sam predsjednik
koji je imao aktivan raspored. Rekao sam američkom narodu
što sam namjeravao učiniti. Postoje dvije stvari u rasporedu
predsjednika. Jedna je da pokušava biti ugodna osoba koja
ide stazom kampanje i govori glasujte za mene, to je ono što
ću ja učiniti. To sam činio kao guvernerski kandidat, implementirajući
ono što sam rekao u ono što sam namjeravao
učiniti. Baš kao i predsjednik.
A potom, naravno, morate se suočiti i s neočekivanim. To je drugi dio
posla. I suočili smo se s neočekivanim na vrlo snažan i rezolutan
način. I, znajte, nisu nas ponovo napali. Ali ne zato što
nisu pokušali, nego zato što im to nismo
dopustili. I ne samo ja, tu je i vlada, koja se sastoji od puno časnih
ljudi koji naporno rade i koji su koristili alat koji smo imali kako bi
mogli razumjeti kako neprijatelj razmišlja i kako ga
zaustaviti da nas ponovo ne napadne.
* Rekli ste svojoj sestri
da vas je vjera podržala tijekom predsjedničkog mandata. Čitali ste
Bibliju svaki dan otkad ste postali predsjednik.
– To je istina.
* Dakle,
mnoštvo predsjednika govorilo je o vjeri i osloncu na Boga.
Kako ste to doživjeli? Vaši protivnici cinično kažu da imate
izravnu liniju s Bogom. Zaista sjajno, upleo nas je u Irak i
mnoštvo drugih stvari. Kako, dakle, to doživljavate i ne
postanete drski, jer su vaše političke odluke redovito
specifične naredbe od Boga. Kako to djeluje?
– Već sam vam objasnio kada ste me pitali je li molitva
osobna stvar. Ljudi pokušavaju okarakterizirati moju vjeru
onako kako njima odgovara, kako odgovara njihovim pogledima na svijet.
Mene je molitva održala. Vjera me osnažila i zahvalan sam Bogu. Kažem
ljudima, neki su dani sretni, neki nisu toliko sretni, a svaki je dan
radostan. I to je istinita tvrdnja.
* Dakle, da vidim mogu li
tu temu malo produbiti a da ne odam svoju sklonost. Prije velike
odluke, prije lansiranja i rušenja Saddama, kažete li:
Znaš, Bože, ako sam donio krivu odluku, možeš li
uskočiti i provjeriti je, zaustaviti me?”. Kako to zaista
izgleda?
– Za mene je molitva snaga i mudrost, nešto
što štiti moju obitelj, štiti ljude.
Gledajte, u datom trenutku donosite odluke kako najbolje umijete i
slušate mnoge savjetnike koji su tu kako bi vam pružili
dobar i razuman savjet. Ja sam duhovan, nisam mističan.
* Što to znači?
– To znači da ne čujem glasove. Znam da moram donijeti
teške odluke koje se temelje na prilikama u tom trenutku. I
zato kažem da je za mene molitva osobna stvar.
* Gospodin Truman je
predsjedničko mjesto napustio bez imalo novca. Dwight Eisenhower
povukao se na svoju farmu Gettysburg. Tek odnedavno su bivši
predsjednici počeli zarađivati mnogo novca — držanjem govora
za šesteroznamenkaste iznose i slično. Što ćete
vi raditi? Vjerojatno napisati knjigu, zar ne?
– Napisat ću knjigu. Osnovat ću institut na
sveučilištu Southern Methodist kako bih mogao govoriti o
mnogima od ideala koje smo spomenuli u ovom intervjuu. Zabrinut sam za
državu koja kaže da je izolacionizam u redu. Što se mene
tiče, nije u redu. Ili koja kaže da je protekcionizam način za
djelovanje iz ekonomske perspektive. Zabrinjava me kad ljudi kažu da ne
bismo uvijek trebali biti vodeći u nekim pitanjima.
Institut ću koristiti kao mjesto na kojem će se oglašavati
disidenti i borci za slobodu, dok će ga Laura koristiti kao mjesto na
kojem će govoriti o ženama iz Afganistana ili ženama na Bliskom istoku.
Ja ću ga koristiti kao mjesto na kojem ću govoriti o reformama
obrazovanja na Bliskom istoku, tako da građani Amerike imaju priliku
vidjeti da se događaju neke pozitivne promjene. Koristit ću ga kako bih
u Americi potaknuo inicijativu temeljenu na vjeri. Vidim nas kako
institut koristimo kao platformu da ohrabrimo ljude da vole svoje
susjede, bilo to kod kuće, u klinici za liječenje od AIDS-a ili u
bolnici u Ruandi.
Iznimno sam zainteresiran za to da ostanem uključen u Malaria
Initiative kao način da pokažem građanima Amerike da živimo prema
poslovici “komu se puno daje, od njega se puno i
očekuje”.
Želim nastaviti poboljšavati obrazovni sustav kako bismo u
njega uključili baš svu djecu. Kad sam bio guverner Teksasa
bilo je jednostavnije voditi djecu kroz sustav školovanja.
Imate li određeni broj godina, trebali biste biti u tom i tom razredu.
Započeli smo veliku promjenu, zajedno s ostalim reformama, kojima je
osnova da ne želimo postaviti pitanje koliko tko ima godina, već zna li
čitati. Ako ne zna, zašto? Za reformu javnog obrazovanja
bitba je odgovornost, a ja želim nastaviti program odgovornosti.
Dakle, mnogo je toga što želim učiniti djelujući u tom
institutu, i vezat će se uz muzej i arhiv na sveučilištu
Southern Methodist gdje je Laura pohađala fakultet. I tome se iznimno
radujem. To je prekrasan urbani kampus u Dallasu, i nije jako udaljen
od kuće koju sada posjedujem.
* Jako lijepo.
Razmišljate li sada o oproštajnom obraćanju?
– Razmišljam.
* Znajući sve
što znate sada, što biste sada napravili
drugačije?
– Vjerojatno bih, retrospektivno, pogurao imigracijsku
reformu odmah nakon izbora 2004. godine, a ne socijalnu reformu.
* Zašto?
– Vodio sam kampanju na osnovi socijalne reforme. Mnogo je
političara zanemaruje zbog toga što se boje da je to treći
trak. Ja sam vjerovao da je prešućivanje te reforme treći
trak. Također, bio sam vrlo ustrajan u želji da prisilim Kongres da
misli na definiran plan doprinosa kao dio programa modernizacije
socijalnog osiguranja, a sve u svrhu poticanja vlasništva.
Znao sam da će to biti teško, jer općenito zakonodavna
tijela ne reagiraju dok nam kriza ne zaprijeti, iako je sada kriza koja
se prilično očitava na mnogim ljudima koji se bave tim problemom.
Te ako bih to trebao ponovo učiniti, vjerojatno bih prvo pokrenuo
imigracijsku politiku, kao dio kampanje granična sigurnost/gost
radnik/milosrđe. Vidite, ja vjerujem kako sustav koji je toliko
pokvaren da ljudi postaju krijumčareni treba ozbiljno preispitati. Znam
da je zabrinutost zbog naših granica velika, no tako i treba
biti. Ne vidim kako možete imati sveobuhvatnu graničnu sigurnost bez
programa koji prepoznaje da će uvijek biti ljudi koji žele raditi
poslove koje Amerikanci ne žele raditi, te stoga treba postojati način
da privremeno dođu ovamo, ali da ih je moguće provjeriti i da se zbog
toga neće morati šuljati poput kojota, zgurati u kamion ili
pokušati hodati kroz pustinju i umrijeti.
Obama na sastanku nije zatražio savjet
* Je li vas
vaš nasljednik ikada zatražio savjet?
– Ne baš. Imao sam dobar sastanak s novoizabranim
predsjednikom. Bio sam impresioniran njegovim držanjem i njegovom
ljubavlju prema vlastitoj obitelji. I rekao sam mu da ću mu biti na
raspolaganju nakon mandata bude li mu trebalo moje mišljenje.
* Što je on na
to rekao?
– Rekao je - dobro. Znate to, naravno. No, smatram da će tek
shvatiti svoju odgovornost kada će oko sebe imati puno različitih
mišljenja, a morat će izabrati čije je mišljenje
vjerodostojno.
* I što može
očekivati?
– Znate da živimo u razdoblju kada je domovina pod
prijetnjom, a to će mu postati vrlo jasno kako vrijeme bude prolazilo.
A uvjeren sam da mu je to već sada jasno.Nije neočekivano da nas
neprijatelj želi napasti, ali morate se brinuti o tome na koji način
nas želi napasti. I, neizbježno, kriza će nastati tko zna gdje, a
Sjedinjene Američke Države će na neki način biti u nju uvučene. Bit će
prirodnih katastrofa. Nije potrebno naglašavati koliko sam
orkana ja preživio, a preživio sam ih mnogo. Ili tornada i požara.
Stoga, morat će biti spreman suočiti se s time.
