O vih dana kao da imamo prilike uživo gledati kako nam se pred očima odvija jedna biblijska prispodoba. I to ona o uništenju Sodome i Gomore.
Tamo je Abraham molio da se od uništenja spasi grad ako pronađe pedeset nevinih. Ali, dok smo mi mislili kako to neće biti problem, pred tih pedeset je izašao vođa družine i rekao: “Jeste li vi svjesni da ovim možete čak i srušiti Vladu? A ako će netko rušiti Vladu, onda ću to biti ja. I nakon toga će se ići na nove izbore. A za njih ću ja slagati liste i može se dogoditi da pola ovdje prisutnih ne bude na njima.” I ostade ih samo deset.
Sad Abraham reče: “Nisam uspio pronaći njih pedeset, ali ako ih je barem deset, hoće li se grad spasiti od uništenja?” To rasrdi vođu, pa započe vrijeme uvjeravanja…
Tako je narod u vrijeme posta imao priliku gledati jednog “Galebova” manekena kako reklamira donje rublje po grčkim hotelima, dok MUP preko naslovnica obavještava jednog drugog kako mu je sin dobio posao u policiji.
Sva dosadašnja odlaganja odluka sada su poslužila kao odlično sredstvo prisile. Tako je odgađanje odluke o kupnji aviona poslužilo kao sredstvo uvjeravanja ministra koji se glasno pitao čemu sada forsiranje ratifikacije konvencije? Služba je služba, ali družba je družba, pa je i govorljivi protivnik ubrzo od heroja postao mali od palube. Ovoga puta tajnica nije morala sastavljati odluku o razrješenju, jer se potvrdila ona narodna da razliku između odraslog muškarca i djeteta čini – cijena igračke.
Aktiviranje još jedne odložene odluke stavljeno je u službu uvjeravanja, pa imamo prilike gledati operaciju pretvaranja hrasta u bukvu. Njima se nudi da podrže konvenciju ako ne žele da HNS preuzme potpunu kontrolu nad reformom obrazovanja.
Prijetnja HNS-a o izlasku iz Vlade pak poslužila je kao sredstvo koje ovu operaciju treba učiniti uvjerljivijom.
No, tu nije kraj svim lukavstvima, nego se počelo i samog Abrahama uvjeravati i kušati ga u pustinji dok je ovaj u jednom pokorničkom, korizmenom vremenu. Tako smo imali prilike gledati epizode poznate kao “vođa čestita imendan”, “vođa na križnom putu”, “vođa na misi” i “vođa na sastanku”. Na kraju, iscrpljen od uvjeravanja, “vođa interpretira mišljenje crkve o Interpretativnoj izjavi”. Znači, laže sam sebe. “Onaj koji sam sebe laže i sluša svoju laž dotjerat će dotle da neće više poznati istine ni u sebi ni oko sebe, nego će dosljedno prestati poštovati i sebe i druge”, pisao je mudrac od pera Dostojevski.
Stoga se ne treba fokusirati na vođu, već pozornost okrenuti prema onima koji tvrde kako će glasati po savjesti. To su oni kojima je savjest jedan fini izgovor u službi unaprijed predane bitke. Ako se stube za nuždu zovu “glasanje po savjesti”, zar nije bijeg po njima svojevrsni pilatovski čin?
Peremo ruke od ovoga, ali i dalje podržavamo tu istu politiku, jer smo, kažu, “već jednom napravili tu glupost i daj Bože da je to zadnji put kad smo sami rušili svoju Vladu”. Tako je sve u službi obmane koja bi trebala sve piliće zadržati pod krilom jedne kvočke.
Postavlja se pitanje imaju li među vama tri čovjeka koja su vjerodostojna i poštena, koja su spremna braniti vlastite ideale i volju onih koji su ih izabrali? Postoje li među vama trojica koja imaju život i bez politike, kojima je istina iznad vlastite koristi, koji, u krajnjoj liniji, imaju čist obraz, pa ih se ne može kupiti ucjenama?
Ako tri Pupovčeve ili tri HNS-ove ruke mogu uvjetovati da se konvencija ratificira, zašto tri vaše ruke ne bi mogle reći: “Ako konvenciju stavite u Sabor vlada gubi našu podršku”? Zašto ne poslušate svoga šefa koji kaže: “Ako će netko Vladu rušiti, onda ću to biti ja”?
Treba mu dati priliku da opali iz prazne puške, pa to i dokaže. Neka ratificira konvenciju i vidi kako će proći na izborima; i tako nasilnim nametanjem ratifikacije sam ispadne krivac za izbore.
Uplašeni ste onom prijetnjom kako se nećete naći na izbornim listama? Pa, što imate tražiti na listama ako izdate svoje glasače?
Umjesto izgovora zvanog glasanje po savjesti, glasači od vas očekuju odgovor i vjerodostojnost do kraja. Zar prosvjed nije pokazao kako ima dovoljno onih koji vas ponovno mogu vratiti u Sabor? Što pokazuju unutarstranačke ankete? Kako se osjećate dok vas baza proziva za izdaju?
Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu. Ne može se krenuti putem istine, pa se osvrtati nazad, jer iako sami mislite kako ste pobjegli uništenju, svako osvrtanje će vas pretvoriti u stup od soli. A što se događa sa soli kad obljutavi? “Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze”.
Odličan članak, no na žalost vjerojatno ne će proizvesti učinak na svijest i savjest političara na koje se odnosi.