Aktualni šef hrvatske oporbe i čelnik SDP-a Zoran Milanović još se nije uspio dogovoriti s premijerkom RH i šeficom vladajućeg HDZ-a Jadrankom Kosor oko ustavnih promjena koje bi regulirale nova pravila oko glasovanja hrvatske dijaspore. To je vrlo važno pitanje jer RH spada u one države koje su dale državljanstvo svim Hrvatima, bez obzira u kojoj državi žive, a uz to, kao ustavno pravo slijedi i pravo glasovanja na izborima za Sabor i predsjednika države.
Kako su na proteklim izborima većinski ljudi iz dijaspore glasovali za HDZ ili desnije hrvatske političke stranke, razumljivo je da politička ljevica nastoji smanjiti njihov utjecaj na hrvatskim izborima.
Loša matematika
No, tu prestaje racio. Ono što predsjednik SDP-a nudi kao rješenje za Hrvate iz BiH (jedini uistinu važni glasovi dijaspore) - da "glasuju ondje gdje je hrvatska država izvan RH, bilo to u Novom Zelandu, BiH, Njemačkoj ili Kanadi", nije nikakav veliki pomak, kako to naziva Milanović (u odnosu na stav o ukidanju prava), nego potez koji u dijaspori ocjenjuju "licemjerjem".
Milanović, naravno, nije tako loš matematičar da ne bi znao da je nemoguće uvažiti svakom državljaninu RH s pravom glasa u BiH (270.000) da u samo 12 sati, na samo četiri mjesta (u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli) i praktično ostvare svoje pravo. Kako pokazuje naša tablica "Milanovićeva poučka", nema teoretske mogućnosti da takvo glasovanje uspije. U prosjeku, na sva četiri biračka mjesta trebalo bi glasovati po 5625 ljudi na sat, ili 94 na minutu. Kako cijeli postupak glasovanja, pod uvjetom da nema gužve, traje najmanje pet minuta po glasaču, jasno je da bi ovo nemoguće glasovanje bilo za Guinnissovu knjigu rekorda. Naravno, ova računica izgleda drukčije ako se u obzir uzme stvaran broj glasača dijaspore koji uistinu i izađu na izbore.
Na prošlim izborima za predsjednika RH u drugom krugu u BiH je izašlo oko 99.000 birača. Po Milanovićevu poučku oni bi na četiri izborna mjesta trebali glasovati tempom od po 34 na minutu, dakle imali bi vremena od gotovo dvije sekunde po biraču. Kažu kako bi Milanović stekao veće poštovanje Hrvata u BiH da je rekao uistinu ono što misli – da Hrvati u BiH ne mogu imati istovrijedno pravo glasa na izborima RH, nego da se upušta u ovakve nategnute računice. Bez obzira kako završila politička trgovina oko broja biračkih mjesta u BiH (sada 124), treba znati da i iz ovakva "poučka" postoji izlaz.
Procijene li da je nemoguće na četiri mjesta glasovati na hrvatskim izborima, veći broj Hrvata u BiH može se odlučiti primijeniti zakonom dozvoljeno rješenje; Nekoliko dana prije održavanja izbora u RH Hrvati iz BiH mogu se obratiti diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH u BiH s molbom da im, zbog službenog ili bilo kakvog drugog puta u RH, omoguće da svoje glasačko pravo ostvare "na putu".
Kazniti ih i novčano
Dakle u Splitu, Zagrebu, Imotskom, Makarskoj, Karlovcu, S. Brodu i sl. Nakon toga će ih u našim predstavništvima uvrstiti na posebni popis u mjestima i gradovima gdje Hrvati iz BiH putuju i odrediti im točno biračko mjesto. I stvar je riješena, a "poučak" zaobiđen. Naravno, ovakvo rješenje nije prihvatljivo jer bi značilo da bi Hrvati BiH trebali izdvojiti velik novac za ovakvu domoljubnu operaciju.
S obzirom na to da je prosječna plaća u BiH manja nego u RH te da je prosječna mirovina oko 320 maraka, jasno je da bi Hrvati u BiH bili žestoko materijalno pogođeni "usude" li se ipak ostvariti svoje pravo na glas na izborima u RH. Ovakvo bi rješenje potaknulo i nelegalnu političku trgovinu, jer, za pretpostaviti je da bi stranke ponudile i putne troškove, u zamjenu za glas.
gastarbajteri diljem svijeta ,a naročito u ercegovini vi bi da glasujete kad se vama prohtije,zašto ne osnujete društvo glasača pa glasujte koliko oćete