Nesklonost politike da smanji troškove države počiva na pretpostavci da su zaposlenici države njihovo vjerno biračko tijelo. To i nije čudno jer oko 380.000 zaposlenika radi za ministarstva, agencije, javne tvrtke, kompanije u kojima država ima utjecaj, županije, gradove i općine te komunalne tvrtke koje su osnovale jedinice lokalne vlasti. Ako njima pridružite još milijun umirovljenika obećanjem da se neće dirati u plaće i mirovine, možete odobrovoljiti više od 1,4 milijun birača te članova njihovih obitelji.
Pritom političari stavljaju postrani interese milijun zaposlenih u privatnom sektoru koji uplaćuju poreze i stvaraju dodanu vrijednost. Ako bi njima pribrojili umirovljenike, imali bi puno šire biračko tijelo koje broji više od dva milijuna birača. A ti birači pak od države uglavnom ništa ne traže i odobrovoljiti bi ih se moglo već i blagim smanjenjem poreznog tereta. Ne očekuju božićnice, ne spominju povećanje plaća niti vode sudske sporove zbog neisplaćenih jubilarnih nagrada protiv države, već čine tihu većinu koja se rijetko čuje. Da bi ostavila plaće u javnom sektoru jednakima, Vlada mora osigurati više od 22 milijarde kuna, a da bi smanjila opću stopu PDV-a za jedan posto, tek 2 milijarde kuna pa i matematika pokazuje da su glasovi privatnog sektora jeftiniji od zadržavanja glasova iz državnog sektora. Ta tiha većina bila je oduševljena vraćanjem poreznih razreda poreza na dohodak na stanje iz 2011. što je bio jedan od jačih predizbornih poteza Vlade na odlasku koji je državi indirektno donio više novca nego što je odnio.
Podržava privatizaciju hotelskih kuća i ostalih tržišnih tvrtki u kojima država još ima udjele, kao što bi stala i uz politiku kad bi odlučila smanjivati broj zaposlenika i općina koje nisu financijski održive. Progutala bi i manju količinu zdravstvenih usluga ako to znači da svi imaju pristup zdravstvenoj skrbi i lijekovima, ali ne kad to zaista nije potrebno, kao i manji broj zaposlenika u školama u kojima se prepolovio broj učenika u posljednjih dvadesetak godina. Šteta što političari u njima ne vide poželjnog partnera.
>> Nemogućnost kolektivnog pregovaranja je protuustavna
