Skupština Srednjobosanske županije ovih je dana za
županijskog ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta imenovala
Branka Goluba iz Fojnice. Riječ je dosadašnjem direktoru
Županijskog arhiva, bivšem županu i zastupniku u Županijskoj
skupštini. Golub, koji je prije imenovanja u
Skupštini dobio suglasnost Ureda Visokog predstavnika, koja
je izostala prilikom ranije predloženog kandidata HDZ-a Joze Bore iz
Kiseljaka, popunit će četiri mjeseca upražnjeno mjesto ministra
obrazovanja u Srednjobosanskoj županiji, otkako je visoki predstavnik u
BiH Paddy Ashdown s te dužnosti, zbog opstrukcija u provođenju Zakona o
obrazovanju, smijenio Nikolu Lovrinovića.
VL: Gospodine Golub, Srednjobosanska županija četiri je mjeseca bila bez ministra obrazovanja. Jeste li spremni preuzeti tu odgovornu dužnost i uhvatiti se ukoštac sa svim problemima u obrazovanju koje ta županija ima?
Golub: Svjestan sam brojnih nagomilanih problema kao i činjenice da je moje imenovanje došlo u vrlo nezgodno vrijeme. Kraj je fiskalne godine, rade se planovi za novu proračunsku godinu, a tu su i brojni problemi u školstvu.
U svakom slučaju, posla je puno. No, volio bih da sam na mjesto ministra imenovan u redovitoj proceduri, nakon izbora, a ne da moram popuniti mjesto koje je upražnjeno nakon smjene moga prethodnika.
VL: Što je s projektima "dvije škole pod jednim krovom". One su bile glavni razlog smjene ranijeg ministra Lovrinovića. Od vas se s jedne strane očekuje da ih eliminirate, a s druge da taj problem riješite ne dovodeći u pitanje ustavno pravo obrazovanja sve djece na materinskom jeziku.
Golub: Planiram prije svega obići sve škole, razgovarati s ravnateljima i predstavnicima općina kako bih utvrdio točne podatke o tomu koliko je zapravo takvih škola. Dosad su u Ministarstvo dolazili različiti podaci o broju tzv. dviju škola pod jednim krovom. Mediji su također plasirali različite informacije i bojim se da je to pitanje previše ispolitizirano.
Moram napomenuti da projekti "dviju škola pod jednim krovom" nisu nastali nikakvom odlukom već su posljedica ratnih događanja na ovim prostorima.
VL: Hoće li se postojanje "dviju škola pod jednim krovom" drukčije promatrati u mjestima povratka: primjerice Bugojnu, gdje je postojanje Prve osnovne škole Jaklić, jedine u toj općini u kojoj se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, glavni uvjet ostanka Hrvata povratnika, što su oni jasno kazali prilikom potpisivanja peticije za školstvo na hrvatskom jeziku.
Golub: Bugojno će biti mjesto koje ću kao ministar prvo posjetiti. Razlog je što se pitanje školovanja hrvatske djece u toj općini u medijima, za razliku od nekih drugih, uopće ne spominje ili se o njemu govori vrlo rijetko. I to je razlog što me to pitanje posebno zanima i odlučio sam mu dati prioritet. Po informacijama koje sam dosad dobio od hrvatskih predstavnika u Bugojnu, u tome gradu postoji sedam ili osam školskih zgrada te se djeci hrvatskih povratnika ne bi trebao raditi problem nedostatka školskog prostora. Uskoro planiram otići u Bugojno kako bih se uvjerio zašto se hrvatskoj djeci ne ustupi traženi školski prostor. Zasad jedino znam da ću poštivati želju roditelja kada je riječ o jeziku na kojemu se izvodi nastava za njihovu djecu. Planovi i programi koje oni odaberu za mene će biti sveto slovo.
VL: Što je sa zahtjevima roditelja bošnjačke djece koji traže osnivanje škola za svoju djecu na bošnjačkom jeziku u, primjerice, Busovači, gdje tvrde da školskog prostora za novu školu u postojećoj zgradi Osnovne škole nema.
Golub: Nakon Bugojna, Busovača će mi biti na drugom mjestu. Nemam razloga ne vjerovati ravnatelju Osnovne škole u Busovači kad mi kaže da prostora za nove odjele nema. Ono što se moglo djeci bošnjačke nacionalnosti staviti na raspolaganje već je učinjeno. Mislim da je oko pitanja školskog prostora u Osnovnoj školi u Busovači bilo i previše medijskih nagađanja i nepotrebnog politiziranja.
VL: Od vas se očekuje i da sudjelujete u rješavanju problema povrata imovine Travničkoj gimnaziji i Katoličkom školskom centru u Travniku, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je potpisala ugovor s općinskim vlastima, ali on nikad nije proveden.
Golub: Problem povrata imovine Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Travniku traje već nekoliko godina. Ja ću se svakako aktivno uključiti u njegovo rješavanje. Posebno me interesira zašto Vlada Federacije BiH nije ispunila preuzete obveze povrata preostalog dijela zgrade.
VL: Kao ministar morat ćete se pobrinuti i za poboljšanje teškog materijalnog položaja prosvjetnih radnika. Ministar Lovrinović, čini se, uspio je uspostaviti toliko potreban dijalog koji je temelj za rješavanje spomenutog problema. Kakva će biti vaša nastojanja?
Golub: Točno je da je moj prethodnik imao svakodnevne kontakte s predstavnicima školskih Sindikata. Ja ću pokušati nastaviti ondje gdje je on stao, a cilj mi je kroz osiguranje odgovarajućih sredstava u županijskome proračunu izboriti se za bolji status prosvjetnih djelatnika. Nažalost, za to je ostalo još malo vremena pa ću se morati odmah aktivno uključiti u izradu Nacrta proračuna Srednjobosanske županije za 2006. godinu.
VL: Gospodine Golub, Srednjobosanska županija četiri je mjeseca bila bez ministra obrazovanja. Jeste li spremni preuzeti tu odgovornu dužnost i uhvatiti se ukoštac sa svim problemima u obrazovanju koje ta županija ima?
Golub: Svjestan sam brojnih nagomilanih problema kao i činjenice da je moje imenovanje došlo u vrlo nezgodno vrijeme. Kraj je fiskalne godine, rade se planovi za novu proračunsku godinu, a tu su i brojni problemi u školstvu.
U svakom slučaju, posla je puno. No, volio bih da sam na mjesto ministra imenovan u redovitoj proceduri, nakon izbora, a ne da moram popuniti mjesto koje je upražnjeno nakon smjene moga prethodnika.
VL: Što je s projektima "dvije škole pod jednim krovom". One su bile glavni razlog smjene ranijeg ministra Lovrinovića. Od vas se s jedne strane očekuje da ih eliminirate, a s druge da taj problem riješite ne dovodeći u pitanje ustavno pravo obrazovanja sve djece na materinskom jeziku.
Golub: Planiram prije svega obići sve škole, razgovarati s ravnateljima i predstavnicima općina kako bih utvrdio točne podatke o tomu koliko je zapravo takvih škola. Dosad su u Ministarstvo dolazili različiti podaci o broju tzv. dviju škola pod jednim krovom. Mediji su također plasirali različite informacije i bojim se da je to pitanje previše ispolitizirano.
Moram napomenuti da projekti "dviju škola pod jednim krovom" nisu nastali nikakvom odlukom već su posljedica ratnih događanja na ovim prostorima.
VL: Hoće li se postojanje "dviju škola pod jednim krovom" drukčije promatrati u mjestima povratka: primjerice Bugojnu, gdje je postojanje Prve osnovne škole Jaklić, jedine u toj općini u kojoj se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, glavni uvjet ostanka Hrvata povratnika, što su oni jasno kazali prilikom potpisivanja peticije za školstvo na hrvatskom jeziku.
Golub: Bugojno će biti mjesto koje ću kao ministar prvo posjetiti. Razlog je što se pitanje školovanja hrvatske djece u toj općini u medijima, za razliku od nekih drugih, uopće ne spominje ili se o njemu govori vrlo rijetko. I to je razlog što me to pitanje posebno zanima i odlučio sam mu dati prioritet. Po informacijama koje sam dosad dobio od hrvatskih predstavnika u Bugojnu, u tome gradu postoji sedam ili osam školskih zgrada te se djeci hrvatskih povratnika ne bi trebao raditi problem nedostatka školskog prostora. Uskoro planiram otići u Bugojno kako bih se uvjerio zašto se hrvatskoj djeci ne ustupi traženi školski prostor. Zasad jedino znam da ću poštivati želju roditelja kada je riječ o jeziku na kojemu se izvodi nastava za njihovu djecu. Planovi i programi koje oni odaberu za mene će biti sveto slovo.
VL: Što je sa zahtjevima roditelja bošnjačke djece koji traže osnivanje škola za svoju djecu na bošnjačkom jeziku u, primjerice, Busovači, gdje tvrde da školskog prostora za novu školu u postojećoj zgradi Osnovne škole nema.
Golub: Nakon Bugojna, Busovača će mi biti na drugom mjestu. Nemam razloga ne vjerovati ravnatelju Osnovne škole u Busovači kad mi kaže da prostora za nove odjele nema. Ono što se moglo djeci bošnjačke nacionalnosti staviti na raspolaganje već je učinjeno. Mislim da je oko pitanja školskog prostora u Osnovnoj školi u Busovači bilo i previše medijskih nagađanja i nepotrebnog politiziranja.
VL: Od vas se očekuje i da sudjelujete u rješavanju problema povrata imovine Travničkoj gimnaziji i Katoličkom školskom centru u Travniku, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je potpisala ugovor s općinskim vlastima, ali on nikad nije proveden.
Golub: Problem povrata imovine Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Travniku traje već nekoliko godina. Ja ću se svakako aktivno uključiti u njegovo rješavanje. Posebno me interesira zašto Vlada Federacije BiH nije ispunila preuzete obveze povrata preostalog dijela zgrade.
VL: Kao ministar morat ćete se pobrinuti i za poboljšanje teškog materijalnog položaja prosvjetnih radnika. Ministar Lovrinović, čini se, uspio je uspostaviti toliko potreban dijalog koji je temelj za rješavanje spomenutog problema. Kakva će biti vaša nastojanja?
Golub: Točno je da je moj prethodnik imao svakodnevne kontakte s predstavnicima školskih Sindikata. Ja ću pokušati nastaviti ondje gdje je on stao, a cilj mi je kroz osiguranje odgovarajućih sredstava u županijskome proračunu izboriti se za bolji status prosvjetnih djelatnika. Nažalost, za to je ostalo još malo vremena pa ću se morati odmah aktivno uključiti u izradu Nacrta proračuna Srednjobosanske županije za 2006. godinu.
