Kada je Goran Radman imenovan glavnim ravnateljem HRT-a, nisam bio protiv toga. Dapače. Blagonaklono sam gledao na njegovo imenovanje iz više razloga. Zajedno smo studirali, bili na istoj godini i znao sam ga kao korektnog i pristojnog. Osim toga, već je i bio direktorom Televizije, pa sam se uzdao da zna i njezin ustroj i važne ljude koji na njoj rade. K tome, godinama je bio i direktor Microsofta za ovaj dio Europe, te je to davalo uvjerenje da je stekao sposobnost upravljanja u velikim tvrtkama i u tzv. visokom biznisu. Sve je to, usprkos nekim politički kvrgavim mjestima njegove prošlosti – zadnji predsjednik omladine Jugoslavije i primatelj Titove štafete – davalo nade da bi se pod njegovim vođenjem, institucionalno troma, uređivački zapuštena, kadrovski suspektan i ideološki vrludav HRT mogao preobraziti u profesionalno vrijednu, politički neutralnu i nacionalno važnu javnu televiziju. Zbog takvog mog benevolentnog stava spram Radmana, sa mnom se nisu slagali neki prijatelji, mnogi znanci i čitatelji. Od imenovanja Gorana Radmana prošlo je već dovoljno mjeseci da se mogu vidjeti i neki učinci njegova boravka na Prisavlju. Najvidljivije je da od željene javne televizije još nema ništa. Izgleda, da su neke stvari čak i lošije. Očekivalo se da će na HRT-u prije svega biti smanjen utjecaj politike. Pa i kućne prisavske, koja se voli dodvoravati i ulizivati vlasti. Taj mentalitet TV konformista, koji se uvijek i jednako umiljava vladajućima, prisutan je i danas. Svjedoči o tome i nedavna smjena troje urednika Trećega Dnevnika (Katja Kušec, Ružica Renić-Andrijanić i Denis Latin), koji su smijenjeni nakon što se premijeru nije svidjelo pojavljivanje u njihovoj emisiji tipične hrvatske desničarke Ruže Tomašić! Umjesto da ih zaštiti, jer i takva Tomašićka, nekoga predstavlja od gledateljstva javne televizije, Radman je dopustio da ih se nakon toga smijeni!
Neki su ljudi naprosto trajno nestali s televizijskih ekrana. Goran Milić je otišao u penziju, ali usprkos tome i dalje odlično radi u BiH. Nema više ni Đure Tomljenovića ni njegovih gospodarskih emisija, koje nam nisu krile istinu o Hrvatskoj. Nestao je i Branimir Bilić, koji je bio intelektualni i politički glasnogovornik većinskoga javnoga mišljenja koje nije imalo priliku da ga se glasno artikulira osim preko njegovih emisija. Zbog toga je bio posebno nepodnošljiv bogatima i moćnima. Na ekranima se više i ne pojavljuje ni nekadašnji vrlo gledani autor Plodova zemlje Ivo Lončar premda se na televiziju već odavno vratio iz Sabora. Ne bi se najvjerojatnije pojavila ni Branka Šeparović da ovih dana nije bio Uskrs i da valjda nije jedina koja može napraviti jedinstveni antropološko-etnografsko-kozmogonijski TV esej o Uskrsu.
Umjesto dokazanih novinskih profesionalaca, na HRT-u je sve više televizijskih nevježa. Tako se, uz samouvaženog televizijskog “barda“ Zorana Šprajca, koji nas svaku večer “razbistri“ nekom svojom dubokoumnom ironijom ili sarkastičnim komentarom, odnedavno kao voditeljice glavnoga Dnevnika pojavljuju tri novinarski bljedunjave, no politički obojene voditeljice. U svim njihovim dnevnicima pojavljuju se i saborske izvjestiteljice koje svaki svoj izvještaj začine i nekom narodnom mudrolijom koja bi nas valjda trebala uvjeriti da je vlast mudra, a da mi živimo bolje nego što mislimo. Ekrani su nam sve puniji Elizabete Gojan i Gorana Rotima, a da tome i ne znamo razloga. No, osim Šprajca koji je na javnu televiziju, kao i nekoć u partijsko vrijeme, ponovo uveo politički komentar, postoji nekoliko mlađih novinara koji se, nasuprot tome, trude raditi javnu televiziju. Ivana Dragičević-Veličković, Mislav Togonal, Dragan Nikolić, Vlatka Kolarović... premalo su jamstvo za javnu televiziju. Nakon svega što je posljednjih mjeseci Goran Radman na HTV-u radio, ostaje neizvjesno može li on tradicionalno političarsku televiziju pretvoriti u opće dobro, u hrvatsku javnu televiziju?
Najvidljivije je da od željene javne televizije još nema ništa. Teško se riješiti mentaliteta TV konformista, koji se uvijek i jednako umiljava vladajućima
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
