Treba li nam zakon o “govoru mržnje”?
Postojeći pravni sustav dostatan je za sankcioniranje “govora mržnje”, ali ne i osiguranje žurnog uklanjanja nezakonitih sadržaja s komunikacijskih platformi ili sprečavanje ponavljanja takvih sadržaja, što je intencija novog zakona.
Vodi li nas discipliniranje interneta u cenzuru i treba li jednako tretirati društvene mreže i portale?
Svako nedovoljno promišljeno reguliranje internetskih sadržaja može imati nesagledive cenzorske učinke na slobodu izražavanja. Urednički oblikovani sadržaji koji se objavljuju na portalima bitno su različiti od komunikacijskih sadržaja na društvenim mrežama. Zato se portali smatraju medijima, koji podliježu drukčijim pravnim pravilima. Međutim, komentari korisnika portala mogli bi podlijegati istim pravilima koja vrijede za sadržaje na društvenim mrežama.
U “govor mržnje” gura se i prljav govor, ali i oštra kritika?
„Govor mržnje“ ima razmjerno precizno pravno značenje. To je zapravo rasistička vrsta javnog govora kojim se izražava, zagovara ili potiče na mržnju, diskriminaciju ili nasilje, kojim se vrijeđaju, omalovažavaju, ponižavaju ili obezvređuju određene “ranjive” i u pravilu manjinske društvene skupine, ili njihovi pripadnici, koje se mogu identificirati po nekoj skupnoj značajki kao što su rasa, boja kože, etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, rodna pripadnost, imigrantski status i slično. Stoga je potpuno pogrešno, a za demokraciju i opasno, sve mrzilačke ili neuljudne komunikacijske sadržaje, kojima se izražavaju negativne emocije, pa i mržnja, svoditi na isti zajednički nazivnik „govora mržnje“ i na isti način pravno regulirati. Riječ je o sasvim različitim sadržajima javnog diskursa pa moguća ograničenja podliježu bitno drukčijim pravnim standardima. Pogubnost “govora mržnje” za temeljne društvene i osobne vrijednosti opravdava posebna ograničenja te vrste govora. Ali i u takvim slučajevima granicu treba pravilno postaviti da se ne bi ugrozilo temeljno ljudsko pravo na slobodu izražavanja.
Žena je u pravu, treba nam manje govora mržnje, a više antifašističkog govora ljubavi, npr. kazališnih predstava u kojima se političke neistomišljenike oblači u svinje i onda ih se strijelja.