Predsjednička je kampanja u tijeku: sterilna, dosadna i nadasve nemaštovita. Kampanja bez energije koja ničim ne plijeni pozornost. Polako su počele padati maske pa je povremeno verbalno prepucavanje na osobnoj razini Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića i Dragana Primorca ujedno i najveće uzbuđenje kampanje.
To baš ni jednom od njih ne ide u prilog jer birači baš ne vole svađalice. Stoga se s pravom i pitaju: zar će se tako ponašati i na državnoj razini - upozorila je profesorica Ljiljana Buhač, trenerica komunikacijskih vještina i fiziognomije, koju smo zamolili da analizira govor tijela predsjedničkih kandidata.
Govor tijela, naime, čini 93 posto komunikacije, preostalih 7 posto otpada na sadržaj, no o onih pet sekundi prvog dojma ovisi hoće li birači uopće "stići" do sadržaja.
Kakve nam, uopće, neverbalne i vizualne poruke odašilju potencijalni predsjednici države? Plijene li pozornost, jesu li uvjerljivi i kakav prvi dojam ostavljaju?
- Neverbalna komunikacija iznimno je važna, pa zahvaljujući njoj kandidati mogu itekako prikupljati glasove.
Birači na temelju govora tijela, tih nečujnih poruka, mogu procijeniti laže li kandidat, je li kompetentan, je li vjerodostojan i uvjerljiv. Srećom, i većina kandidata ipak je osvijestila važnost neverbalne komunikacije - zaključuje profesorica Ljiljana Buhač.
Milan Bandić: Mnogo priče, a bez konkretne poruke - površan
Populist. Mnogo je tu priče bez konkretnih poruka. Od svih kandidata najizdržljiviji, ali ne i najuvjerljiviji. Jedna od mana mu je da ne zna slušati sugovornika što pokazuje da nema strpljenja. U javnosti se stječe dojam da kroza sva mjesta prolazi u stilu "prohujalo s vihorom". Uvijek je u žurbi, a to je površna komunikacija s biračima. Ne gleda sugovornike u oči što je znak nepoštivanja, a i poruka statusne razlike. Vodi monologe i ne dopušta dvosmjernu komunikaciju. Zavaljeno sjedenje u stolici i prekrižene noge znak su dominacije, šalje poruku "meni ne može nitko ništa". Njegove ruke u džepu mogu se protumačiti i kao figa u džepu, tako i široki hod, otkopčan sako, užurban hod. U odnosu na ranije odijevanje napravio je veliki pomak, počeo se družiti s odijelima, no trebao bi izbjegavati prugaste uzorke kravate, šizofreničnih dezena jer mogu iritirati publiku. Počeo je nositi rupčić u džepu sakoa kao Al Capone, no rupčić nikada nije istog uzorka kao i kravata.
Ivo Josipović: Kampanja mu je i dalje mlaka
Ne odustaje od svog uobičajenog nastupa. Kampanja mu je i dalje mlaka. Odmjeren je, oprezan, statičan. Trudi se da u svojim nastupima nikoga od kandidata ne izazove. Govor mu je spor, jednoličan, uspavljujući. Ono što govori ima smisla, ali nema snage, što mu umanjuje vjerodostojnost. Tijelo i glas bi mu trebali biti najjače oruđe u javnom nastupu, a to kod njega nije slučaj pa i jaka poruka gubi smisao zbog njegova slabašnog i nježnog govora. Statično se drži, bez poleta i elana. Ipak, govor mu je iskren. Ima problem s glasom - simptom spuštene intonacije na kraju fraze. Ima otvoren položaj tijela što pokazuje da je spreman za suradnju i komunikaciju. Verbalni dio mu se upravo izgubi zbog dosadnog izgleda. Međutim, uvjerljiv je kada govori o poštenju i ostavlja dojam kulturnog i neopterećenoga gospodina. Ima dobar kontakt očima. Vidi se na njemu da je inteligentan, ali i da je stidljiv. Odijevanje mu nije jaka strana. Bljedunjav je, pa mu svijetle boje daju izgled krhke osobe. Bijela košulja čini da djeluje bolesno.
Dragan Primorac: Napet kao struna i vidno nervozan
Napet kao struna i vidno nervozan. Ne može se opustiti ni kad pjeva. Uvijek je u ofenzivi. Agresivni i prijeteći pokreti upućuju na agresivnu osobu. Na spotovima, kada upire u gledatelje prstom, imate osjećaj da vam naređuje i da vas pritom bode. Osmijeh mu se potpuno zagubio. Ima pokeraško lice, lice bez emocija - hladan je. Mlad je i trebao bi iskoristiti svoju vitalnost. U njegovu kretanju ne vidi se da se bavi sportom, a trebalo bi. Samokontrola mu je jaka i vidljiva. Iz očiju mu frcaju ljutnja i napetost. Ima pogled koji ubija. Na nas birače ne mora biti ljut, nama se mora svidjeti i na nas ostaviti dojam. Ima ukočen ledeni pogled, uopće ne trepće, a treptanje je znak osjećaja.
Moram pohvaliti dobar odabir odijela i košulja.
Izbaciti iz upotrebe agresivne i prijeteće pokrete. Manje ljute ozbiljnosti, više empatije. Izbaciti ledeni, namješteni, lažni osmijeh koji se prepoznaje jer je nesimetričan. Treba nabaciti iskren osmijeh te navući sretno i toplo lice.
Andrija Hebrang: Nabacio je osmijeh, ali još nedovoljno - krut
Kandidat Hrvatske demokratske zajednice u javnosti ostavlja dojam da je pravdaš i svađalica. Vidne su promjene u posljednje vrijeme i to na bolje, vidi se da radi na sebi i senzibilizira javnost o onome što se govori o njemu. Stoga se počeo koristiti humorom, nabacio je osmijeh, ali još uvijek nedovoljno za privući birače. Ako su to njegove osobine, bilo bi dobro da ih češće koristi jer će time otopiti svoje kruto, vojničko držanje i aroganciju. Ljudi ne vole agresiju i to je jedan od razloga što se gospodinu Hebrangu pripisuje imidž rigidne i oštre osobe. Primjećujem ograničene pokrete tijela. U komunikaciji se često udaljava od sugovornika pa djeluje distancirano. Njegovo tijelo radi protiv njega. Odijevanje mu je dosadno i monotono.
Zaboravlja koliko je odjeća važna: na nju otpada 90 posto vidljivog na nama, a tek 10 posto otpada na lice i ruke. Neki kandidati mišljenja su da odjeća ne čini čovjeka, no griješe, a Andrija Hebrang je od onih kandidata koji bi to posebno trebao imati na umu.
Nadan Vidošević: Počeo je biti ozbiljan i djeluje zabrinuto
S prvim danima kampanje superiorno je zavladao medijima. Ostavljao je dojam da i ne pomišlja da bi mogao izgubiti – jednostavno je bio uvjeren da je pobjeda njegova. Od svih kandidata djelovao je najsigurnije i najuvjerljivije. Pravilno je koristio govor tijela, bez agresivnih pokreta koji bi upućivali da je agresivna osoba. Dobro je komunicirao vanjskim izgledom - odijevanjem. Međutim, kako kampanja odmiče njegov je nastup povremeno slab, ne djeluje provokativno. To upravo govori njegov govor tijela: povijena ramena, često pognuta glava, nedostaje osmijeh. Statičan pa čak i krut položaj tijela ne idu mu u prilog. Počeo je biti ozbiljan i djeluje zabrinuto. Je li posrijedi umor ili opterećenje sve jačim optužbama? Loša odluka bila mu je upotreba photoshopa za fotografije na plakatima. To javnost percipira kao jednu vrsta prijevare - predstavlja se za jedno, a mi vidimo drugo.Možemo li to očekivati i kada postane predsjednik?
Vesna Pusić: Govor joj čini mmmkanje i hmmmkanje - nesigurna
Napravila je veliki pomak u svom imidžu, kako u odijevanju tako i u frizuri i šminki.
Postaje sve uvjerljivija i sigurnija u sebe. Međutim, trebala bi posvetiti pozornost temeljnom držanju. Ramena su povijena, struk je loman, a vidljivo je i nesigurno premještanje s noge na nogu. Treba uvježbati uspravan položaj tijela jer to je stav i držanje pobjednika. Potrebno je osvijestiti loše navike u neverbalnoj komunikaciji koje šalju poruku nervoze, sumnje u ono što se govori: čišćenje noktiju, često petljanje s maramicom oko nosa, često uzimanje čaše vode, dodirivanje lica i kose ili popravljanje odjeće. Kada uočite te radnje, počnite sumnjati u izrečeno. Govor joj nije jaka strana. Govor joj čini mmmkanje i hmmmkanje. Puna je poštapalica i k tome monotona. Popunjavanje praznog hoda u govoru poštapalicama nije dobro, steče se dojam da dobiva na vremenu - što će se reći, što će se izmisliti.. Ima lošu rezonanciju glasa, govor joj je metronomski – jednoličan, ravan i dosadan.
Kad će Ivo Josipović obznaniti koliko ljudi mu je došlo jučer u Zadru na predizborni skup???