Na dan 20. studenog 1998. prvi je modul Međunarodne svemirske postaje odaslan u svemir, čime je počela priča o jednom od najimpresivnijih ljudskih pothvata u svemiru. Bilo je to prije točno 25 godina, a u zadnja je dva i pol desetljeća postaja je imala nemjerljivu ulogu u istraživanjima zbog čega se njezin životni vijek već nekoliko puta produljivao. Donosimo stoga kako je tekla priča o najvećoj ljudskoj građevini u svemiru.
Rezultat timskog rada
Svemirsku stanicu poznatu pod kraticom ISS službeno je odobrio predsjednik Ronald Reagan nakon otkazivanja gradnje američke svemirske postaje Freedom. Američki Kongres 1994. izglasao je izdašan proračun pa je NASA-in administrator James Beggs odmah krenuo u pronalaženje međunarodnih partnera koji bi surađivali na programu.
– Kanađani, Japanci i mnoge države članice Europske svemirske agencije počeli su sudjelovati u programu ubrzo nakon toga. Stanica je projektirana između 1984. i 1993. Elementi su se gradili diljem SAD-a, Kanade, Japana i Europe počevši od kasnih 1980-ih. Kad je 1993. stanica prolazila kroz redizajn, pozvani su i Rusi – opisuju u NASA-i početke najsloženije konstrukcije koju je čovjek do tada izgradio. Dogovoreno je da se projekt odvija u dvije faze. Tijekom prve, od 1995. do 1998., NASA-ini Space Shuttleovi prevozili su astronaute i kozmonaute do ruske orbitalne postaje Mir, a tijekom druge faze koju su također vodili SAD i Rusija, uključile su se i ostale zemlje.
POVEZANI ČLANCI:
Druga faza počela je lansiranjem dijelova ISS-a 1998., dakle prije 25 godina. Komponente ISS-a izgrađene su u raznim zemljama, što je, kažu u NASA-i, dokaz timskog rada, a potom je poput Lego kockica svaki dio lansiran u orbitu i sastavljen u svemiru. Prvi dio ISS-a, modul Zarya, u svemir je lansiran 20. studenog 1998. uz pomoć ruske rakete Proton, a dva tjedna poslije je uz pomoć Space Shuttlea dopremljen i modul Unity. U srpnju 2000. postojećoj konfiguraciji dodana je ruska Zvezda, što je omogućilo stalnu posadu od najmanje tri člana. Prva posada, tzv. Ekspedicija 1, na postaju se uselila u studenom 2000. uz pomoć Sojuza TM-31. Sljedeće dvije godine postaja je i nadograđivana. Raketa Sojuz-U donijela je spojni odjeljak Pirs, a Space Shuttleovi Discovery, Atlantis i Endeavour donijeli su laboratorij Destiny, zračnu komoru Quest, robotsku ruku Canadarm2 i više drugih dijelova. Proširenje je usporila nesreća Space Shuttlea Columbia 2003., pa je sastavljanje nastavljeno tek 2005.
ISS je dug oko 110 metara i ima masu veću od 400 tona. Kruži brzinom od 28.000 kilometara na sat. Zbog atmosferskog trenja "klizi" polako prema Zemlji, pa se povremeno ispaljuju rakete za povratak na željene udaljenosti. Broj članova posade kretao se od tri do 13 članova. Uobičajeno je da sedam članova čini standardnu posadu. Od početka rada, opskrba i razmjena posade osiguravala se raznim letjelicama, od američkog Space Shuttlea, ruskog Progressa i Soyuza do japanskog H-II Transfer Vehiclea (HTV), European Automated Transfer Vehiclea (ATV) i komercijalna vozila Dragon, Cygnus i Starliner.
Od početka sastavljanja postaje trebalo je više od 260 "svemirskih šetnji" članova posade za sastavljanje, održavanje i rekonfiguraciju. Te "svemirske šetnje" bile su ključne za pripremu ISS-a da primi svoje prve putnike. Astronauti Jerry L. Ross i James H. Newman prvi su u prosincu 1998. povezali električne i podatkovne kabele između prva dva modula stanice. Prva žena koja je u svemirskom odijelu izašla kako bi obavila potrebne radove, bila je Tamara E. "Tammy" Jernigan, a prvi Europljanin bio je astronaut Europske svemirske agencije Thomas A. Reiter iz Njemačke 2006. godine. U ožujku 2001., astronauti druge ekspedicije James S. Voss i Susan J. Helms "šetali" su osam sati i 56 minuta, što je još uvijek najduža u povijesti.
ISS-om upravlja nekoliko partnerskih agencija, a predviđeni životni vijek postaje nekoliko je puta produljivan.
– Velik dio stanice je modularan i kako se dijelovi i sustavi troše, lansiraju se novi dijelovi koji zamjenjuju ili povećavaju originalne. ISS će i dalje biti radni laboratorij i ispostava u orbiti najmanje do 2030. – kažu u NASA-i. Inače, prve detalje inženjeringa, dizajna i konstrukcije neke svemirske postaje opisao je Herman Noordung još 1928. godine, a zamislio ju je kao "živi kotač"; rotirajuću svemirsku stanicu u obliku kotača. Rotacija je, pisao je, nužna kako bi se stvorila umjetna gravitacija za posadu. Američka vlada počela je razvijati koncepte svemirskih postaja 1950-ih.
Politička suradnja
Prije ISS-a bilo je čak osam svemirskih postaja s ljudskom posadom, poput ruskih Saljuta, Amlaza i Mira ili američkog Skylaba. No, ISS je svakako i politički najsloženiji program istraživanja svemira ikada jer u njemu sudjeluju države iza kojih je hladni rat, a i ruska agresija na Ukrajinu otvorila je pitanja daljnje suradnje. No, gore u svemiru zasad nema vidljivih tenzija.
– ISS je postignuće bez presedana u globalnim ljudskim nastojanjima da se izgradi i iskoristi istraživačka platforma u svemiru – ističu u NASA-i. Laboratorij u orbiti proširio se na veličinu nogometnog igrališta i kroz njega je prošlo više od 260 znanstvenika iz dvadesetak zemljama. Pomogao je u razvoju nekih cjepiva i lijekova, kao i u proučavanju tijela u bestežinskim uvjetima. Kad su se uključivale u projekt, države su kao cilj isticale doprinos ljudskoj fiziologiji, znanosti o materijalima, inženjerstvu, biologiji, fizici, omogućavanju budućih misija za istraživanja svemira i poticanje mladih da se opredijele za obrazovanje u STEM područjima.
Život najveće ljudske građevina u svemiru, u čijem je nastajanju i održavanju sudjelovalo oko 100.000 ljudi, i koja kruži u orbiti od 1998. godine, trebao bi završiti najkasnije do 2031. Postupno uništavanje ISS-a nosi niz rizika. Plan je da se ostaci postaje spuste u Tihi ocean, dio poznat kao Point Nemo i "groblje svemirskih brodova", najudaljeniju točku od prvih ljudskih nastambi. Zanimljiv je i podatak da nitko od posade ISS-a nije smrtno stradao za vrijeme kad je boravio na njemu, ali je sedmero astronauta 2003. godine poginulo u Space Shuttleu Columbia na putu prema ISS-u. Kompanija Jeffa Bezosa Blue Origin svojedobno je najavila planove o zamjeni ISS-a privatnom svemirskom postajom, i Rusi imaju svoje planove, a ni Europa nije bez ambicija.
POVEZANI ČLANCI:
VIDEO: Giriček žestoko uzvratio na priču da su ga zlostavljali u SAD-u, ovo je poruka koju je poslao NBA zvijezdi
