Širom Lijepe naše svečano su otvoreni novi uređeni putovi, objekti kulture, spomen-obilježja, održavali su se sportski susreti...
No, nitko nije spomenuo obilježje koje je potiho otvoreno, bez medija, bez protokola, bez presijecanja crvene vrpce. Obilježje koje je Lipama i Bilaju podarilo gradsko čelništvo, kao zahvalu za junačko držanje u Domovinskom ratu mjestima koja obraniše Gospić, a samim time i Hrvatsku.
Tu, na takozvanim Počućića njivama, na privatnim parcelama Srba koji su sada u Srbiji, ili tko zna gdje, nedaleko od čiste i bistre rijeke Like, u blizini izvora pitke vode Studenca, gradski oci smjestiše gradsko smetište. Nisu nas uspjeli otjerati neprijatelji 1991. godine, ali mogao bi ovaj dar koji dobismo. Tu, nadomak parka prirode Velebit, koji je međunarodna organizacija UNESCO proglasila zaštićenim prirodnim rezervatom biosfere.
Svojim darom izmijenili ste i navike stanovnika Lipa, a vjerujem i Bilaja. U jutarnjim satima ne otvaraju prozore da prozrače kuće, nego ih zatvaraju. Crnoplavičasti dim koji u jutarnjim satima pokrije Lipovsko polje guši, štipa za nos i oči, a miris koji se širi ne mogu ni opisati. Ne znam kakav otpad spaljuju kad izaziva takve podražaje.
Zahvaljujem gradonačelniku na veličanstvenom vatrometu koji nam je podario u povodu Dana grada Gospića, ali pravi smo vatromet doživjeti uoči toga dana, između 20 i 22 sata. Ne znam tko ga je priredio. Gusti crni dim dizao se nekoliko stotina metara u visinu, eksplozije su se redale jedna za drugom te izvijale u zraku i rascjetavale u crne gljive. Trajalo je to dugo u noć, pravi pretpraznični vatromet pun crnila, dima i smrada, koji se širio i osjećao tijekom cijeloga idućeg dana. Pokušavao sam nazvati gradonačelnika da zajedno uživamo u prekrasnom pogledu, no telefonski mu je broj zaštićen.
Postavljam pitanje gradskim i županijskim vlastima: kad će ovaj velebni spomenik (ne)kulture biti uklonjen? Jer, ako nema boljeg, ne treba nam ni ovakav. Samo čisti zrak i okoliš, onakav kakav smo imali prije. Iz čijeg će se proračuna i čijim sredstvima sanirati privatno zemljište na kojem je smetište - iz džepa poreznih obveznika? Tko je izdao dozvolu za dovoz smeća, odobrio lokaciju, ili je to opet nečija samovolja? Tko će odgovarati za učinjenu štetu ljudima i prirodi?
