Kada vam sportaš na molbu da se u tri rečenice ukratko predstavi navijačima kaže sljedeće, onda znate da je riječ o posebnom sportašu, posebnoj osobi, donosi sportski tjednik Max!
- Novac mi nije presudna stvar, nikada u životu nisam trčao za njim. Volim uživati u malim i jednostavnim stvarima, dobro se nasmijati, ne shvaćati stvari u životu preozbiljno. Volim pomagati ljudima koji nisu imali privilegij kao ja da se rodim u Kanadi i da sve što poželim imam nadohvat ruke – tako je sebe predstavio Steve Montador (33), uz Jonathana Cheechooa najveće pojačanje Medveščaka za KHL.
Igrao finale NHL-a
Ovaj Kanađanin odigrao je 614 utakmica u NHL-u, s Calgaryjem je u sezoni 2003./04. igrao finale Stanleyjeva cupa, a samo peh i velika nesreća spriječili su ga da prošle godine s Chicago Blackhawksima slavi naslov. Naime, u ožujku 2012. zadobio je težak potres mozga koji ga je s leda udaljio skoro godinu dana, pa zato nije sudjelovao u pobjedničkom pohodu kluba s kojim je imao ugovor. No, da se nije dogodila ta ozljeda, danas ne bi bio u Medveščaku. Objasnio je kako je prihvatio ponudu hrvatskog kluba.
- Poznajem bivšeg igrača Medveščaka Greg Daya koji mi je rekao mnoge lijepe stvari o Zagrebu, a s kapetanom Alanom Letangom sam prije dvije godine bio na jednom vjenčanju. Hvalio mi je tada klub a ja sam mu u polušali rekao da ću jednog dana i ja doći u Medveščak. Evo, ispalo je da sam ispunio obećanje – kaže Steve i dodaje:
- Poklopilo se stvarno puno stvari da završim ovdje. Ljudi pitaju za novac, no meni on nije presudan, nikad mi nije ni bio tijekom karijere. Nisam odmah donio odluku, ali kada sam sve odvagnuo, odluka da dođem bila je vrlo laka.
Čovjek koji je nekada po sezoni zarađivao milijunske ugovore, u Medveščaku će igrati za puno manji iznos, jer niti jedan ‘medvjed’ neće dobivati više od 200.000 dolara po sezoni. No, odličnu zaradu Montadoru garantira bivši klub. Naime, Chicago Blackhawksi su isplatili njegov ugovor kako bi s iznosom koji troše ostali u gabaritima salary capa. Montador je tako postao slobodan igrač, ali će u svakoj od naredne četiri sezone dobiti gotovo 700.000 dolara od Blackhawksa.
Montador je već zavolio Zagreb.
- Ljudi su jako dragi, ležerni, opušteni, uživaju u životu, to mi se sviđa. Još me ne prepoznaju na ulici, ali možda uskoro hoće. Nekoliko puta su me čudno pogledali, pa mislim da me polako prepoznaju. Nemam ništa protiv da mi ljudi prilaze, slobodno traže fotografiju, autogram. Zagreb me podsjeća na dom, puno je sličnosti s mojom Kanadom – kaže četvorka medvjeda.
Montador je čovjek koji se nikada nije zadovoljavao prosjekom. Uvijek je težio najvišim dometima, pa to želi i s Medveščakom.
- Svakako želim ući u play-off, bez obzira što smo nova momčad i što je ovo prva godina u KHL-u. Ne vjerujem da su ostali u ligi iznad naših mogućnosti. Stigao sam posljednji, tek se upoznajem s momčadi, ali u ovo malo vremnena sam vidio da je svlačionica sjajna. Atmosfera u momčadi je opuštena, kad je vrijeme za posao, onda smo ozbiljni, a izvan leda se zabavljamo i šalimo. To je pozitivni balans.
>> Mark French: Majka mi ljubi Dalmatinca
Oduševio ga je i trener Mark French.
- Jako pametan trener, vidi se da izvrsno razumije hokej. Ne zna dobro još sve hokejaše u momčadi, prvi put je u Europi, no svejedno mu ide sjajno. Sistem koji od nas očekuje je težak, puno zahtjeva, ali je otvoren za sve, za razgovor s igračima...
Već su ga oduševili navijači Medveščaka.
– Zaista su čudesni. Nisam mogao vjerovati kada ih je u Grazu bio cijeli jedan blok na tribinama. Oni navijaju bez obzira što se događa na ledu i kakav je rezultat. Mi igrači cijenit ćemo njihovu strast i što navijaju za nas bez obzira na rezultat. Navijači u Sjevernoj Americi, kada momčadi krene loše, okrenu joj leđa. Doduše, ja i to mogu razumjet, jer kad trošiš puno novca za ulaznice i dresove, imaš pravo i kritizirati.
U više od 15 sezona karijere Montador je odigrao čak 614 utakmica u najjačoj hokejaškoj ligi svijeta NHL-u. Izdvojio je najljepše i najgore trenutke.
– Najbolji trenuci u karijeri bili su mi kada sam zabio nekoliko odlučujućih pogodaka u play-offu. A najgori trenutak je kada sam u sezoni 2003./04. igrajući za Calgary izgubio sedmu utakmicu finala Stanleyjeva cupa protiv Tampa Baya. Uh, koliko sam tada bio razočaran, ljutit, tužan.
Nije mu bilo lako ni prošle godine kada je gledao svoje bivše suigrače iz Chicago Blachawksa kako osvajaju Stanleyev cup protiv Boston Bruinsa. Ozljeda glave spriječila ga je da bude s njima na ledu.
- Bio sam uzbuđen zbog prijatelja i suigrača, ali jako tužan jer nisam bio s njima na ledu. No, to je život.
Montador kaže da je ozljeda glave sada stvar prošlosti.
- Ne bih bio ovdje da ne vjerujem da sam sto posto u redu. U jednom trenutku bilo je pitanje mogu li se više ikada vratiti na visoku razinu, no uspio sam. Odmorio sam se kao nikada prije, jako mi nedostaju utakmice, puno je strasti u meni i spreman sam potpuno.
>> Montador: Letang me na vjenčanju nagovorio da dođem
Odlučio je služiti drugima
Iza Montadora je velika hokejaška karijera, no čovjek je koji svakom rečenicom odaje svoju skromnost. Dokazao je to i humanitarnim radom kojem se posvetio. S prijateljem i nekadašnjim suigračem iz Calgaryja Andrewom Ferencom inicirao je osnivanje humanitarne organizacije koja pomaže siromašnu djecu širom svijeta.
- To je moja odgovornost, jer za razliku od te siromašne djece, ja sam tijekom odrastanja imao sve, bio sam privilegiran što sam rođen u Kanadi. Sada imam priliku pomoći drugima, napraviti nešto za ljude kojima stvarno treba pomoći. Tata me naučio da je služenje drugima najveća privilegija u životu, najveći dar koji možemo učiniti za druge. Toga se i držim - kaže Montador, kojemu u humanitarnom radu puno pomaže i djevojka, koja je početkom tjedna stigla u Zagreb.
Bek Medveščaka proputovao je Kinu, Tajland, veći dio Europe, ali najviše ga se dojmio posjet Tanzaniji, odnosno susret s tamošnjom siromašnom djecom.
- Nadu koju sam vidio u očima tih ljudi, koji žive u nevjerojatnom siromaštvu, teško je shvatljiva. Ne možete vjerovati koliko ti ljudi razmišljaju pozitivno unatoč ogromnoj neimaštini u kojoj žive – rekao je Montador, te opisao jedno iskustvo s tanzanijskom djecom kojeg nikada neće zaboraviti.
- Nevjerojatno je bilo objašnjavati tamošnjoj djeci što je to hokej na ledu. Njima je nepojmljivo što je to led, teško shvaćaju da voda može biti kruta. A crtali smo im da pobliže shvate što je to klizaljka. Mali Afrikanci posebno su me oduševili kada smo im dali pakove i palice. Refleksno su si odabrali prave palice, ovisno o tome tko je dešnjak a tko ljevak. I tu sam shvatio da su svi ljudi isti, da nam je svima urođen isti osjećaj. Samo što sam ja bio privilegiran da sam rođen u okruženju gdje sam mogao postati hokejaš, a oni nisu.
