Uz samu granicu Hrvatske, na području oko Velike Kladuše, vehabije su kupili 54 hektara zemlje. Za koju godinu na njoj će se vjerojatno naseliti vehabije. Vjerojatno će ovaj prostor biti namijenjen gradnji kampova i središta na kojima bi se vojno obučavali i ideološki indoktrinirali borci za džihad. Dok su Hrvatska i BiH ravnodušni prema sumnjivim planovima na granici s EU, velikokladuški imam Selvedin ef. Beganović žestoko upozorava na opasnost ovoga projekta i sve brojnije odlaske mladih na ratišta u Siriju, Irak... On je javno i vrlo kritički progovorio o tome kako je samo iz Velike Kladuše i okolice 30 mladića otišlo ratovati za ISIL u Siriju. Upozorio je da će kupnja zemlje i gradnja kampova napraviti više problema nego Bočinja i Maoča zajedno. Hrabri imam široj javnosti postao je poznat nakon što je uputio otvoreno pismo neformalnom vođi selefijskog pokreta u BiH Bilalu Bosniću u kojem je tražio da prestane pozivati na džihad. Nakon ovog pisma došao je na metu radikalnih pripadnika vehabijskog pokreta u toj općini. Zbog toga je brutalno premlaćivan. Posljednji put prije desetak dana. Prije toga napali su ga i izboli nožem. Policija nikako da otkrije počinitelja. Iako je imam precizno opisao napadača. Sada mu prijete majci i obitelji. Međubošnjački obračun u tom dijelu BiH, a posebno na prostoru Velike Kladuše, traje od početka rata. Tada su u krvavim sukobima borci Fikreta Abdića i Atifa Dudakovića vodili krvavi rat. Nikada se nije dogodila istinska pomirba. Podjele su danas vidljive na svakom koraku. S jedne strane “autonomaši”, s druge “korpusovci”. Na tim razvalinama izrasta vjerski fanatizam. Srećom, on nije dominantan, ali od glasne radikalne islamske manjine često se ne čuje proeuropska većina. Nažalost, u tome nesvjesno sudjeluju i mediji. Koji vrlo često selefijama i drugim pokretima daju nepotrebni veliki medijski prostor. Zbog toga se stvara dojam kako je to masovna pojava. Ne samo u Bosanskoj krajini nego i u cijeloj BiH. Svakako ne treba podcijeniti ulogu mudžahedina, osobito ne nakon krvavih događaja u Parizu. No još je uvredljivije njih predstavljati kao autentične predstavnike bošnjačkog naroda u BiH. Jednako tako nekorektno je pojačavati stereotip o islamskom radikalizmu kao velikoj opasnosti za kršćanstvo u BiH.
Bezbroj je pozitivnih primjera odnosa između muslimana i kršćana u BiH. Nasuprot njima, javnost je bombardirana incidentima. Svaki, pa i onaj najmanji postaje udarna vijest. Dobre priče nitko ne želi. Kao onu da musliman želi graditi katoličku crkvu u Bugojnu. Naime, Husein Smajić na svome je zemljištu pronašao ostatke stare katoličke crkve. Ne da nije uništio vrijedno arheološko nalazište, nego želi da se na njegovoj zemlji i uz njegovu pomoć gradi crkva.
Slično tomu, Srebreničaninu Izetu Imamoviću bosanski fratri povjerili su ključ i brigu o katoličkoj kapelici u ovom gradu zbog čega je dobio nadimak fra Izet. Kada je u ratu pobjegao iz Srebrenice, Imamović je ključ kapele vratio fratrima. Kapela koja je uništena u ratu obnovljena je 2001. godine i vraćena fratrima, dok je Izetu vraćen ključ i stari nadimak. Brojni su ovakvi primjeri. Baš kao i onih između katolika i pravoslavaca.
U Drvaru, upravo pokraj crkve gdje su se donedavno Srbi i Hrvati žestoko sukobljavali zbog spomenika, osvanula je jedinstvena čestitka za pravoslavni i katolički Božić. “Čestit Božić” pisalo je latinicom i “Hristos se rodi” ćirilicom. Svakako, ova poruka relaksirala je odnose dvaju naroda u Drvaru. Međutim, opasno je ako je kršćansko zajedništvo u Drvaru nastalo u strahu od muslimanskog radikalizma.
Bilo bi to samo još jedno u nizu stotina preslagivanja u stvaranju (ne)principijelnih savezništava protiv (ne)prirodnih neprijatelja. Zato bi bila dobra vijest da se pokraj Velike Kladuše umjesto kampa za vehabije napravi centar za međureligijski dijalog odakle bi vjerski vođe širili poruke tolerancije prihvatljive muslimanima, katolicima i pravoslavcima. Ne bude li se stvaralo takvo ozračje, imam je u velikoj opasnosti. Nitko dobronamjeran ne priželjkuje tragičan epilog, odnosno da parole iz Pariza “Svi smo mi Charlie” zamijene one u Velikoj Kladuši “Svi smo mi Beganović”. Imamovu hrabrost trebalo je već odavno prepoznati i veličati.
hahah ..a kada su se Hrvati borili protiv mudžahedina naša drugarica Vesna Pusić,Josipović,Mesić ,Zoran Pusić,Teršelićka su drečali šta Hrvati imaju braniti Hrvatski narod i granice u Bih .To je samo još jedan dokaz da je Franjo je bio ispred svog vremena