Kada mi se prije nekoliko dana na TV ekranu ukazao Andrija Rašeta zavaljen u fotelju, u prvi sam mah pomislio da mi je moj mali unuk opet pomiješao kanale pa gledam “TV Šešelj” ili “TV Sloba”. Jer nije to bio izvještaj sa suđenja generalu zločinačke vojske, već generalova “istina” o Domovinskom ratu, o Vukovaru, o Tuđmanu… I sve to u danima kad je cijela nacija oplakivala žrtve Vukovara, prisjećajući se jedne od najvećih tragedija u povijesti hrvatskoga naroda. Umjesto suosjećanja, hrvatskim je građanima u nastavku serviran “autentičan”, u prepoznatljivoj udbaškoj maniri sročen razgovor dr. Franje Tuđmana i Mile Dedakovića koji je gledatelja trebao uvjeriti da je za pad Vukovara kriv upravo čovjek koji je najzaslužniji za uskrsnuće Hrvatske. Da nekomu ne bi promaknulo, ovo “medijsko smeće” vrtjelo se danima. I što se dogodilo? Ništa! Tko se pobunio? Nitko!
Da nije bilo Tihomira Dujmovića i njegova vriska u Večernjaku, čula bi se samo zaglušujuća tišina. Dobra stara hrvatska šutnja! Kamo će nas ona odvesti, samo Bog zna! Misli li netko da se radi tek o uredničkom neukusu, nedostatku pijeteta prema žrtvama, njihovim obiteljima, prijateljima i cijelom hrvatskom narodu – u velikoj je zabludi. Dragi moji, točka je to na “i” psihološko-propagandnog rata koji se kontinuirano vodi protiv Hrvatske od samog trenutka njezina konstituiranja, a koji simbolizira izlazak SDP-a iz Hrvatskoga sabora ‘91. godine. Hoćemo li 20. godišnjicu tog čina proslaviti tako da kaznimo one koji su stvarali Hrvatsku, koji su dali svoje živote i svoje glasove onima koji Hrvatsku nisu htjeli? Ne pamtim ozbiljniji trenutak jer ovo nisu tek jedni od izbora.
Ovi su izbori zapravo referendum o tome jesmo li za iskorak u budućnost ili za povratak u prošlost. Znam da je teško razabrati kojim putem krenuti. Komu dati svoje povjerenje? S jedne strane oni koji su razočarali, s druge oni koji Hrvatsku nisu htjeli. U objektivno teškoj ekonomskoj situaciji, u kojoj su mnogi bez posla, a golema većina krpa kraj s krajem, uz činjenicu gotovo potpunog gubitka povjerenja u političko vodstvo, uz kompromitirane institucije, nepostojanja sustava vrijednosti, ponižen i jadan narod postaje lak plijen demagoga i lažova. No to je naša hrvatska realnost! Nema neke druge! U toj i takvoj realnosti moramo donijeti odluku komu dati svoj glas. Komu ga god dali, sljedećeg dana neće početi teći med i mlijeko jer Hrvatska je samo dio svijeta koji se nalazi u jednoj od najvećih financijskih kriza u povijesti.
No, ne zbog Hrvatske, nego zbog sebe, taj i takav svijet prije ili kasnije naći će izlaz pa i mi s njim. Kad se to dogodi, volio bih se probuditi u hrvatskoj Hrvatskoj. Stoga molim Boga da 4. prosinca 2011. godine hrvatski narod bude barem onoliko mudar koliko je Vukovar bio hrabar. Jer domovina se oslobađa srcem, a gradi glavom! Zato prestanimo mirno promatrati kako skidaju “kamen s kamena” hrvatske države, kako se cere Vukovaru i njegovim žrtvama, obiteljima, svima nama koji volimo Hrvatsku. Krajnje je vrijeme da se na ulice izađe ne samo onda kada izgubite posao ili plaće već i onda kada prijeti da izgubite državu a da to i ne primjećujete. Uključite se u život Hrvatske, budite sukreatori, ne samo onda kada vas pozivaju na izbore ili u rat.
Sudjelujte i onda kad vas uopće ne zovu, 4. prosinca 2011. godine, u slavu Vukovaru i njegovim žrtvama, kao simbolima zajedništva i požrtvovnosti hrvatskoga naroda, prošećite do svog biračkog mjesta i darujte svoje povjerenje prema vlastitoj savjesti. Osjetite li malodušje ili lijenost, sjetite se koliki su odšetali u smrt da biste vi danas mogli šetati i uistinu birati. Vaša šetnja i vaš glas značit će da njihova smrt nije bila uzaludna. Oni su u temelje ove države ugradili svoje živote. Vi je nastavite graditi svojim kružićem na glasačkom listiću jer “samo Bogu i anđelima ostavljeno je da budu promatrači” (F. Bacon)!
Drage moje sugrađanke i sugrađani, što će biti s našom zemljom ovisi o tome kako ćemo se odnositi prema onom što su nam drugi ostavili. Vukovar nam je ostavio Hrvatsku!
Probl za Hrvate iz Hrvatske je taj sto su VUKOVAR branili --HERCEGOVCI-- as vi znamo kako se ljudi u Hrvatskoj odnose prema HERCEGOVCIMA,ehhehehehhehehe e-moj LUDI NARODE:::ni bog vam nemre pomoc