- Prvi put sam na kemoterapiji i bojim se kako će sve to ispasti. Svjestan sam svoga stanja. Dijagnosticiran rak pluća koji je metastazirao u bubreg i jetru. Sve je počelo peckanjem u grudima, a kad sam stao iskašljavati krv, znao sam da nešto ne štima s plućima. Pušim 51 godinu, od rane mladosti. Uživao sam u cigaretama! S društvom sam nekad znao popušiti i po tri kutije dnevno, no u prosjeku sam trošio po dvije kutije. Svoju bolest ipak ne pripisujem cigaretama, već poslu u metalskoj tvrtki u kojoj sam bio izložen prašini od brušenja i varenja. A i genetskom faktoru, jer oba su mi roditelja umrla od raka. Cijeli svoj radni vijek proveo sam u Švicarskoj i ove godine trebao sam početi uživati u zasluženoj mirovini. Hoću li? Ne znam, nadam se da će kemoterapija pomoći – povjerio nam se 63-godišnji Savo Karamarković iz Varaždina, rodom iz Slavonije.
Ispovijest gospodina Save, punu neizvjesnosti, zabilježili smo u Bolnici za plućne bolesti i TBC u Klenovniku gdje nam je, zahvaljujući susretljivosti uprave i medicinskog osoblja, omogućeno da s pacijentima oboljelima od raka pluća kratko porazgovaramo u fazi pripreme za kemoterapiju. Rak pluća je, naime, vodeće maligno oboljenje među muškarcima, a krivulja broja oboljelih progresivno se povećava iz godine u godinu. U muškoj populaciji u Hrvatskoj, prema dostupnim podacima iz 2009. godine, od raka pluća na godinu oboli više od 2200 osoba, od raka prostate oko 1800, od raka debelog crijeva 960 osoba.
- Lani smo u našoj bolnici obavili 1100 bronhoskopija, glavne dijagnostičke metode kojom otkrivamo bolest. Rak smo ustanovili kod 150 osoba, najviše u dobi između 50 i 60 godina. Premda i sam obavljam bronhoskopije i svakodnevno se susrećem s ljudskim dramama, nije lako tako nešto priopćiti pacijentu, jer takva je vijest uvijek šokantna. Konzultiramo se s obitelji, pokušavamo sve samo da psihički ne „potonu“ – kaže ravnatelj Bolnice dr. Andrija Golub. Dodaje da u Klenovniku obavljaju dijagnostiku za pacijente iz cijele Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske te Bosne, a zbog velikog broja oboljelih i prebukiranih bolničkih kapaciteta, kemoterapije su od lani počeli davati samo pacijentima iz Varaždinske županije.
S oboljelima je svakodnevno medicinska sestra Štefanija Pintarić, ujedno potpredsjednica Udruge oboljelih i liječenih od karcinoma pluća Kaj sad?, koja pacijentima i njihovim obiteljima u svako doba pruža savjete, edukaciju, potporu i utjehu.
- Na kemoterapije bolesni dolaze svakodnevno, od ponedjeljka do petka. Među oboljelima sve je više žena, što je prije dvadesetak godina bilo izuzetak. Rak pluća dijagnosticiran je kod nas i jednom dečku od 20 godina. Podmukla je to bolest, jer u ranoj fazi nema nikakvih simptoma. Na pregled bi trebali doći svi koji imaju problema s gubljenjem daha, snage i težine, dugotrajnijim kašljem, a počnu li iskašljavati krv, to je znak za alarm – upozorava Š. Pintarić. Upravo to u bolnicu je dovelo 65-godišnjeg Ladislava Libera iz Sračinca, koji je radni vijek proveo u Ljevaonici.
- Prilikom šetnji uz Dravu primijetio sam da otežano hodam i gubim dah. U bolnici mi je dijagnosticiran rak pluća. Metastazirao je. I da, pušio sam punih 50 godina. I još si malo zapušim, ne bih se posve mogao odreći cigarete. Što se tiče mojeg razmišljanja o bolesti, volim samo reći da sam realni optimist – ispričao nam je L. Liber dodavši da posljedice bolesti ublažava flasterima i lijekovima. I Josip Medved iz Nedeljanca došao je na kemoterapiju.
- Operiran sam na Jordanovcu, odstranjena su mi četiri centimetra lijevog plućnog krila na kojemu je uočena nekakva sjena. Za razliku od predoperativnog stanja kad sam iskašljavao bijelu sluz, sada više ne kašljem i osjećam se jako dobro. Kosu sam izgubio, ali će ponovo narasti – našalio se gospodin Medved.
Zbog učestalog obolijevanja muške, pa sve češće i ženske populacije, liječnici savjetuju građanima da prevencijom, povećanom brigu o zdravlju i osluškivanjem poruka svoga tijela pokušaju biti korak ispred raka pluća.
