Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili, kaže Ramush Haradinaj. Nedavno oslobođen na Haaškom sudu za ratne zločine, bivši premijer Kosova Ramush Haradinaj glavna je tema svih razgovora u Prištini. Svi se nadaju da će vrlo brzo ponovo preuzeti funkciju premijera i napokon krenuti u borbu protiv kriminala i korupcije te omogućiti bolji život svim građanima Kosova. U razgovoru je priznao i da je Hrvatska vojno pomagala OVK i naglasio kako se ne bi čudio da ovo nije kraj haaške priče za njega s obzirom na to da su mu i dandanas nepoznati motivi bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte koja je pod svaku cijenu željela njega te hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača osuditi za ratne zločine.
Na početku razgovora Ramus Haradinaj kroz smijeh je govorio kako za novinare Večernjeg lista nema vremenskog ograničenja jer je Večernjak od početka haaške optužbe vodio principijelnu politiku prema njemu i hrvatskim generalima. Kazao je kako mu je dan bio ispunjen kada bi u haaškom pritvoru dobio Večernji list te kako ga je s užitkom čitao kada su bile obrađivane haaške teme.
Što za vas i za Republiku Kosovo znači oslobađanje od svih optužbi za ratne zločine protiv srpskih civila na Kosovu?
Za nas je to potvrda, što smo cijelo vrijeme željeli i dokazati, da je naš rat bio pravedan i oslobodilački. Za Kosovo, kao mladu državu, to puno znači. To demantira srpske laži da je naša država nastala na srpskoj krvi. A ja, kao čovjek i zapovjednik, naravno, osjećam se kao pobjednik, jer Haaški je sud i drugi put odbacio sve optužbe za ratne zločine protiv mene. Iako sam sada slobodan čovjek, za tu slobodu trebao sam se zaista boriti i izboriti te dokazati da sam nevin. Žao mi je što je taj proces trajao tako dugo, iako su svi od samog početka znali da sam nevin čovjek i da nisam počinio ratni zločin.
Jeste li, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima te žestoke reakcije Beograda i izjave bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte da je šokirana oslobađajućom presudom, strahovali da biste upravo vi mogli biti žrtva koju će Haaški sud pod pritiskom proglasiti krivim da ne bi ispalo da taj sud, kako tvrdi Beograd, osuđuje samo Srbe?
Kao čovjek i prijatelj generala Gotovine i Markača i slušajući oslobađajuće presude bio sam iznimno sretan da sam od sreće i veselja počeo skakutati i od srca sam se radovao. Ni u jednom trenutku nisam svoj slučaj povezivao s njihovim niti sam ikada pomislio da bih zbog njihove oslobađajuće presude te srpskih pritisaka ja mogao biti žrtveno janje. Od samog početka vjerovao sam u svoju oslobađajuću presudu jer sam već jednom bio oslobođen i nikada nisam sumnjao u to. Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili. Čudim se da je međunarodna pravda dopustila da tužiteljstvo učini takve propuste i pogreške u podizanju optužnica. Od samih početaka podizanja optužnica argumenti i dokazi nisu ni postojali, a sve je to bilo površno napravljeno. Još mi nije jasno po kojoj je osnovi haaško tužiteljstvo podiglo optužnice protiv nas. Možda ćemo jednog dana saznati, ali za sada ti motivi ostaju misterij.
>> NY Times: Hrvati i Haradinaj oslobođeni jer su imali podršku Zapada
Je li za vas haaška priča sada završena?
Nikada nemojte reći nikada. Žalosno je što sam svoju nevinost morao dva puta dokazivati pred Haaškim sudom. Nikada nisam bježao ni od čega jer sam svjestan svoje nevinosti i spreman sam na sve. Iako bih volio reći da je to kraj, ne mogu to sa sigurnošću tvrditi. Svi oni koji su radili na podizanju optužnice protiv mene, izgubili su i osramotili se pred svijetom. Tko zna ima li još nekoga tko se želi osramotiti! Spreman sam odazvati se na svaki poziv i uvijek mogu dokazati da sam nevin.
Vi ste oslobođeni krivnje, ali ratni zločini su počinjeni. Hoće li krivci odgovarati za zločine koji su počinjeni?
Krivac za zločine mora odgovarati, jer ubiti nedužnog čovjeka veliki je zločin. Mi, kao pravna država, moramo funkcionirati i kazniti sve odgovorne za ratne zločine i tako će i biti. Zločin nema ime, nacije, vjere, nema ni stranke. Mi ćemo to učiniti zbog nas samih, a ne zbog drugih.
U haaškom pritvoru družili ste se s Hrvatima. Jeste li se družili i sa Srbima?
Družio sam se i sa Srbima, samo što s njima nikada nisam duboko razgovarao o politici. Bilo je razgovora o raspadu Jugoslavije, ali ništa dublje, kao što sam znao razgovarati s Hrvatima.
Jeste li se čuli ili vidjeli s hrvatskim generalima nakon izlaska iz pritvora?
Čuo sam se s generalom Antom Gotovinom. Naravno, nazvao sam ga i čestitao mu na oslobađajućoj presudi te zaželio sve najbolje, kao što je i on meni nakon moje oslobađajuće presude. Ubrzo ću se vidjeti s njim, ali se svađamo tko će kome u goste. On želi mene ugostiti u Zagrebu, dok bih ja volio njega ugostiti u Prištini. Bez obzira na to gdje ćemo se naći, taj će susret biti daleko od očiju javnosti jer želimo razgovarati u mirnoj atmosferi.
Za razliku od vas koji se želite vratiti u politiku, general Ante Gotovina kazao je da ga politika ne zanima i da želi biti običan građanin.
General Gotovina, a jako ga dobro poznajem, prije svega je izniman čovjek. Pravi je vojnik i zapovjednik, što je dokazao i nakon izlaska iz pritvora. Služio je kao vojnik i drži se tog principa, što je jako dobro. U povjerenju mi je rekao da vojnik ne može voditi državu, da država vodi njega te se ne želi miješati u politiku, jer kako mi je objasnio, osjeća se da nije spreman baviti se politikom, a da li će se to promijeniti vidjet ćemo s vremenom.
Je li vam na oslobađajućoj presudi čestitao itko iz službene hrvatske vlasti?
Službeno iz Hrvatske nije bilo čestitki. Ali nakon izlaska iz pritvora zvao me bivši predsjednik Stjepan Mesić i čestitao mi te poželio puno sreće.
Nakon izlaska iz zatvora najavili ste povratak u politiku i na mjesto premijera koje ste morali napustiti 2005. godine zbog haaške optužnice! Kada se može očekivati vaš povratak?
Sada vodim stranku Alijansa za budućnost Kosova, ali svakako se želim vratiti na mjesto premijera Kosova koje sam morao napustiti. U tijeku su pregovori s aktualnim premijerom Hashimom Thaçijem o mom povratku na tu funkciju. Što prije preuzmem funkciju premijera, to bolje za Kosovo. Nećemo li postići sporazum, u travnju su izbori pa očekujem veliku pobjedu. Moj odnos s Hashimom Thaçijem jako je dobar i nadam se da ćemo dogovoriti sve detalje o funkcioniranju Vlade Kosova.
U medijima se špekulira da ste postigli dogovor s Hashimom Thaçijem da on ostane premijer, a da se vi kandidirate za predsjednika države?!
Sada želim biti premijer i trenutačno me ne zanima predsjednička funkcija, ali u daljoj budućnosti, tko zna. Kao premijer, želim dati sve svoje kvalitete i znanje da spasim Kosovo od teške gospodarske situacije. Kako ćete pregovarati sa Srbima kad preuzmete premijersku funkciju, s obzirom na to da vas oni i dalje smatraju ratnim zločincem i ne žele sjesti s vama za isti stol? Ne zanima me njihovo mišljenje, niti mi je bitno. Ne razmišljam previše o njima i ne zamaram se time. Prioriteti su mi isključivo Kosovo i poboljšanje životnog standarda. Bez obzira na to hoću li doći na mjesto premijera, dijalog sa Srbima i dalje će voditi gospodin Hashim Thaçi i koordinator za pregovore Blerim Shala, a ja ću se više baviti domaćim problemima.
Kako komentirate izjavu srbijanskog premijera Dačića koji je priznao da su Srbi zapravo izgubili rat na Kosovu? Je li to korak Srbije prema priznanju Kosova?
Ne vjerujem da će Srbi uskoro priznati Kosovo jer problem Kosova uvijek će biti povod svim srpskim vladama da skrenu pozornost s teškog stanja u Srbiji zbog politike koja je vođena u toj zemlji 20 godina. Kada srpski građani traže kruh, srpska službena vlast nudi im patriotizam i nacionalizam, kada traže plaću, nudi im veliku Srbiju i “oslobađanje” Kosova. Na žalost, do sada je kod naroda prolazila ta demagogija i tko zna do kada će. Ne vjerujem da je srpski premijer Ivica Dačić iskren. On sada želi pokazati svijetu da su se promijenili i da su dobronamjerni glede problema Kosova samo da dobiju datum početka pregovora s EU, a onda sve po starome. Da su iskreni u namjerama, trebali bi dignuti ruke od Srba na sjeveru Kosova i prestati ih koristiti za svoje svakodnevne političke bodove.
Hoćete li posjetiti Mitrovicu?
Naravno da hoću. I neće to biti samo fizički posjet. Želim srpskom stanovništvu na sjeveru Kosova objasniti da mu je jedina domovina Kosovo i da se okrene budućnosti, jer ako će slušati službenu vlast u Srbiji ostat će vječno u izolaciji i opterećen problemima. Želim Srbima objasniti da mi ne želimo albanizaciju sjevera Kosova. Cilj nam je da samoupravljanje bude kvalitetno za građane koji tu žive. Vjerujem da možemo razgovarati otvoreno i naći kvalitetno rješenje. Znam da će put biti težak jer su političke barikade još tu i narod je uplašen te ne zna kome vjerovati.
Strahujete li da će svijet prihvatiti postojeće stanje i zbog “mira u kući” Kosovsku Mitrovicu pripojiti Srbiji?
Mitrovica je dio Kosova i to će i ostati. Ne vjerujem da bi vlast u Beogradu pokušala igrati na tu kartu jer bi to za nju značilo udaljavanje od EU i zato vjerujem da će Srbi igrati na dvije karte: dugo pregovarati s nama Kosovarima i usporedo s EU. Ali, varaju se Srbi misle li da će postati članica EU prije priznavanja Kosova. Po mome mišljenju, Srbi će sada stati na loptu jer im je ulazak u EU životni cilj.
Kao zapovjednik OVK, koliko je Hrvatska kao država pomogla Kosovarima u obrani Kosova od srpskog agresora?
Kao vojnik, smatram da je prerano govoriti o vojnoj pomoći koju nam je Hrvatska pružila za vrijeme rata na Kosovu. Ali, ne ulazeći u detalje, mogu vam reći da nam je vojna pomoć koja je stigla iz Hrvatske puno značila. To je sve što ću reći, više od toga ne želim niti smijem reći i ostat će vojna tajna. Od Hrvatske smo to i očekivali jer još iz povijesnih dana gledamo je kao prijateljsku zemlju. To je prošlost i ostavit ćemo to povijesti, a sad gledamo na budućnost. Jako dobro surađujemo s Hrvatskom i nadamo se da će ta suradnja biti još bolja jer je Hrvatska ekonomski jaki partner. Bitno nam je iskustvo koje Hrvatska ima za ulazak u EU i sigurni smo da će nam dati ruku i pomoći na našem putu ulaska u EU.
Ali zato oni koji ne vide razliku izmedju puske i tenka mogu biti vrhovni zapovjednici, i smjenjivati generale kad im se prohtije, barem u Hrvatskoj.