John Tunić (84) tragično je premiuo jutros oko sedam sati u mjestu Ćeralije, nedaleko Voćina. Na njega je, dok je pješice išao u Slatinu, udarilo vozilo Hitne pomoći koje svakodnevno vozi ovom dionicom i skuplja pacijente koje prevozi do Virovitičke bolnice na dijalizu.
Nesretni starac odlučio je stopirati vozilo hitne pomoći koje se kretalo u neposredno iza njega. Kako je Tunić pružio ruku prema vozaču, napravio je korak bliže cesti i na taj se način našao direktno pred vozilom.
Vozač J.Đ. (35) vozio je prilagođenom brzinom i nije očekaivao koban korak pa nije uspio izbjeći pješaka.
Prema riječima Prenka Tunića, sina preminulog, nitko od ukućana nije znao da on jutros namjerava krenuti put Slatine koja je udaljena od Ćeralija 15-ak kilometara, no doznajemo da je tragično preminuli muškarac često znao pješačiti do Slatine,.
Obitelj pretpostavlja se danas zaputio u Slatinu kako bi ovjerio zdravstveni karton kod obiteljskog liječnika.
Sve razloge udarca vozila u starca pravdaju. Recimo da i ja donekle prihvaćam mogućnost naleta vozila na starca, ali, ali, ali, ali.... Nikada ne bib mogao proći pokraj pješaka koji se kreće po kolniku, kao da prolazim pokraj drveta. Svaki vozač mora računati na mogućnost spoticanja pješaka, pada, naglog zanošenja ka kolniku poput nekog pijanca, tako da svaki vozač itekako mora voditi računa da u nekim okolnostima pogazi pješaka. Osim toga treba računati na to pokraj kakve osobe prolazi, da li je to stari čovjek, kakav mu je pravac kretanja, da li je siguran u svoj korak, da li je to mlađa stabilna osoba koja ima jasan smjer kretanja i jasan stav u hodanju. U svakom slučaju ne možemo računati da će mo proći pokraj te osobe a da se baš ništa ne može dogoditi. Uvijek treba računati na sve mogućnosti, te usporiti vozilo ili proći pješaka čim dalje od njega s posebnom pažnjom. Lako je biti general poslije bitke, ali pažnja je trebala odigrati svoju ulogu.