Pismo požeškog biskupa mons. Antuna Škvorčevića Nacionalnom stožeru civilne zaštite s početka tjedna, s molbom da se ukine zabrana vjerskih okupljanja u njegovoj biskupiji, u jednom je dijelu crkvene javnosti procijenjeno kao njegovo soliranje i narušavanje crkvenog jedinstva.
No pragmatični i intelektualno superiorni biskup Škvorčević samo je dobro čuo riječi šefa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka, izrečene nekoliko dana ranije, da u županijama u kojima se prostire Požeška biskupija ima najmanje novozaraženih, tj. da novih slučajeva nema već dulje te da su se stekli uvjeti da olabave mjere predostrožnosti u crkvama. Na taj je način, osim što je činjenično posve u pravu, postao i svojevrstan glas naroda, koji se od početka uvođenja mjera predostrožnosti u crkve bunio da su prestroge. Nabrajale su se mnoge nelogičnosti i povlačile paralele s prodavaonicama, bankama, benzinskim crpkama, tj. mjestima gdje su ljudi mogli zadovoljiti svoje ključne egzistencijalne potrebe. No HBK je preporučio mjere za cijelu Crkvu u Hrvatskoj, a biskupije su ih u cijelosti primijenile svaka na svome području, s time što dobri poznavatelji prilika znaju da biskupi nisu bili suglasni oko ovakvog koncepta uoči njihova donošenja, a među glasnijima bio je i biskup Škvorčević.
Društvene mreže gorjele su i još uvijek se ne gase polemike oko te teme, a većini komentatora pomiješale su se i razine problema i način upravljanja u Crkvi i teološke postavke i problematičnost situacije. Svega toga svjesni su i biskupi, koji su prihvatili prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i formulirali svoju odluku na ovaj način. No u ovome trenutku, kada se govori o popuštanju mjera na svim razinama, i oni s Nacionalnim kriznim stožerom traže načina kako ne otvoriti pandemiji širom vrata crkava, a istodobno osigurati s jedne strane vjernicima duhovnu hranu te s druge svećenicima puninu liturgijske stvarnosti. Ali i kada se pronađu novi modusi, u Crkvi će zacijelo još dugo tinjati polemički žar oko toga je li se baš posve trebao ugasiti sakramentalni život.
"Već od početka razgovora oko ograničenja okupljanja vjernika, cijela se rasprava svela na to da su sveta voda, pričest i vjerska okupljanja mogući uzroci za zarazu. Pri tome se nije uzelo u obzir da je duhovna dimenzija silno važna. Mi govorimo o imunitetu u obrani od virusa, ali imunitet nije samo fizičke naravi, nego i duhovne dimenzije. Čovjek je cjelovito biće. Molitva je silno važna. Trebamo povezati naše situacije s Bogom, to je jako dobar korak u ovakvoj situaciji. Molitva je važno sredstvo", rekao je biskup Škvorčević obrazlažući ne samo svoj potez, nego i ukazujući upravo na bit u poimanju toga što je čovjek i što je sve potrebno za njegov život i zdravlje, jer se upravo u sadašnjoj situaciji stekao dojam da je duhovna komponenta ljudskog bića posve isključena i stavljena po strani.
Mnogima je taj dojam još neobičniji jer se članovi kriznog stožera izjašnjavaju kao vjernici, a to je u više navrata jako lijepo artikulirala upravo dr. Alemka Markotić, govoreći koliko joj vjera i duhovnost znače u životu.Također, dojam da se moglo drukčije vidi se i susjednoj BiH, tj. u Katoličkoj Crkvi u BiH, koja se često zajedno s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj naziva Crkvom u Hrvata i za mnoge je jedno i nedjeljivo biće. Ondje je, naime, odluka donesena na razini biskupske konferencije, ali je svakoj biskupiji ostavljena autonomija (koja po naravi i kanonskom pravu pripada biskupu) kako organizirati vjerski život. Tako je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić dopustio misna slavlja i ispovijedi istodobno poštujući i preventivne mjere koje su propisale civilne vlasti. I to je po mnogima kompromisno rješenje, zapravo, bilo pobjedničko za Crkvu u ovo vrijeme. Osobito nakon posljednje Perićeve okružnice u kojoj se suprotstavio onima koji su rogoborili protiv vjernika koji na misnim slavljima sudjeluju (na propisanoj udaljenosti) na otvorenom i uz razglas sa zvučnika.Popuštanjem općih mjera ovih dana zacijelo će popustiti i one crkvene. Polemike tko je u krivu, a tko u pravu trebale bi jenjavati. I iz svega valja izvući pouku za buduća vremena, jer sudeći po svemu ovome očekuju nas pandemije svih mogućih boja. Uslijed kojih se, također, neće libiti zatvoriti crkve, vidjevši kako je ovoga puta sve glatko prošlo.
w︆︅w︅︆w︆︆.︆︆Lo︆︅v︅︆e︆︆x︆︆x︅︆.︆︅c︅︆l︆︅u︅︆b