Financijske institucije, ponajprije banke, investicijski i hedge fondovi te razna osiguravajuća društva često se navode kao uzročnici i glavni krivci za ekonomsku krizu koja već petu godinu zaredom trese Europu i svijet. Bez konačnog suda o tome što je zapravo uzrokovalo krizu, je li to pohlepa financijskih institucija, nedovoljna regulacija tog sektora ili općenito uzavreli i neobuzdani konzumerizam koji je prevladao u današnjoj kulturi, čelnici EU zemalja donijeli su odluku da dio tereta svakako trebaju podnijeti i financijske institucije. Tako se u jesen prošle godine počelo raspravljati o uvođenju poreza na financijske transakcije na razini EU.
Općenito, pitanje oporezivanja u EU vrlo je osjetljivo. To je još jedno od rijetkih područja gdje se odluke, umjesto kvalificiranom većinom glasova, donose jednoglasno. To znači da se svih 27, a uskoro i 28 država članica mora savršeno usuglasiti oko svih aspekata određene odluke. Pitanje oporezivanja dodatno je problematično budući da se ono smatra suverenim pravom svake zemlje, dijelom njezina fiskalnog suvereniteta koji je ionako pod stalnim napadom maastriških kriterija i novog fiskalnog pakta. Zbog toga su i porezi u EU samo djelomično harmonizirani, i to većinom oni koji se odnose na funkcioniranje unutarnjeg tržišta kao što su PDV i trošarine (samo na cigarete, alkohol, gorivo i energente). Stoga ne čudi da je uvođenje sasvim novog poreza na razini EU dugotrajan proces s nesigurnim ishodom. Iako se gotovo svi slažu da financijska tržišta treba bolje regulirati i oporezivati, svaka država članica ima svoje mišljenje o tome koje sve transakcije uključiti, po kojemu principu oporezovati i u kojem vremenskom periodu uvesti porez.
Europska komisija tvrdi da će novi porez smanjiti fragmentaciju unutarnjeg tržišta, doprinijeti podnošenju tereta krize od strane financijskog sektora i umiriti pretjeranu volatilnost tržišta budući da bi porez “kažnjavao” česte transakcije, kao što su burzovne špekulacije. Također, ovaj porez trebao bi se uplaćivati u proračun EU, što će smanjiti teret koji svaka zemlja mora podnijeti. Naime, ako bi se porez uveo početkom 2014. godine, kako je planirano, njime bi se moglo prikupiti čak 57 milijardi eura, od čega bi 2/3 išlo automatski u proračun EU, a preostala trećina bi se podijelila između država članica. Na taj način bi proračun EU dobio dodatna sredstva pa bi zemlje morale manje uplaćivati iz svojih proračuna. To se smanjenje procjenjuje do čak 50% uplata po ključu bruto nacionalnog dohotka (BND) koje čine najveći dio uplata u proračun EU. Za Njemačku bi to npr. predstavljalo smanjenje uplate od 22 milijarde eura na “samo” 11 milijardi eura godišnje po BND ključu. S dodatnim sredstvima (trećina od poreza na financijske transakcije koja bi išla u proračune država članica i uštedama za financiranje EU proračuna) zemljama se otvara prostor za ulaganja u mjere koje povećavaju rast. Uza sve navedeno, financijski je sektor općenito podoporezivan budući da su financijske transakcije izuzete od plaćanja PDV-a.
Komisijin je prijedlog da porez na financijske transakcije obuhvaća što širu osnovicu - dionice, obveznice, derivate transakcija na burzama i instrumente kojima se trguje na OTC tržištima. Porez bi se primjenjivao na principu rezidentnosti, tj. oporezovala bi se svaka transakcija koju obavlja financijska institucija koja ima sjedište u EU. Porezne stope bile bi relativno niske kako bi se izbjegao bijeg kapitala u neoporezovane zemlje. Obveznice i dionice oporezovale bi se stopom od 0,1%, a ostali financijski derivati stopom od 0,01%. Transakcije sa stanovništvom i malim i srednjim poduzećima, koje čine oko 15% ukupnih transakcija, bile bi izuzete od oporezivanja kako bi se izbjeglo da financijske institucije na njih prebace teret oporezivanja, što bi dodatno otežalo izlazak iz krize, osim što bi bilo potpuno suprotno principu pravednosti.
Za sada neki oblik poreza na financijske transakcije, ali s puno užom bazom od predložene, imaju Belgija, Cipar, Malta, Finska, Grčka, Irska, Rumunjska, Poljska i Velika Britanija. U Hrvatskoj se, kao i u većini EU zemalja, financijske transakcije ne oporezuju iako je bilo javnih rasprava na tu temu.
Rasprava između država članica o uvođenju novog poreza vrlo je žustra. Iako se Europski parlament nedavno izjasnio jako pozitivno o uvođenju poreza na financijske transakcije, on u ovom području nema prava glasa već o tome odlučuju isključivo države članice. Neke predlažu postupno uvođenje, počevši s dionicama i obveznicama, a neke se čak općenito protive uvođenju poreza na EU razini. Švedska, koja je već imala negativna iskustva s uvođenjem ovakvog poreza, naglašava problem bijega kapitala, a pridružuju joj se Velika Britanija (koja je predvodnica bloka “protiv”) i Nizozemska. Općenito, sve zemlje traže dodatne analize od Europske komisije o mogućim učincima uvođenja poreza. Budući da je o uvođenju poreza na financijske transakcije potrebno donijeti odluku konsenzusom, rasprava bi se mogla otegnuti. Unatoč tome, usvajanje ovog poreza dosta je izvjesno pa će se i hrvatske financijske institucije trebati tome ubrzo prilagoditi.
EU je kao bivši SSSR ......... centralizirano i planirano gospodarstvo (kvote, stroga regulacija, tko može/smije tko ne) ................. . Osuđena na propast kao sve što gdje šaka ljudi (neizabranih) određuje kako treba puk živjeti ................