Hrvatsku drmaju prosvjedi seljaka, opravdani ili ne, manje je važno. Ali traju već gotovo dva tjedna. No još je gore da se Hrvatskom širi policijska država, kažnjavaju se i ganjaju ljudi na svakom koraku, porezni inspektori u prvom redu, a sve pod izlikom poštovanja zakona. Iako je svima jasno da će udarac države opet osjetiti oni manji, a veliki će i dalje ostati uglavnom nedodirljivi. Sve se samo radi da bi se kratkoročno napunio proračun, kako bi se dobilo na vremenu, da bi se ostavio dojam da se nešto radi, da država ne bankrotira, ali bez jasne dugoročne strategije.
Red i zakon da, ali na koji način? Hrvatska je usto jedna od rijetkih europskih država u kojoj još nema gospodarskog rasta, na dnu smo. Krizi se ne vidi kraja, novca nema, ni posla, Hrvati se opet iseljavaju... Ukratko, država je u izvanrednom stanju koje ne treba nitko posebno proglasiti. Gdje je Tomislav Karamarko, HDZ, oporba? Vladajući ljeto i odmor koriste da bi narod još više osiromašili, kako bi provukli zakone i tko zna što ne kad ljudi najmanje prate njihove poteze, a oporbe kao da nema nigdje. Zapravo, jedina glasna oporba postao je Milan Bandić, a Ivo Josipović koji put se plaho postavi oporbeno iako će morati sve češće i jače ako želi dobiti drugi mandat u dvorima. No kad su novinari pokušali dobiti stav Karamarka i vrha HDZ-a o seljačkim prosvjedima, lakonski je odgovoreno da je vrh na odmoru. Na odmoru valjda nemaju stav, da se njime ne umaraju. I tako se često ponašaju umorno kao oporba.
Kako će tek biti ako slučajno dođu na vlast? Budući da su mnogo puta prozvani jer nemaju gospodarski program, HDZ je pokrenuo Domagoja Miloševića, pa su našli Đuru Njavru, a najnovija je potraga za stranim stručnjacima. U prvi plan su došli britanski konzervativac Robin Harris i čileanski liberalni ekonomist Jose Pinera kojega prati sudjelovanje u vladi diktatora Augusta Pinocheta. Koliko je HDZ ustrajan u promjenama, koliko su ove potrage za stručnjacima iskrene, a koliko samo mazanje očiju domaćoj javnosti, vrijeme će brzo pokazati. I zašto strani, a ne domaći stručnjaci? No jedno bi trebalo biti jasno svakoj vladi, da nema oporavka bez dva elementa, bez novog zapošljavanja i bez ekonomskog rasta. I HDZ i svi drugi koji žele vlast trebali bi biti usmjereni na ta dva cilja. Sve je drugo uzaludno.
Gospodarski rast može se vrlo brzo postići smanjivanjem poreza, a za novo zapošljavanje potrebne su reforme. Kada Karamarko kao šef oporbe ide spavati, trebao bi svake noći sanjati o stvaranju novih radnih mjesta i o ekonomskom rastu. Platforma HDZ-a treba biti zaposlenost i zarada, nikakav plan 21 ili 20 ili 22. Samo porezno rasterećenje, „flat tax“, i drastično smanjenje državne uprave. Je li HDZ spreman na takve poteze? Jer ovakva državna uprava dugoročno ne može egzistirati. Ili će Karamarko to riješiti kako bi, recimo, privukao „Tesla Motors“ ili će to prisilno učiniti netko na zahtjev činovnika iz Bruxellesa. Ipak, bolje je kada sami radimo za sebe, a ne da nam netko izvana nameće jer to onda bude samo za tuđu korist. Kako god uzeli, ako se ovako nastavi, birači HDZ-a ionako će završili sve više na cesti ili će raditi poslove plaćene kao da su na cesti. Je li Karamarko toga svjestan? Može li on biti lider oporavka ili će biti lider propasti? Kako želi da ga Hrvati zapamte? Može li on biti ekonomski Franjo Tuđman? Kako je Tuđman uspio ostvariti novu političku Hrvatsku uz velike muke, tako Karamarko ima šansu ostvariti novu ekonomsku Hrvatsku uz veliku muku. Ali samo ako ima hrabrosti. Inače će biti upamćen kao Ivica Račan, što baš i nije neka reputacija, jer će za nekoliko generacija završiti u zaboravu.
Šteta je borbe za vlast ako nisi spreman napraviti velike stvari kada dobiješ vlast. Posebice kad je narod u problemima. Zar to nije prilika da se naprave velike stvari? Račan neće dobiti nijedan spomenik, ni Milanović. Osoba koja spasi Hrvatsku od ekonomske propasti bit će itekako upamćena!
