Za početak nekoliko nasumce izabranih naslova - “Josipović bi volio da se tužbe za genocid povuku” (Tportal), “Josipović za povlačenje tužbi za genocid” (Glas Slavonije), “Vesna Pusić: Povući ćemo tužbu za genocid. Njome se dižu niske strasti, a to nije moralno prema narodu” (Jutarnji list)...
Na sreću, nisu se ostvarila očekivanja i naumi predsjednika države i šefice diplomacije, pa je Hrvatska još jednom raspravom u Haagu podsjeća na svu stravu srpske agresije te se još jednom uvjerila da (službena) Srbija ni za dlaku nije promijenila svoj odnos prema “genocidnim” Hrvatima i prema posljedicama koje bi kao agresor trebala snositi.
U ovakvim i sličnim prigodama profesor s Cambridgea Attila Hoare može biti vjerodostojan svjedok nepravde učinjene Hrvatskoj i ustupaka učinjenih Srbiji. Hoare je bio član tužiteljskog tima u Haagu, a iz njega je izišao ogorčen nepojmljivom samovoljom glavne tužiteljice Carle del Ponte, koja je iz cijelog državnog i vojnog vrha Srbije i Crne Gore odlučila podnijeti optužnicu samo protiv Miloševića. Kad je napustio tužiteljstvo i pristranu tužiteljicu, govorio je: “Kao jedinog člana najvišeg srpsko-crnogorskog političkog i vojnog čelništva koji je optužen za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, Miloševića se zapravo učinilo jedinim negativcem i krivcem za zločine koji su bili kolektivna odgovornost tog čelništva. Bilo bi to kao da je Hitler kažnjen, ali su Himmler, Göring, Goebbels, Keitel i Jodl pušteni da prođu nekažnjeno.”
Kad je Carla del Ponte napokon otišla iz Haaga, lijevi mediji i komentatori u Hrvatskoj ispratili su je gotovo sa suzama, sričući hvalospjeve toj zaštitnici srpskih zločinaca. A iz istog toga blagonaklona odnosa prema agresoru i žestokoga žigosanja “hrvatskih ratnih zločina” rodila su se i nastojanja iz samoga vladajućeg hrvatskoga političkog vrha da se povuku hrvatska tužba za genocid protiv Srbije i srpska protutužba. Potpuno je nevjerojatno da kraj tolikih zlikovaca koji nisu sankcionirani, kraj upornog odbijanja Srbije da dade podatke o nestalima, da vrati pokradeno, da vrati još okupirani teritorij, da plati ratnu odštetu ministrica vanjskih poslova govori da tužba “diže niske strasti” i da ustrajavanje na njoj “nije moralno prema narodu”. To znači da nije moralno zahtijevati pravdu te da se odgovornost Srbije i njezinih ubojica može tražiti samo iz niskih strasti.
Znači li to, na primjer, da Mladen Bajić nije podnio optužnicu protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića i drugih iz vrha JNA jer bi mu se moglo prigovoriti da to čini “iz niskih strasti”? Znači li to da su se za podizanje optužnica protiv tih zlikovaca iz JNA, odgovornih za 15.000 ubijenih Hrvata i za razaranje Hrvatske, u razgovoru na HTV-u u povodu završnih riječi u raspravi o tužbama zauzeli povjesničar Ante Nazor i ministar Orsat Miljenić? I mnogi su se ovih dana raskokodakali kako su tužbama Hrvatske i Srbije završava jedno poglavlje iz povijesti koje ne bi trebalo utjecati na buduće odnose. To otprilike znači – malo smo se tužakali, zaboravimo sve, idemo dalje!
Ta nepojmljiva spremnost lijeve hrvatske političke elite i lijevih medija da srpske grijehe prekriže a hrvatske tobožnje grijehe beskrajno veličaju zapravo opravdava “razloge” velikosrpske agresije. Suđenjem na osnovi tužbi dviju država u Haagu ne završava jedno poglavlje u povijesti nego se nastavlja oprez pred istočnim susjedom koji rehabilitira četništvo i koji je kao proeuropsku vlast izabrao najzločinačkije stranke iz svoje nedavne povijesti. Što god mislili i govorili Josipović, V. Pusić i Milanović, koliko god govorili da će Hrvatska u pomaganju Srbiji na njezinu putu u EU “dati sve od sebe”, većinska Hrvatska ne može i neće zaboraviti stravu srpske agresije i neće se pomiriti sa Srbijom prije nego što se ratni računi izravnaju. Oni će i dalje frazama o “potrebi prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa” i ljeporječivošću podmićivati vlastiti narod, ali žrtva i herojstvo podmititi se ne daju.
dovoljno je reći da joj braco šuruje s savom štrpcem i svakom ko ima i malo soli u glavi je jasno za koga ta drugarica radi..u ime demokracije i opet lažene pomirbe ona srbiji jako pomaže ne mareći za hrvate koji su jako patili srpskom agresijom..očito je da se ona hrvata sjeti samo kad sjedne velika plaća i pogodnosti koje joj donosi pozicija na kojoj sada je...