HRT-ov prijenos ovogodišnjih nagrada hrvatskoga glumišta više je sličio na politički miting protivnika skorašnjega referenduma nego na kulturni događaj. Tim je prijenosom HRT iznova pokazao svoju bliskost vlast, koja se također izjasnila protiv referenduma. Televizija koja sebi voli tepati da je “javna”, još je jednom pokazala da je pristrana, da omalovažava svoje pretplatnike koji su za referendum, a da favorizira one koji su protiv njega. Vlast je glede referenduma iskrenija od Televizije. Sasvim je razumljivo da vlast lijevoga političkoga predznaka, ma koliko joj “klasne svijesti” manjkalo, bude protiv “protivnika progresa”. Nemoralno je pak da HRT, koji živi i od pretplate zagovornika referenduma, bude protiv njega! Budu li rezultati referenduma drukčiji nego što vlast i njezina televizija očekuju, bilo bi logično da snose i posljedice svojih stavova. No, politička kultura u Hrvatskoj nužno i ne uključuje više etičke vrijednosti, pa ni odgovornost. Moguće je stoga da će, bude li referendum i suprotan njihovim očekivanjima, i HRT i vlast ostati isti.
Poslije nedavne blamaže u Vukovaru i mogućega referendumskog poraza, bilo bi logično i snošenje posljedica pogrešnih procjena i politike. U Vukovaru kao da državni politički vrh i nije prvenstveno došao odati počast braniteljima toga nacionalnoga simbola, nego da se baš vlasti ukaže čast! Jer da su došli iskazati samo poštovanje, bilo bi im svejedno hoće li biti na početku ili na kraju kolone sjećanja. Častohleplje je očito bilo jače od poštovanja i sućuti! To je i razumljivo, jer ni predsjednik države i njezin premijer očito nemaju nekih, na osobnome iskustvu, utemeljenih ratnih emocija. Premda su bili u najboljim godinama, ni Ivo Josipović ni Zoran Milanović nisu rat neposredno osjetili. Da jesu, vjerojatno bi ih ponijeli osjećaji i sigurno bi dobili dovoljno veliki poticaj da prekorače tako visoki zid poredanih lampiona.
Vukovarska sramota i mogući gubitak na referendumu ne moraju za vlast značiti ništa ni etički ni politički. Naime, ćudljivost naroda i ne mora biti protiv njih, razlog da izgube referendum. Kako primjerice objasniti da u zemlji u kojoj se gotovo 85% punoljetnih izjašnjava vjernicima, na predsjedničkim izborima pobijedi netko tko se javno i prije izbora izjašnjavao agnostikom!?! Ili samo malo manje paradoksalno – da na prethodnim predsjedničkim izborima pobijedi potpuni politički autsajder, Stipe Mesić? To je bilo jednako vjerojatnim kao da danas našim nogometnim prvakom postane Hrvatski dragovoljac! Da su mu ustavne mogućnosti dopuštale da se kandidira i treći put, sigurno bi pobijedio i tada. Čudno je jedino da još onda zbog toga i Mesićevih “povijesnih zasluga” nije promijenjen Ustav! Sada se pak glavnim ustavobraniteljima pokazuju njegovi politički simpatizeri. Vesna Pusić te Ivo Josipović i Zoran Milanović svoje stavove glede referenduma svakodnevno proklamiraju, pogotovu preko Hrvatske televizije.
Večer posvećena glumištu, a pretvorena u politički miting, samo je bila eskalacija HRT-ove političke, ideološke i svjetonazorske pristranosti. Takve je referendumske netrpeljivosti možda čak i više i očitije unutar same televizijske kuće na Prisavlju. Javna je zabrana o izjašnjavanju HRT-ovih urednika i novinara o referendumu koju je ravnateljstvo obznanilo, očito bila neiskrena i dvolična. Da nije posrijedi bilo tek javno licemjerstvo, zar bi se prisavske instant-zvijezde Danijela Trbović i Zoran Šprajc mogli razmetati svojim PROTIV? Čak i u emisiji Peti dan, naoko neutralna voditeljica odjavljujući emisiju kaže konvencionalno “Doviđenja do idućega petka”, na što inače intelektualno bledunjava, no politički jasno obojena profesorica Nadežda Čačinović neutralno kaže: “I glasajte protiv!”.
Usprkos svojim dvoličnim proklamacijama, televizija je tamo gdje je i vlast, a oporba je pak na suprotnoj strani, s nadom da je referendum šansa i za nju. Hoće li vlast kao i nakon vukovarske blamaže i nakon moguće “referendumske sabotaže” strasno braniti novinarsko-estradni politički aktivisti predvođeni Zoranom Šprajcom, Milom Kekinom, Danijelom Trbović i Severinom?
Pa ta televizija služi za ispucavanje frustracija neshvačenih veličina, a ja ih po zakonu moram financirati. Ako im ne dam njihov dio moje zarade mogu čak ostati i bez kuće i grunta. A pamet nam sole stalno jedne te iste face koje od toga dobro žive jer za svako prosipanje svoje pameti i stavova dobivaju i honorare. Desetak faca razumiju se u sve što se zbiva i samo zaglupljuju narod.