Kad se u noći na subotu prošli tjedan vratio u London nakon “bitke za Britaniju” na dvodnevnom summitu Europske unije, premijer David Cameron osjećao se moćno, pobjednički. U njegovoj glavi, uspio je dogovoriti još privilegiraniji status Ujedinjenog Kraljevstva kao članice EU. Na valu te “pobjede” požurio je raspisati referendum o ostanku ili izlasku iz Europske unije već za 23. lipnja i najavio da će voditi kampanju za ostanak u upravo “reformiranom” članstvu u EU. No, Camerona su u Londonu dočekali mediji koji rezultat s kojim se vratio iz Bruxellesa nazivaju “patetičnim” (Daily Mail) i gradonačelnik Londona Boris Johnson koji je u parlamentu mrmljao “rubish, rubish” (u smislu: gluposti, gluposti), dok je njegov premijer tvrdio da se uspio izboriti za britanski suverenitet unutar Europske unije.
O BMW-u, vinu i siru
Boris Johnson nije samo gradonačelnik Londona nego i vrlo popularan, karizmatičan član Konzervativne stranke, a ankete pokazuju da su mnogi birači skloni poslušati Johnsona prije nego što odluče kako će glasati na referendumu 23. lipnja. Cameron ih je u subotu pozvao da glasaju za ostanak, no Boris Jonson u nedjelju navečer, i u kolumni objavljenoj u Daily Telegraphu u ponedjeljak, pozvao ih je da glasaju za izlazak iz Europske unije. Bila je to “Borisova bomba”, a odjeknula je i na tržištu kapitala, gdje je britanska funta u ponedjeljak pala na najnižu razinu u posljednjih sedam godina jer je u tom trenutku postalo izglednije da će Britanci možda ipak glasati za izlazak iz Europske unije.
Što bi izlazak uopće značio? Nitko ne zna pouzdano, no bio bi to dosad neviđen udarac za Europsku uniju iz koje nijedna članica nikad nije istupila, a kamoli članica takve veličine i ekonomske, političke i geostrateške važnosti kao Velika Britanija.
No, bio bi to možda još veći udarac za Ujedinjeno Kraljevstvo, koje bi prestalo biti dio jedinstvenog tržišta Europske unije od kojeg britansko gospodarstvo ima koristi, a moguće je i da bi se sama Velika Britanija raspala zbog izlaska iz EU. Škotska, naime, snažno želi ostati u Europskoj uniji, a mnogi Škoti sanjaju nezavisnost (iako su na nedavnom referendumu izgubili), i sasvim je moguće da bi odluka cijelog Ujedinjenog Kraljevstva da izađe iz EU dala Škotima novi snažan razlog da izađu iz Velike Britanije.
Nitko zapravo ne zna kako bi izgledao izlazak iz EU jer pregovori o tome tek bi počeli drugi dan nakon eventualne referendumske odluke o izlasku. Tek tada bi počelo pravo pregovaranje o tome koje pravne i druge veze se raskidaju (i kako), a koje ostaju (i kako). Neka vrsta gospodarske suradnje zasigurno bi ostala. Protivnici izlaska često koriste argument da bi Velika Britanija pretrpjela gospodarsku štetu kad ne bi bila dio jedinstvenog tržišta Europske unije, no zagovornici izlaska na to imaju spreman odgovor.
– Zar itko ozbiljno misli da će se, dan nakon što izađemo iz EU, Nijemci okrenuti i reći “nećemo više prodavati BMW-e u Velikoj Britaniji” ili da će Francuzi reći “nećemo više prodavati jabuke ili vino ili sir u Velikoj Britaniji”. Oni prodaju puno više nama, nego mi njima. Neće pokrenuti trgovinski rat s jednim od svojih najvećih kupaca – kaže u razgovoru za Channel 4 News Chris Grayling, jedan od šestero članova kabineta premijera Davida Camerona (od ukupno 30 članova) koji su otkazali poslušnost i vode kampanju za izlazak iz Europske unije. Cameron je, inače, dopustio svakom članu svoje vlade da se u kampanji izjasni po osobnoj savjesti, a ne po kolektivnoj odluci vlade da podupre ostanak u EU.
Još otkako je u siječnju 2013. godine najavio referendum o Europskoj uniji, premijer Cameron uvijek je imao plan da prvo s ostalih 27 država dogovori nove privilegije za svoju zemlju kao članicu, a onda na referendumu zatraži od svojih birača da glasaju za ostanak jer je EU “reformirana” i povoljnija za Britance.
Tog plana Cameron se i dalje drži. No, euroskeptici su od početka tvrdili da je nemoguće u pregovorima s EU dobiti ono što Britanci zaista žele. Nemoguće je, primjerice, natjerati Europsku uniju da odustane od principa slobode kretanja radnika, a neki Britanci bi željeli upravo to kako bi London dobio pravo odlučivanja o tome tko može doći raditi na Otok, a tko ne može (trenutačno, svi građani EU u načelu mogu, osim Hrvata za koje zasad još vrijedi prijelazno razdoblje koje mora biti ukinuto najkasnije 2020. godine). Nemoguće je, također, natjerati EU da odustane od načela supremacije, tj. primata europskog prava. Pravo Europske unije nadređeno je, naime, domaćim pravnim aktima i tako će i ostati sve dok je ovakve Europske unije, bez obzira na to koliko Britanci željeli drukčije.
Razvod za bračne zavjete
Britanski euroskeptici, poput Nigela Faragea iz stranke UKIP, upozoravali su da Cameron u pregovorima s EU neće uspjeti dobiti bitne ustupke i tvrdili da treba jednostavno na referendumu izglasati izlazak iz Europske unije. Mnogi neovisni promatrači smatraju da je Cameron u pregovorima dobio određene ustupke, ali ne i bitne stvari te da sada te male ustupke pokušava u kampanji, uz pomoć PR trikova, prikazati kao velike i bitne.
Farage i njegovi UKIP-ovci pokušavaju raskrinkati tu PR taktiku, no čini se da najveća opasnost za Camerona nije Farage, nego brojni članovi njegove Konzervativne stranke koji su i prije razmišljali kao euroskeptici, a sad jednostavno ne vjeruju u to što Cameron predstavlja kao razloge za ostanak u “reformiranoj” Europskoj uniji.
Boris Johnson učinio je mogućnost Brexita (kratica za britanski izlazak iz EU, složenica riječi “Britain” i “exit”) izglednijom, no u slučaju da 23. lipnja referendum zaista završi pobjedom tog tabora, u pitanje može doći i Cameronova pozicija premijera i predsjednika Konzervativne stranke. A Johnson je već dugo jedan od mogućih nasljednika o kojima se špekulira.
Čini se da Johnson svoju potporu izglasavanju Brexita temelji i na kalkulaciji da bi u slučaju da Britanci izglasaju izlazak, Europska unija već 24. lipnja bila spremna na puno veće ustupke. Kad bi u EU shvatili da Britanija zaista izlazi, da to nije prijetnja već odluka izglasana na referendumu, u strahu za vlastitu sudbinu bili bi, prema toj kalkulaciji, spremni učiniti apsolutno sve da ipak zadrže Britance.
Premijer Cameron između redaka optužuje Borisa Johnsona da ima takvu kalkulaciju, ali da ta kalkulacija nije realna.
– Poznajem mnoge parove koji su započeli proces rastave braka, ali nije mi poznato da je itko započeo proces rastave kako bi obnovio bračne zavjete – rekao je Cameron u ponedjeljak u obraćanju parlamentu, gdje ga je Boris Johnson priupitao može li navesti “kako točno taj dogovor vraća suverenitet na bilo kojem području zakonodavnog rada parlamenta”. Johnson i njegovi istomišljenici, koji godinama gunđaju o tome da se mnogi zakoni više ne donose u Londonu nego u Bruxellesu, ne vjeruju da se Cameronovim dogovorom suverenitet vraća iz Bruxellesa u London.
– Ovaj dogovor vraća (Britanskom parlamentu, op.a.) ovlasti u području socijalne pomoći, vraća ovlasti u području imigracije... – nabrajao je Cameron, i u tom trenutku Johnson je snimljen kako sebi u bradu komentira “rubish” (gluposti). Tijekom cijelog Cameronova govora uzvici odobravanja i podrške čuli su se s oporbene, laburističke strane parlamentarne dvorane. Njegova, konzervativna strana bila je neobično tiha.
Laburisti su proeuropski raspoloženi. No, laburisti se oporavljaju od teškog nasljeđa svog bivšeg lidera Tonyja Blaira (kojemu jedni zamjeraju rat u Iraku, drugi prebrzo otvaranje britanskog tržišta rada za Poljake i druge, treći neoliberalizam...) i od poraza na posljednjim izborima, kada je Cameron odnio premoćnu pobjedu. Iz redova laburista čuju se snažni argumenti za ostanak u EU.
– Europa ima socijalnu dimenziju: zaštita radnika, zaštita potrošača... Europa nam je korisna i u zaštiti okoliša, što je važno u doba klimatskih promjena – nabraja Alan Johnson, šef laburističke kampanje za ostanak u Europskoj uniji, u razgovoru za Channel 4 News. Dodaje i ovaj argument: izlaskom Velike Britanije iz Europske unije okoristili bi se kriminalci koji bi lakše bježali od tjeralica.
– Onaj napadač koji je sudjelovao u terorističkom napadu na London 7. srpnja 2005. i pobjegao u Italiju, vraćen je u London nakon 53 dana zahvaljujući europskom uhidbenom nalogu. Bez europskog uhidbenog naloga, bio bi vraćen baš u ovo vrijeme, nakon 11 godina – kaže Alan Johnson (nije u rodu s Borisom).
Sad se bave konzervativcima
U četiri mjeseca koliko će trajati kampanja bit će korišteni razni argumenti i za ostanak i za izlazak iz Europske unije. Nikad nijedna zemlja članica nije iskusila išta slično referendumu koji će se održati 23. lipnja u Velikoj Britaniji.
Ponekad će se rasprava voditi o tome je li članstvo u EU važno za nacionalnu sigurnost, kao što tvrdi Cameron, ili je bitno vratiti suverenitet iz Bruxellesa u London, kao što tvrdi Johnson. Ponekad će se raspravljati o najbanalnijim i fiskalno nebitnim pitanjima, poput dječjeg doplatka za radnike koji dolaze u Veliku Britaniju iz drugih zemalja Europske unije.
Europskoj uniji prijeti raspad pod pritiskom još neriješene krize eurozone i najveće izbjegličke krize koju je Europa iskusila nakon 2. svjetskog rata, no europski lideri bili su prisiljeni ovih dana usredotočiti se na nešto sasvim treće – na pitanje hoće li Velika Britanija uštedjeti 30-ak milijuna funti godišnje na dječjim doplacima. Europsku uniju razdire nekoliko neriješenih kriza, a Britanci su prisilili EU da se bavi unutarstranačkim prijeporima britanske Konzervativne stranke.
>> Velika Britanija zove G20 u pomoć
