Subota 27. svibnja
Licemjerno izrugivanje probijanju do veličine
Zašto se Marija Miholjek i Saša Kopljar gotovo svake večeri “guraju” na ekran u Dnevniku Nove TV? Što će nam njihova gluma srdačnosti s kojom se obraćaju gledateljima, zašto na TV-u nisu neke druge slike dok oni čitaju vijesti? E pa zato što su vijesti uvjerljivije kad su “personalizirane”, kad se vidi onaj tko ih čita, kad to čini vješto, kad je zgodan i simpatičan. Voditelji svekolikom svojom pojavom privlače pozornost gledatelja, po njima je neka TV prepoznatljiva, oni imaju udjela u njezinoj gledanosti, ugledu i na kraju u komercijalnom uspjehu. Kad isto to za sebe i za Hrvatsku radi hrvatska predsjednica na sastanku čelnika 28 zemalja NATO-a, kad se uspije naći uz bok predsjedniku najveće sile, Trumpu, Nova TV se u Dnevniku što su ga vodili Miholjek i Kopljar izruguje njezinu probijanju do svjetske veličine (a najočitije i najgrublje gurao se baš Trump!). Pa i laže da je američki predsjednik nije ni pogledao, dok se na slikama iz svjetskih medija vidi kako s njom srdačno razgovara. Predsjednica je izjavila kako je u šetnji zgradom NATO-a s Trumpom razgovarala o nekoliko tema te ga pozvala da posjeti Hrvatsku. Neka se za kaznu u jednom Dnevniku koji će voditi samo glasom, Miholjek i Kopljar ne guraju na ekran, neka se sakriju od stida.
Nedjelja 28. svibnja
Titovo udbaško zlo jedino je nasljeđe koje nije mrtvo
Sve što je stvorio, mrtvo je i pokopano, pa ipak Tita svake godine slave u Kumrovcu. Mrtav mu je komunizam, Partija, bratstvo i jedinstvo, vlast radničke klase, mrtva mu je država, vojska u koju se najviše uzdao, i koja se prije nestanka posrbila i osramotila pokrenuvši strašan agresorski rat i doživjevši u njemu poraz. Kad biste ih pitali što slave, odgovorili bi samo s nekoliko “naj” kojima diktatora i zločinca uvijek časte. Nitko ih ne dira, ne zabranjuje njihove skupove, ne kažnjava veličanje zlotvora s ljestvice na kojoj su Hitler i Staljin. A štiti ga antifašizam, premda je bio stvorio državu koja je imala sustav pout fašističkog (jedna partija, jedan vođa, jedna istina, kult ličnosti, progoni i ubijanja političkih protivnika...). Ni u jednoj komunističkoj zemlji kao u Jugoslaviji zlo nije bilo tako zastrto prividom dobra. Paradoksalno je, premda je razumljivo, jer je tu rođen, jer je tu Kumrovec, što se Tita najviše slavi u Hrvatskoj, premda je u njoj imao najviše neprijatelja. A imao ih je zato što je Hvatska stara katolička država koja je jasnije od dugih razlikovala dobro od (komunističkog) zla i pripadala Zapadu. I nije toliko važno što se slavi u Kumrovcu, pogubno je što se titovsko udbaško zlo zadržalo u društvu kao jedino diktatorovo nasljeđe koje nije mrtvo.
Ponedjeljak 29. svibnja
V. Delimar nije do užitka nego do ekshibicionizma
Ljepota je ljubavnog užitka i u privatnosti, i to je veći što drugi manje o njemu znaju, što se manje razglašava i što ostaje tajna udvoje. U najpatrijarhalnijim sredinama to je i najizrazitije, ali narodno stvaralaštvo obiluje najprirodnijim spolnim nagonima i erotizmom podjednako i muškim i ženskim. Svojedobno je Igor Mrduljaš objavio zbirku lirskih narodnih pjesama “Kudilja i vreteno” stoljećima skupljanih po “najzatucanijim” podnebljima u Hrvatskoj i Herceg-Bosni, koja svojom “razuzdanošću” pobija liberalne mitove o tjelesnosti sputanoj vjerom i patrijarhalnošću, pogotovo kod žena. No upravo zato što je ljubavni užitak najveća intimnost, ljudi ga ostavljaju u skrovitosti i ne raznose pred tuđim očima i ušima. Performerica Vlasta Delimar, zvijezda moderne umjetnosti, jučer je u gostovanju u NU2 na HTV-u učinila suprotno, pokazala je da nije nikakva seksualna slobodarka nego ropkinja svoje strasti za ekshibicionizmom kojoj daje ime borba za prava žena, prava na orgazam i užitak koja im tobože nastoje uskratiti obitelj, Crkva, društvo. Istjerujući ga iz njegove skrovitosti u brbljavost na TV ekranu ona užitku oduzima najveću draž – draž intimnosti. Orgazam koji hoće da se vidi i čuje.
Utorak 30. svibnja
U Srbiji četnici i partizani izjednačeni u nevinosti?!
Viši sud u Valjevu rehabilitirao je četničkog zapovjednika iz Drugog svjetskog rata Nikolu Kalabića. U vrijeme rata teški zločinac, poslije rata po jednima je bio suradnik Ozne koji je Dražu Mihailovića namamio u stupicu pa je uhićen, a po drugima je ostao srpski junak kojega je tim potvorama komunistička propaganda htjela kompromitirati. Ta je vijest iz Srbije očekivana jer je Kalabić rehabilitiran na isti način na koji su izravni sudionici ili inicijatori srbijanske agresije iz devedesetih i Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, Ivica Dačić i drugi postali politički vođe Srbije. I dok su proturječne reakcije na takve rehabilitacije, komunistički zločinci, kojima nikad nije ni suđeno, ostaju neupitni. Čak su i “drugovi” znali opisivati zla koja su činili Moša Pijade, Aleksandar Ranković, Koča Popović, Milovan Đilas, a o Titu da i ne govorimo. Oni ne trebaju biti rehabilitirani jer im kao zločincima nije ni suđeno pa to zacijelo na neki način olakšava rehabilitaciju i Draže, i Nedića, i Kalabića... Tako će se stvarno u Srbiji četnici i partizani izjednačiti – svi će biti nevini.
Srijeda 31. svibnja
Nema demokracije za Bernardićeve protivnike
Tko bi drugi nego vodstvo SDP-a obnovio komunističko pravilo – nema demokracije za neprijatelje socijalizma!? Nezadovoljstvo u toj stranci predsjednikom Bernardićem raste i zbog njegova ponašanja u stilu te Titove prijetnje – prvo je pozvao sve članove stranke isključene zbog verbalnog delikta da se vrate, a samo koji dan poslije zbog istog delikta rekao je kako se Mirando Mrsić sam izbacio iz SDP-a. Nema demokracije za protivnike Bernardića! Koja despotska samovolja i mentalna skučenost iza mlakosti i tobožnje snošljivosti! Teško je reći koliko mu protivljenje u SDP-u napuhuju mediji a koliko je stvarno, ali kako god bilo, nijedan predsjednik neke jače stranke u Hrvatskoj, pogotovo HDZ-a i SDP-a, nije imao tako malo autoriteta niti mu se imenom tako loptalo u javnosti i u vlastitoj kući. To je nezdravo i za SDP i za Hrvatsku, kao i nogometni navijači i birači traže nadmoć nad jakim protivnikom jer bez toga, bez jakih takmaca i nadmetanja, nema ni moći države, pa ni gospodarstva. U SDP-u takav vođa ne može biti ni Bernardićev sinonim Komadina, ni gubitnik Ranko Ostojić, ni nevidljivi Mršić... Stoga predviđam – na idućim parlamentarnim izborima SDP će voditi Zoran Milanović!
Četvrtak 1. lipnja
Bijeg od ubojstva hrvatskog novca
Još uvijek se zovem Hrvoje, ali sve su mi ukrali – novčanik, u njemu kune, kartice, osobnu iskaznicu, pa sad nemam ništa, ni identiteta ni novca. Stoga sam se odlučio zvati ili Angel ili Emmanuel, da budem europski... Tako bi se mogli objasniti razlozi za uvođenje eura umjesto kune u Hrvatsku, a mišljenja autoriteta o tim razlozima upućuju na najveći poraz i izdaju Hrvatske od samostalnosti. Sociolog ekonomije Marko Grdešić je za ostanak kune radi bar malo nade u monetarnu suverenost koje nemamo. Ekonomski analitičar Guste Santini diže ruke na predaju i zauzima se za euro, jer ionako nemamo monetarne politike niti se čemu drukčijem možemo nadati. I tvrdi: “Zaletjeli smo se – i to ne jednom, nego više puta u vezi s tim”. Glavni krivac zbog kojeg nema monetarne politike i suverenosti jest Hrvatska narodna banka, servis inozemnih profitera, pa je normalno da su njezinu guverneru Vujčiću ti pljačkaši jedan od razloga za euro, s kojim bismo, kaže, imali sigurniju valutu i jedan rizik manje. Naravno, on ne govori kao Grdešić ili Santini o monetarnoj suverenosti uništavanje koje je nastavio poslije svog učitelja Rohatinskog kojeg je naslijedio. Bijeg od kune bijeg je od ubojstva hrvatskog novca.
Petak 2. lipnja
A zašto ne bi pobjeđivao konzervativizam?
Treba spriječiti dominaciju riba u vodi i ptica u zraku, jer je to nepodnošljivi konzervativizam. Tako bi otprilike mogli reći ljevičari koji su, pošto su graknuli na imenovanje Jasminke Buljan-Culej za voditeljicu reforme školstva, sada ustali protiv izbora novih članova Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje u Hrvatskom saboru, jer su oni, kako reče bivši Milanovićev ministar Vedran Mornar, dokaz da u Hrvatskoj pobjeđuje konzervativizam. A zašto ne bi pobjeđivao? Zašto ne bi pobjeđivala golema većina naroda koja je konzervativna? Zamislite, jedna im kandidatkinja za spomenuto Vijeće nije po ćudi jer je poduprla referendum o braku, na kojem je također pobijedila većina. Ali ono što je većina, što je svjetonazor i interes naroda, nije i interes potomaka partizana koji su šumsko stanište svojih predaka zamijenili urbanom scenom za liberalizam koji još uvezuju oputom (koncima) s opanaka svojih djedova i očeva. Koji pad za Vedrana Mornara čiji je otac Zvone kao domobranski časnik i predavač na vojnim učilištima u NDH zacijelo nosio cipele po mjeri svoga ugleda!
Zna li netko tko je devojka u pratnji Milanovića?