Samo je jedno u američkim predsjedničkim izborima, koji se održavaju za tri dana, izvjesno – tko god pobijedio, Hillary Clinton ili Donald Trump, Hrvati i ostali građani Europske unije davat će više za vojsku. I to je najzorniji pokazatelj da je nešto u razvoju naše civilizacije, 25 godina od pada željeznih zavjesa i zidova, pošlo ukrivo. Četvrt stoljeća nakon završetka hladnoga rata kotač povijesti okrenuo se unatrag i sada smo tu gdje smo bili i prije 1991.
Možda i u još goroj situaciji. Jer tada smo imali blokovsku podjelu na Istok i Zapad, ali danas je tu i terorizam koji kao nikada u novijoj povijesti nitko nije tako globalno generirao kao tzv. kalifat Islamske države. U tim okolnostima u utorak se održavaju američki predsjednički izbori.
U EU samo Orban za Trumpa
I ma koliko se prljava predizborna kampanja bez presedana u novijoj američkoj povijesti bavila aferama i glupostima Hillary Clinton i Donalda Trumpa, od srijede će se fokus pobjednika, ma tko on bio, s nabacivanja blatom na protivnika morati usmjeriti prema krucijalnim temama, a to će nakon dugo dugo godina u SAD-u ponovno biti Rusija, točnije Putinova Rusija, i kao novi izazovi uništenje kalifata te odnos prema Erdoganovoj Turskoj, američkoj saveznici i članici NATO-a s jedne i partnerici Moskve s druge strane. Također, veliki izazov bit će i Transatlantski trgovinski sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU (TTIP), koji je Obama neuspješno pokušao progurati još za svoga mandata, a i Clinton i osobito Trump nisu mu skloni. Vanjska politika morat će ponovno postati prioritet Bijele kuće jer sukob s Putinovom Rusijom eskalira, a cijeli je svijet u panici od terorističkih prijetnji islamskih terorista.
Clinton ili Trump? Tko ima bolji odgovor na ove izazove?
Opasna mješavina straha i bijesa glavne su odrednice američke predsjedničke kampanje. Hillary Clinton većinom nudi kontinuitet politike Baracka Obame, a Donald Trump odgovara – upravo zbog te i takve politike Amerika i svijet postali su puno nesigurnije mjesto. U početku potpuni autsajder Trump profitirao je na bijesu građana prema američkom političkom establišmentu koji kao nitko drugi ne utjelovljuje upravo Hillary Clinton. Europa i europsko susjedstvo još od hladnog rata nisu bili toliko zastupljeni u jednoj američkoj kampanji. Mnogi su uvjereni da bi u vanjskoj politici Clinton bila puno žešća od svog prethodnika. Barack Obama pokazao je puno više strategijskog strpljenja i vojničke opreznosti od Georgea W. Busha, od kojega je “naslijedio” dva rata. Upravo stoga tvrda struja u Washingtonu stalno je kritizirala Obamu tražeći oštriju vanjsku politiku. Ti kritičari u Hillary Clinton dobili bi svog igrača s obzirom na to da ona pripada tradicionalnijoj struji demokrata koja se zalaže za puno oštriju ulogu Amerike u međunarodnim odnosima. Od samog početka kampanje Clinton optužuje Rusiju da hakerskim napadima na nju pokušava donijeti prednost Trumpu, a za ruskog predsjednika Vladimira Putina ima samo riječi prijezira, optužujući ga za agresiju na Ukrajinu i ratne zločine sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom u Alepu. Stoga je gotovo iluzorno očekivati da će Clinton i Putin naći zajednički jezik jer je Rusija već označena kao realna opasnost, prije svega na baltičke zemlje EU u kojima žive Rusi. Jačanje i širenje NATO-a jedan je od prioriteta politike Hillary Clinton, a to je ono što Putina najviše boli i već je pokazao da se tome odlučan suprotstaviti.
S druge je strane Donald Trump više puta podvukao da on nema problema s Putinom i da ne bi bilo loše da Amerika ima dobre odnose s Rusijom. Je li to argument u korist Trumpa? Moguće. Iako su vodeći svjetski mediji gotovo sotonizirali “narcisa iz New Yorka”, tu su svjesno ili nesvjesno previdjeli, za svakoga neamerikanca najbitniju stvar – u pitanju rata i mira vjerojatno bi Trump bio bolja opcija od Clinton. Građanski rat u Siriji u kojem su, uz SAD i Rusiju, manje ili više uključeni i Saudijska Arabija, Iran, Turska, Izrael... najopasniji je sukob na svijetu. Svaka sila tamo je iz vlastitog interesa. I baš bi tamo Clinton riskirala otvoreni sukob s Rusijom. Clinton je otvoreno kazala da će uvesti zabranu letenja nad Sirijom. Na taj bi način doprinijela manjim patnjama civilnog stanovništva, smatra Clinton. Ovo se čini kao projekt za mir u Siriji. U stvarnosti to bi bio akt rata. Otvoreni sukob s Rusijom koji bi mogao dovesti do 3. svjetskog rata. General Joseph Dunford, vrhovni zapovjednik američkih oružanih snaga, siguran je da bi zatvaranje zračnog prostora nad Sirijom značilo rat s Assadom i Putinom. To bi, izračunali su američki generali, značilo slanje 70.000 američkih vojnika u Siriju, a troškovi bi bili milijardu dolara mjesečno. To Clinton ne uzbuđuje previše i ona kaže da je za “zatvaranje sirijskog zračnog prostora bila i kao ministrica vanjskih poslova te da je za to i danas”.
Donald Trump svojski se trudio u kampanji pokazati da nije dostojan mjesta prvog čovjeka SAD-a. Trump se nije kompromitirao samo u pitanju rata i mira. Iako je o vanjskopolitičkim temama samo odgovarao isprovociran tvrdnjama Hillary Clinton, Trump je poručivao da ne želi Ameriku dublje gurati u konflikte i da bi se svaka država više sama trebala baviti svojom sigurnošću. Za razliku od Clinton koja u svome timu ima prekaljena vanjskopolitička imena poput Billa Burnsa, bivšeg veleposlanika u Rusiji, Nicka Burnsa, bivšeg veleposlanika u Grčkoj, i Jamesa Stavridisa, vrhovnog zapovjednika NATO-a, koji se spominju kao mogući ministri vanjskih poslova, Trump u svom vanjskopolitičkom štabu ima samo anonimce. Trump je kao svoj vanjskopolitički program najavio samo dvije točke – poboljšanje odnosa s Rusijom i brisanje Islamske države s lica zemlje po kratkom postupku. Za ovo drugo angažirao bi sve članice NATO-a, kojima zamjera da se previše oslanjaju na Ameriku i premalo novca ulažu za vojsku iz svoga proračuna. Najavljuje da bi s njim kao prvim čovjekom Amerike toj praksi došao kraj.
Pojednostavljujući vanjskopolitičke ambicije demokratske kandidatkinje i republikanskog kandidata za američkog predsjednika, mogli bismo reći – Hrvati bi kao dio NATO-pakta i EU s Hillary Clinton mogli jurišati na Putinovu Rusiju, a s Donaldom Trumpom na džihadiste kalifata Islamske države.
Većina se slaže da je Trump neprikladan za Bijelu kuću. Međutim, Trump s pravom upozorava da je dosadašnja zapadna politika bila nesposobna nositi se s velikim krizama – vojno, politički, moralno. Zapad se gubi u iluziji da mora svugdje biti prisutan i stvarnosti da su njegove mogućnosti ograničene. Zapad upada u zamku vlastitih kontradikcija. Primjerice, Amerika i EU podržavaju Kurde, a istodobno su partneri s Turskom, koji su Kurde proglasili teroristima i najvećim neprijateljima. U borbi protiv Islamske države SAD i EU partneri su sa Saudijskom Arabijom, koja je kolijevka islamističkog terorizma.
Da se Zapad uistinu bori samo protiv patnji nedužnih ljudi, a ne za jačanje vlastite političke moći, građanski rat u Siriji sigurno ne bi trajao već gotovo šest godina.
Clinton jamči kontinuitet američke politike, Trump najavljuje veliki obrat. Vodeći europski političari strahuju od promjena koje bi sa sobom mogao donijeti novi američki predsjednik, odnosno predsjednica, pokazalo je istraživanje Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR). Istraživači ECFR-a pitali su predstavnike vlasti svih 28 zemalja EU koliko su spremni za dolazak nove američke vlade nakon osam godina Obamine vladavine. Većina čelnika EU strahuje da bi Trump, kad bi postao predsjednik, odmah obustavio TTIP, uveo promjene u funkcioniranje NATO-a i izazvao “apokaliptične posljedice”. S druge pak strane čelnici država EU upozoravaju da je očekivanje da će Clinton donijeti kontinuitet američke politike također riskantno. Oni strahuju da bi isti politički moćnici koji utječu na Trumpa mogli djelovati i na Clinton u težnji da se Europi smanji američka vojna pomoć.
Arogantna Hillary ili zločesti Donald? Što na to kaže hrvatska vlast? Hrvatske vlade desnog centra do sada su uvijek navijale za republikanskog kandidata na američkim izborima. Ovo su prvi izbori gdje su prekinuli s tom praksom. Hrvatska vlast na predsjedničkim izborima navija za Hillary Clinton, iako to ni premijer ni predsjednica nigdje nisu otvoreno iskazali. No studija Europskog vijeća za međunarodne odnose pokazala je da se na pitanje čelnicima 28 zemalja EU – Clinton ili Trump? – samo jedan čelnik izjasnio za Trumpa. I to mađarski premijer Viktor Orban. Orban i Trump slažu se prije svega u odnosu prema izbjeglicama – obojica tvrde da su žice i zidovi jedino rješenje. Preostalih 27 političkih vođa zemalja EU jedinstveno je u tome da bi Hillary Clinton bila bolje rješenje za Europu.
I hrvatska konzervativna vlada strahuje da bi Trump mogao dovesti do velikih tektonskih političkih pokreta i to u osjetljivo vrijeme, kada se crta prelamanja zapadnih i ruskih interesa ponovno prelama i na Balkanu. Hrvatska strahuje da bi nepredvidivi Trump mogao ugroziti EU i NATO u vrijeme kada Putinova Rusija sve otvorenije iskazuje da njihov interes nije ulazak Srbije u EU, a ne dao Bog i u NATO. Posljednje šijunske i druge afere u Crnoj Gori i Srbiji, a i najnoviji događaji u Republici Srpskoj i Federaciji BiH pokazuju da je područje Balkana i dalje jako osjetljivo na politička pripetavanja Zapada i Rusije.
Obuzdati ratno ludilo
Srbi iz Srbije i Republike Srpske otvoreno navijaju za Trumpa jer smatraju da će imati bolje odnose s Rusijom od Clinton. Bošnjaci su gotovo bez iznimke na strani Clinton jer ne zaboravljaju da je intervencijom upravo njezina supruga Billa Clintona završena agresija na BiH 1995. Crnogorci su većinom za Clinton jer žele pod svaku cijenu ući u NATO, a kasnije i u EU. Hrvati u BiH i u Hrvatskoj podijeljeni su – jedni su za Clinton, drugi za Trumpa, neovisno o tome pripadaju li lijevom ili desnom političkom spektru.
Slovenci su većinom za Clinton, iako bi pobjedom Trumpa njihova Melania postala prva dama Amerike.
Clinton je za kontinuitet američke političke tradicije, Trump je za kopernikanski politički obrat. Koliko bi ta tradicija morala biti trula ako bi Trump na kraju bio pošteniji i iskreniji izbor. Trumpova prilika da se uopće nađe na mjestu da se bori za američkog predsjednika i najmoćnijeg čovjeka svijeta može se tumačiti samo jednim – zasićenjem puka i željom za resetiranjem cijelog sustava. New York Times nedavno je napisao “Trump je logička posljedica svega lošega u Americi”. Čini se da ova rečenica sadržava više istine nego što mnogi žele prihvatiti.
Nakon 45 godina hladnog rata i 25 godina mira, posljednjih mjeseci ušli smo u razdoblje ledenog mira. Za tri dana završava do sada najprljavija američka izborna kampanja. Stotine milijuna ljudi diljem svijeta nestrpljivo će čekati zoru u srijedu kada će se oko 6 sati (po našemu vremenu) znati pobjednik. Bila to favoritkinja Hillary Clinton ili Donald Trump, njihov jedini zadatak bit će obuzdati ludilo koje se danas kotrlja svijetom kao i prije 80-ak godina. Da nas ne bi zatekao prvi nuklearni rat koji bi pokosio čovječanstvo.
