Životi za milijune mladih Poljakinja, ali i Poljaka, promijenili su se turbulentnom konzervativnom vladavinom Mateusza Morawieckog koji je u osam godina nametnuo brojna ograničenja. Poljsku su u tom razdoblju obilježili i veliki prosvjedi koje je izazvao rigorozan zakon vezan uz pobačaje i ženino pravo na izbor, a neki od Poljaka uvidjeli su kako svoju budućnost više ne mogu graditi u državi u kojoj su odrasli. S jednima od njih imali smo prilike i razgovarati, mladim parom Oskarom Bobekom i Paulinom Kowalczyk koji je prije tri i pol godine odlučio preseliti u Hrvatsku.
- Politička situacija u Poljskoj nije bila dobra za mlade, niti za žene. Bilo je tragično, htjeli smo pobjeći od toga. Socijalna pomoć je tamo većinom podržavala neradnike, a Crkva je bila na vlasti. Žene umiru u bolnicama jer im liječnici ne žele obaviti abortus iz vjerskih razloga. Zakon je toliko rigorozan. To ne podržavamo – započeo je o njihovom dolasku Oskar, 28-godišnjak iz Krakowa koji je već prije živio u Hrvatskoj, gdje je u Rijeci završio i srednju školu, a njegova obitelj ranije je kupila i kuću u Gorskom kotaru. S obzirom na to da se u Poljskoj više nisu osjećali sigurno, a početak pandemije im je dodatno zakomplicirao život jer Oskar nije mogao naći posao, počeli su razmišljati o odlasku u inozemstvo. I tako neplanski završili su u Hrvatskoj.
Trnovit početak
- Paulina i ja smo došli u Hrvatsku jer smo prvotno htjeli na odmor. Čuo sam se s jednim prijateljem i on mi je rekao da se nudi posao u pizzeriji. Mi smo došli tamo i čovjek mi je rekao da ima siguran posao za mene. Ništa, mi smo se vratili u Poljsku, pokupili sve stvari i ušteđevinu koju smo imali, došli u Hrvatsku i iznajmili stan, da bi nam čovjek onda preko telefona rekao da posla više nema. Mi smo bili bez novaca, pomoći roditelja i ičega. Na svu sreću, Paulina je u Facebook grupi napisala da traži posao i već istog dana imala intervju, a počela je raditi već od ponedjeljka – priča Oskar, a tri mjeseca nakon i on je dobio posao.
POVEZANI ČLANCI:
Ono što im je smetalo također u Poljskoj, a što su uspjeli izbjeći u Hrvatskoj, je i način zabave, kažu nam. U Poljskoj nitko nema vremena, kave se piju na brzinu, a večernja druženja najčešće završavaju ''oblokavanjem'' alkoholom.
- Svatko gleda svoj nos, idemo brzo nešto popiti, ubiti se od alkohola i to je to. Postoji ta kultura druženja, ali se ona svodi na alkohol. Puno se konzumira, bitan je dio života. Imendani se jako slave, pozovu se prijatelji i to se slavi, ali je sve nažalost bazirano na alkoholu. Mi nismo osobe koje to vole i preferiraju – objašnjava nam Oskar.
A kako se ovdje Paulina osjeća, pitali smo je, pogotovo uzimajući u obzir prosvjede koji su izbili sredinom prošle godine nakon što je otkriven slučaj Mirele Čavajde.
- Ovdje ne osjećam diskriminaciju. Hrvati me gledaju kao svoju. Nikada se nisam osjećala kao strankinja. Hrvatska je jako sigurna zemlja i za žene i mlade, što je super – govori nam.
- Hrvati čuvaju svoju tradiciju, brinu se o svemu što su naslijedili. Nadamo se da će se držati svega toga, znamo da su u prošlosti prošli kroz pakao. Znamo da su rane svježe, i zbog toga imamo ogromno poštovanje prema njima – nadovezuje se Oskar.
Prva u Hrvatskoj, Paulina je svoju ljubav prema društvenim mrežama odlučila iskoristiti na vrlo kreativan način. Naime, ova 27-godišnjakinja iz Zabrzega s adresom u Zagrebu nudi uslugu snimanja i fotografiranja vjenčanja, i to mobitelom! Radi se o inače, kažu, vrlo popularnoj i novoj usluzi u inozemstvu, a odlično je što Paulina umjesto mladenaca slaže videa koje oni mogu odmah iskoristiti na društvenim mrežama.
Wedding content kreatorica
- Wedding content kreatori postaju sve popularniji jer se svi danas fokusiraju na društvene mreže na kojima su videa kratka, nitko ne želi objaviti snimku od 30 minuta. To je super ako ne želiš imati snimatelje i neobrađena videa od dva sata. Ja radim kratka videa za reelse, a uz to napravim i video cijelog vjenčanja u nekoliko minuta. Bitno je i što pratim trendove na društvenim mrežama i to snimim na vjenčanju. Šaljem im i sve fotografije, i obrađene i neobrađene. Sve je s mladencima u dogovoru, a ja sam s njima od početka do kraja, po 12 sati. Ono što je najbolje je što im sve pošaljem već u 24 do 48 sati – govori nam Paulina.
- Najbitnije je da sam ja tamo kao gost kako bih mogla uhvatiti sve prirodne emocije i reakcije ljudi. Kada smo predstavili gotove materijale, mladenci nam nisu htjeli vjerovati da je sve snimljeno mobitelom – objašnjava.
Prijatelji ovih Poljaka često će biti gosti roštilja i večeri društvenih igara koje organiziraju. Osim toga, par je prošle godine organizirao i druženje na Badnjak za sve doseljenike koji su htjeli blagdane provesti u društvu.
- Napisali smo u grupi ako je netko sam na Badnjak da je dobrodošao. Dvoje ljudi nam je došlo, jedan čovjek iz Njemačke i jedan iz Estonije. Isto smo i ove godine htjeli napraviti i skuhati tradicionalnu poljsku hranu u 12 sljedova - kaže Oskar.
Pa što ide u tih 12 sljedova?!
- Uh! Šarani, juha od cikle, kroketi punjeni kupusom i gljivama… Baš je ukusno, i za desert kolač od maka ili pita od jabuke. Imamo nešto što se zove i oblatek, nešto što izgleda kao velika hostija koju mi lomimo i kažemo želje za druge osobe – objašnjavaju nam oboje.
Kada smo ih pitali koje dijelove Hrvatske vole, Paulina i Oskar malo su se razilazili u mišljenjima.
- Obožavamo Kvarner! – odlučno će Paulina.
POVEZANI ČLANCI:
- Ne, ti obožavaš – kaže Oskar.
- Pa znači da i ti onda obožavaš! – odgovara mu Paulina.
- Ne, ja volim više planine. Još puno toga želimo razgledati, imamo cijeli popis koji želimo obići. Iduće godine želimo i na Sinjsku alku. Svake godine idemo na RetrOpatija festival, odličan nam je – kaže Oskar.
Bile to planine, rijeke ili more, ovaj mladi par kaže nam kako zbog svega nema planove vratiti se u Poljsku, barem ne zasad. Kako su rekli, ovdje su stvorili veće društvo nego u svojoj rodnoj državi.
- Hrvatska nas je toplo primila. Zahvalni smo što možemo ovdje živjeti bez ikakvih problema. Hrvati se vesele kad kažemo da smo Poljaci, zato nam je Hrvatska u srcu – objasnili su.
>> VIDEO Iznenađenje za male pacijente: Veseli Djed Mrazovi spuštali se niz zgrade bolnica i dijelili darove
Možete li ovo pojasniti:"Žene umiru u bolnicama jer im liječnici ne žele obaviti abortus". Ja sam mislio da abortusom umiru djeca? Naravno postoje iznimke kad je bolest u pitanju, ali to su toliko rijetki slučajevi da spadaju u statističku pogrešku.