Smiljana Knez od veljače ove godine slovenska je veleposlanica u Hrvatskoj u koju je stigla nakon obavljanja veleposlaničke dužnosti u Češkoj. U razgovoru za Večernji list govori o životu u Zagrebu te o hrvatsko-slovenskim odnosima koji su često napeti zbog neriješenih pitanja oko Ljubljanske banke, arbitraže oko Piranskog zaljeva, migrantske krize.
– Odnosi između naše dvije zemlje dobri su, ali naravno mogli bi biti i bolji riješe li se otvorena pitanja. Kao što vam je poznato, Slovenija podupire rad Arbitražnog suda, koji je u djelomičnoj odluci o nadležnosti u lipnju ove godine presudio da nije bilo kršenja u postupku u tolikoj mjeri da sud ne bi mogao završiti svoj mandat te presuditi u pograničnom sporu između Slovenije i Hrvatske.
U vezi sa sporom o Ljubljanskoj banci također su, nažalost, bile iscrpljene sve pravne mogućnosti i pregovori s hrvatskim vlastima nisu urodili plodom. Slovenija se stoga morala obratiti međunarodnoj instituciji.
Pitanja bi bilo potrebno riješiti što prije jer neriješena pitanja opterećuju odnose između država, a također i negativno utječu na regiju, osim toga Slovenija i Hrvatska, kao članice EU, morale bi biti uzor ostalim državama u pogledu rješavanja otvorenih pitanja.
Zašto nitko iz Hrvatske nije bio na iskopavanju žrtava Drugog svjetskog rata iz Hude jame? Je li Slovenija uputila službeni poziv Hrvatskoj ili nije?
Podsjetila bih da je Huda jama pronađena još prije sedam godina. Nažalost, zbog ekonomske krize i nedostatka novca tek se sada pokapaju žrtve. Huda jama, nažalost, nije jedina masovna grobnica poslijeratnih izvansudskih smaknuća na slovenskom tlu i također nije jedina u kojoj su, osim Slovenaca, Nijemaca i drugih naroda, pokopani i Hrvati. Upravo zbog te činjenice ovom tematikom bavi se međudržavno povjerenstvo za vojna groblja. Do sada nema spoznaje da bi i Hrvatska željela biti uključena u proces iskopavanja žrtava Hude jame. Možda će se to promijeniti s novom vladom te će doći do veće suradnje. Komemoracija 3. listopada bila je prvi korak u procesu pokapanja žrtava, koji će se odvijati sljedećih godinu i pol, stoga će biti još puno prilika za suradnju. Uvodna komemoracija bila je namijenjena slovenskim žrtvama u procesu pomirenja u Sloveniji.
U Sloveniji je prije svega naglašen pijetet pri otkriću groblja.
Naime, svi mrtvi zaslužuju mir, a njihovi najbliži moraju znati gdje su žrtve pokopane. Riječ je o važnom iskoraku prema pomirbi u Sloveniji. Ni u kojem slučaju ne želimo zloporabu ovih pomirbenih aktivnosti za reviziju povijesti i novog obračunavanja ni u Sloveniji ni izvan nje.
Kako u Sloveniji gledaju na novog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića? U Srbiji su već poručili da se nakon “svadljivog Milanovića raduju mirnom Plenkoviću”?
Politička stabilnost susjednih država u interesu je Slovenije. Hrvatskoj želimo uspješnu i stabilnu Vladu, a novom mandataru da Hrvatsku odvede u stabilno razdoblje gospodarskog rasta i dobrih odnosa sa susjedima. Slovenija i Hrvatska partnerice su u Europskoj uniji, koja se trenutačno ne nalazi u zavidnoj situaciji, traži se ozbiljan pristup i bolja suradnja među članicama, stoga nas veseli suradnja s Hrvatskom ubuduće. Osim toga Slovenija i Hrvatska surađuju u raznim regionalnim inicijativama, spomenimo samo proces Brdo – Brijuni.
Prošle godine za vrijeme izbjegličke krize odnosi Hrvatske i Slovenije ponovno su se zaoštrili i Slovenija je podigla žicu na granici. Postoji li plan da se ta žica ukloni?
Tehničke prepreke bile su postavljene zbog usmjeravanja migracijskih tokova i zbog sprečavanja ilegalnih prelazaka granice, a bile su zamišljene samo kao privremena mjera. Zbog povećanog pritiska pojedinih grupa na ilegalan prelazak granice još nije vrijeme za uklanjanje ovih prepreka.
Kako će Slovenija reagirati ako se ponovno otvori balkanska ruta i Hrvatska joj ponovno počne dovoziti izbjeglice na granicu?
U slučaju ponovnog otvorenja tzv. balkanske rute slovenska će vlada učiniti sve za zaštitu sigurnosti svoje države i njezinih stanovnika, a ujedno će se založiti i za human postupak za tražitelje azila. Svakako se nadamo da ćemo moći sve te mjere planirati u uskoj suradnji s hrvatskim vlastima i ostalim partnerima u EU. Na kraju krajeva EU je upravo prije nekoliko dana osnovao novu Europsku pograničnu i obalnu stražu (EGOS), a prva njezina vježba vrlo se uspješno odvijala u Hrvatskoj.
Čini se da je Slovenija po pitanju migranata bliža stavu Mađarske i ostalih zemalja Višegradske skupine, nego stavu Hrvatske i zapadnih zemalja?
Ovaj dojam nije sasvim ispravan. Uvjereni smo da je sigurnost pojedine države moguće osigurati samo u okviru zajedničke politike EU u kojoj je također vrlo važna i solidarnost. Slovenija je bila jedna od prvih država koja je godinu dana prije otvaranja tzv. balkanske rute detektirala pritisak na susjednu Italiju putem Sredozemnog mora te joj ponudila pomoć. Uključeni smo također u proces premještaja izbjeglica po sistemu kvota. Prema svojim mogućnostima surađujemo i u naporima za otklanjanje uzroka migracija.
Je li Angela Merkel pogriješila kad je pozvala migrante?
Nije riječ o pogrešci njemačke kancelarke Angele Merkel, nego o sasvim pogrešnom razumijevanju njezine poruke samih migranata. Vrlo je važno da Europa ne odstupi od svojih humanitarnih načela, što ne znači da su prestala važiti ona pravila koja vrijede za sve nas pri ulasku u drugu državu. Slovenija u tom pogledu snosi još posebnu odgovornost i dužnost zaštite vanjske granice schengenskog područja.
Traže li migranti azil u Sloveniji, koliko ste ih spremni primiti u zemlju?
Kao što sam već spomenula, Slovenija prihvaća izbjeglice po sistemu kvota. Slovenija se u okviru sheme EU o premještaju migranata i izbjeglica obvezala na prihvat 567 osoba. Do sada je prihvatila 83 migranta (23 državljanina Eritreje iz Italije te 43 državljanina Sirije i 17 državljana Iraka iz Grčke).
U ovoj godini Slovenija je zaprimila 887 zahtjeva za azil. Naša vlada svjesna je značaja raspodjele tereta među članicama EU, ali unatoč tomu prihvatit će toliko izbjeglica i migranata koliko ih bude mogla integrirati u društvo.
Unatoč tome što je politika često svadljiva, Slovenci su i dalje u samom vrhu po broju turista koji posjećuju Hrvatsku. Znači li to da obični ljudi zapravo ne obraćaju pažnju na probleme koje imaju države i da se dva naroda zapravo vole?
Hrvatska je iznimno lijepa i Slovenci se u njoj dobro osjećaju. To potvrđuje i statistika – više od pola svih Slovenca godišnji odmor provodi u Hrvatskoj. Većina ih ljetuje na vašoj predivnoj obali, ali također postoji i sve više onih koji posjećuju kontinentalni dio Hrvatske i uživaju u bogatoj ponudi. Slovenski posjetitelji prepoznati su kao gosti koji uvelike doprinose hrvatskom turizmu. Također je potrebno istaknuti da raste i broj hrvatskih gostiju u Sloveniji, s obzirom na to da naša zemlja pruža aktivan, zdrav i zelen odmor. Ne možemo zaobići ni zajedničke projekte za razvoj turizma uz granicu i zajedničke nastupe obiju država na udaljenim tržištima. Čitatelje Večernjeg lista srdačno pozivam u posjet Sloveniji u kojoj svako mjesto ima svoju priču, stoga vjerujem da pri istraživanju slovenskih ljepota neće biti razočarani.
Također, zanimljivo je da se dosta Slovenaca seli u Hrvatsku, uglavnom je riječ o umirovljenicima...
Kako sam već naglasila, Hrvatska zbog svoje atraktivnosti privlači Slovence. Neki od njih posjeduju nekretnine u Hrvatskoj, najčešće je riječ o manjim turističkim objektima i moguće je, naravno, da neki od njih odluče dulje vrijeme, nakon umirovljenja, boraviti u Hrvatskoj.
Kako danas prolaze hrvatski proizvodi u slovenskim trgovinama?
Brojni hrvatski proizvodi u Sloveniji su prepoznati i dobro prihvaćeni, prije svega prehrambeni, koji su odavno i dio našeg identiteta. Na primjer, meni se jako sviđa čokoladirano čajno pecivo Domaćica, Kanditove rum-pločice i Cedevita, da nabrojim samo neke od njih. Na drugoj strani postoje brojni slovenski proizvodi dobro prihvaćeni u Hrvatskoj i bilo bi šteta da nestanu s polica dućana.
Koliko ste već u Hrvatskoj? Jeste li ovdje s obitelji? Idete li često u Ljubljanu, ipak su Zagreb i Ljubljana dvije možda i najbliže metropole u Europi?
Mandat veleposlanice počeo mi je u veljači ove godine. Naravno, Hrvatsku sam poznavala već otprije, ali tek sam nakon dolaska utvrdila koliko je toga još neotkriveno i to želim nadoknaditi. Moja je obitelj ostala u Sloveniji, ali se redovito posjećujemo, naravno koliko nam obveze to dopuštaju.
Kako provodite slobodno vrijeme u Zagrebu?
Zagreb je krasan grad, stoga bih za njega željela odvojiti više vremena da bih mogla češće posjetiti kazališta, muzeje, galerije. Nedavno sam pogledala Moliereova “Tartuffa” i predstavu “Tri zime” te se ponovno uvjerila u visoku kvalitetu kazališne umjetnosti u našem dijelu Europe. Slušam raznovrsnu glazbu – od klasike, šlagera i šansona do rocka. Za mene su autori kao što su Jonny Cash, Leonard Cohen, Tom Waits i ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade Bob Dylan vječni. Vrlo rado čitam i na svim mjestima na kojima djelujem kao diplomatkinja kupujem prije svega suvremenu literaturu na domaćem jeziku. U Hrvatskoj postoje brojni odlični književnici, a trenutačno čitam “Unterstadt” autorice Ivane Šojat Kuči.
Ima li nešto sto vam se posebno sviđa u Hrvatskoj? Kakva je hrvatska hrana, je li slična slovenskoj?
Teško je reći koji dio posebno istaknuti. Zaljubljena sam u Istru, ne samo u obalni dio, već i u njezinu unutrašnjost. Prekrasni su također otoci – ove godine prvi sam put posjetila Vis i Rab. Ako govorimo o hrani, ona je slična slovenskoj u pograničnom pojasu, ali postoje i brojne različitosti. Možda bi bilo dobro u Zagrebu otvoriti pravu slovensku gostionicu da bismo mogli usporediti naše jelovnike.
Na izborima za Hrvatski sabor žene su loše prošle... Kakva je situacija u slovenskom parlamentu što se tiče žena i koliko su one moćne u slovenskoj politici?
U Sloveniji smo zagovornici jednakih mogućnosti bez obzira na spol ili bilo koju drugu osobnu okolnost. U sadašnjem sastavu Državnog zbora trećina je žena, u vladi ih je polovica. Brojne žene na rukovodećim su položajima u malim i srednjim poduzećima, ali ih je premalo na tom položaju u velikim, posebice državnim poduzećima. Priznajem da si rezultat izbora u Hrvatskoj, iz perspektive ravnopravnosti žena, ne mogu sasvim objasniti. Osobno sam upoznala brojne sjajne menadžerice i političarke.
Nadam se da će se trend ubuduće promijeniti jer bez odgovarajuće uloge žena u politici i gospodarstvu ne postoji ni pravi održivi razvoj.
Hrvatska i dalje nije slobodna zemlja. Unatoč pobjedi u Domovinskom ratu, mi smo i dalje okupirani. To je jedino objašnjanje izostanka svakog zanimanja svih dosadašnjih vlasti za ovu temu. Tužno i zgrožen sam time - ali zato mladi i odlaze iz ove zemlje. Ne osjećaju je svojom domovinom, pa onda mogu domovinu potražiti i negdje drugdje. Živimo u Matrixu, uvjereni da smo slobodni i na svome, a zapravo pod gorom okupacijom nego ikad prije. I to se vidi na svim područjima.