Nakon što je srpska glumica Milena Radulović iznijela svoje potresno iskustvo seksualnog zlostavljanja, nije dugo trebalo da istupe kolegice sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, studentice Filozofskog fakulteta, Akademije likovnih umjetnosti, ali i mnoge druge.
– Osobno nisam imala iskustvo seksualnog zlostavljanja u mjeri da netko nasrne na mene i pokuša me silovati. U usporedbi s takvim strahotama moja su iskustva bezazlena i čini mi se da sam se dosta dobro nosila s takvima. Vrlo brzo sam shvatila da se u tim situacijama nemaš kome obratiti, a ako se želiš obraniti, moraš biti glasan, brz i vraćati istom mjerom – kaže za DW hrvatska kazališna i televizijska glumica Lana Gojak, opisujući vlastita neugodna iskustva nakon sve glasnije afere seksualnog zlostavljanja u regiji.
Problem je duboko ukorijenjen u društvo
– Kad me na hodniku zašlatao po stražnjici, profesora na akademiji opalila sam kišobranom svom snagom i glasno opsovala tako da svi čuju. Kao profesionalna glumica susrela sam se sa starijim glumcem koji je volio koristiti priliku da me ispipa za vrijeme predstave jer "njegova uloga to opravdava". Vratila sam mu tako što sam ga pred punim gledalištem uhvatila za jaja", prisjeća se Gojak vlastitih neugodnih iskustava.
Kasnije taj glumac nije pokušao ništa slično, no Gojak kaže da je takvih situacija i suradnika bilo bezbroj. Naime, iako se za to znalo, bile su to javne tajne koje su se uvijek tolerirale baš kao što se, kaže, tolerira emotivno zlostavljanje i mobing na radnom mjestu. Upravo je to razlog zašto žrtve najčešće šute.
– Kad se i ako se osoba odluči suprotstaviti, ne znači da za nju neće biti posljedica. Loša ocjena do kraja studija, tračanje o teškom i svadljivom karakteru, lijenosti, neproduljenje ugovora o radu… Mogućnosti za kaznu su brojne – navodi Gojak.
Upravo zbog toga je važno što su žrtve hrabro progovorile. No, nije pretjerano optimistična kad je u pitanju pozitivan ishod jer smatra da je problem duboko ukorijenjen u društvo koje, dodaje, kao da je na strani zlostavljača. Gojak smatra kako je ovo ipak prvi korak da bi se takvom degutantnom ponašanju uopće pokušalo stati na kraj. Upozorava da se isto događa i muškarcima, ali u mnogo manjoj mjeri.
Saborska zastupnica stranke Možemo! Sandra Benčić kaže da aktualni slučajevi pokazuju da je položaj žena u našem društvu još uvijek podređen.
– To je najčešće u onim profesijama gdje su muškarci na poziciji moći , ali ne samo u glumačkoj, nego i u mnogim drugim profesijama. Pozitivno je da je došlo do lavine svjedočenja o seksualnom uznemiravanju, pa i zlostavljanju, kao i o najgorim oblicima seksualnog nasilja. To je dobro jer su se i mnoge druge žene, koje nisu poznate u društvu ni u javnosti, ohrabrile ispričati svoje priče i tražiti pravdu – ističe.
Navodi primjer gospođe koja se javila u Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka i nakon 25 godina, otkako je zlostavljana, zatražila pravni savjet. Naravno da je takve slučajeve potrebno sankcionirati, nastavlja ona, ali smatra da je, umjesto privremenih rješenja, važnija korjenita promjena.
– Zato je neophodno naglašavati važnost feminizma i borbe protiv patrijarhata te integrirati političko djelovanje onih stranaka koje ne samo deklarativno, nego i istinski žele tu vrstu promjena – zaključuje Benčić.
Borba protiv diskriminacije
Slično mišljenje ima i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova koja je dosad primila 30-ak prijava uznemiravanih glumica, ali i drugih žrtava iz područja visokog obrazovanja, rada i zapošljavanja, a stižu joj i nove.
Podsjeća kako je prema Ministarstvu unutarnjih poslova u zadnjih nekoliko godina broj kaznenih djela spolnog uznemiravanja porastao za 55 posto.
– Globalna rasprostranjenost i rast prijava za ovu vrst prijestupa ukazuje na porast svijesti, prvenstveno među ženama, da ne moraju više trpjeti takva ponašanja, već da će se po njihovim prijavama aktivirati sustav progona počinitelja i zaštite žrtava. U našem društvu, koje je izrazito patrijarhalno, djelomice se dokazuje teza da će muškarci na poziciji moći, kad ih žene optuže za seksualne delikte, napraviti sve da zaštite jedan drugog – kaže Ljubičić.
To je, prema njezinu mišljenju, posljedica zamjena teza.
– Naime, u patrijarhalnim društvima muškarci, a vrlo često i velik broj žena, izabiru biti solidarni s počiniteljima, dok žrtve osuđuju kao lažljive i promiskuitetne – objašnjava Ljubičić.
Žalosno je, dodaje, što katkad i pravosuđe, a ne samo društvo, žrtvama doživljava upravo počinitelje, javno osuđujući žrtve. Takve trendove pravobraniteljica okušava preokrenuti.
– Velik broj zakona već je izmijenjen, a upravo je s ministrom pravosuđa i uprave dogovoren i novi paket promjena relevantnog zakonodavstva. Održane su brojne edukacije pravosuđa u sklopu projekata EU koje provodim – ističe Ljubičić.
Osim toga, institucija pravobraniteljice, kao stručno savjetodavno tijelo, sudjeluje s institucijama i poslodavcima koji su zaprimili prijave za spolno uznemiravanje.
– Aktivno podržavamo kampanje svojim javnim istupima, ali i radom sa žrtvama. Upravo je to način preokretanja negativnih trendova i društvene borbe koja je presudna za suzbijanje spolne diskriminacije i seksualnog uznemiravanja – zaključuje Ljubičić, piše DW.
Kome se obraćaju ove "feministice"? Traže zaštitu od suda/muškaraca i policajaca/muškaraca. Kako je to feministički?! To mi se više čini kao da su nekakve princeze na zrnu graška koje nisu u stanju opaliti pleščurinu idiotu i pokazati da su ravnopravne.. Kad bi svaka žena na sexualnu agresiju reagirala glasnom verbalnom agresijom odmah, ili fizičkom ako je verbalna nedovoljna, onda bi brzo na svjetlo dana isplivalo tko je predator. Istovremeno žene ne bi izgledale kao žrtve, nego ravnopravni ljudi.