Izbjeglički val počeo je destabilizirati europske države koje im se nalaze na putu. U tom sve izraženijem kaosu te su države, zasad, uglavnom prepuštene same sebi. A najviše na što mogu računati jest novac koji će im uskoro početi pristizati, što iz blagajne EU u Bruxellesu, što od UNHCR-a. Bogati Europljani radije će dati novac, samo da se negdje, na putu do njih, nekako prekine i zaustavi ta maslinasto-crna plima ljudi koja nadire u njihovom pravcu.
Čuva nas Dunav
Izravno pogođene države, koje sada zapljuskuje taj val izbjeglica, uglavnom su znatno siromašnije europske zemlje, koje, i inače imaju dovoljno gospodarskih i problema sa standardom svojih ljudi i bez ovog plimnog vala. I koje se sada moraju snalaziti na razne načine kako bi kanalizirale, preusmjerile izbjeglice, što dalje od sebe. Bugarska, Grčka, naposljetku i Mađarska izgradile su ili grade visoke žičane zidove na granicama i smjerovima odakle stiže ta plima. Slovačka je još neokrznuta, no unaprijed je poručila kako će primati samo kršćane. I premda slovačke vlasti sada svi zbog te iskazane i nagle ksenofobije osuđuju, za pretpostaviti je da takvu izjavu nitko u Slovačkoj ne bi niti pomislio dati do prije nekoliko tjedana. Tako da i ovaj primjer zorno pokazuje kolika se panika nakuplja u financijski slabijim i brojčano malenim europskim državama.
Panika je jasna, s obzirom da se da i matematički potkrijepiti. Kada bi u Slovačku ušlo 50.000 izbjeglica, to bi bilo kao da je u Njemačku odjednom ušlo njih milijun! To što Slovaci spominju kršćane, proizlazi iz straha da su moguće točne procjene obavještajaca kako se u ovom valu izgledno kriju i stotine prikrivenih isilovaca, koji će se ovako (a to je već tako prije radila i al-Qaida) planski posijati po EU radi budućih "zadataka". Potpuno je izgledno da su i Mađari počeli graditi zid zbog panike jer se u ovoj zemlji kanaliziralo već više od 100.000 izbjeglica. Optuživati stoga zemlje poput Mađarske i Slovačke da su ksenofobične, negostoljubive i nehumane jest, uglavnom, olako filozofiranje.
Iz pozicije građana europske države koja nije, ili smatra da nije ugrožena, poput Hrvatske, lako je pametovati. Lako, ali neozbiljno. Jer, ajmo filozofski, ovdje su države sučeljene s izborom – biram humanitarno rješenje, ili biram čuvanje nacionalne sigurnosti zemlje. Mogu li se ove dvije pretpostavke kombinirati, vidjet ćemo, možda baš Hrvatska pronađe ovakvu "mješavinu" rješenja? Zasad naše vlasti tvrde da je Hrvatska spremna za izbjeglički val. Svaka drukčija izjava ne bi, uostalom, niti bila pametna. No, je li baš tako, i na što je ovdje Hrvatska zapravo spremna?
Izbjeglički bunar u kojemu su se u Turskoj i na sjeveru Afrike akumulirale prvo stotine tisuća, pa do početka 2015. i milijuni izbjeglica morao se u jednom trenutku preliti. Kada je postalo neizdrživo domaćinima, ili kada su se stekli politički uvjeti, poplava je krenula, očito usmjeravana prema zemljama EU. Dok su Afrikanci uglavnom kretali Sredozemljem put Italije, izbjeglice iz Azije, a ovdje je riječ o golemom broju Sirijaca, Afganistanaca i nešto Iračana i ostalih, krenuli su put Balkana i jugoistoka Europe. Države koje su se našle na pravcu prodora izbjeglica ponašale su se, pritom, sve na isti način, a to je u praksi značilo prihvat i tranzit do prvog idućeg susjeda. Grci i Bugari učinili su to Makedoniji, ona Srbiji, a Srbija Mađarskoj. Kako su Mađari u schengenskom viznom i graničnom režimu, iz Mađarske se potom gubio trag većini od pristiglih izbjeglica, koje su se uglavnom (lako) potom prebacivale preko poroznih granica unutar EU, sve do ciljanih bogatih EU država poput Njemačke, Austrije i Velike Britanije ili Skandinavije. Sve je to više-manje funkcioniralo tako, sistemom domina, dok su se brojke izbjeglih kretale u "prihvatljivim" omjerima. No, kada su na tisuće njih počele prodirati svakodnevno, počele su pucati slabe infrastrukture balkanskih država, a one bogatije počele su slati signale "tranzitnim" državama poput Mađarske da će, uskoro, početi vraćati taj val nazad u Mađarsku. U međuvremenu, prva se, u općem kaosu, pa uz proglašavanje izvanrednog stanja u graničnim područjima, našla Makedonija. Ta država je ionako pod stalnom prijetnjom proizvodnje kaosa, sjetimo se nedavnog oružanog sukoba s Albancima u tetovskom kraju na zapadu Makedonije. Njezinu infrastrukturu uništilo je već tisuću izbjeglica dnevno, kada su Grci otvorili pipu i počeli, kažu, čak organizirano dovoditi izbjeglice iz Soluna do Gevgelije. Mobilizacija makedonske vojske vjerojatno će rezultirati time da se uvede više reda, ali sigurno neće spriječiti dotok izbjeglica. Niti njihov transfer do Srbije, koja je iduća tranzitna zemlja za izbjeglice.
Srbija se u ovoj krizi ponaša puno ozbiljnije. Premda izgleda da ona dozvoljava potpunu slobodu izbjeglicama, otvarajući im čak i prostore na gradskim parkovima u srcu Beograda (zamislite da se isto dogodi u nas i šatori niknu na zagrebačkom Zrinjevcu, nezamislivo, zar ne?), sve sigurnosne službe, uključujući i vojsku u najvišem su stadiju pripravnosti i cijeli ovaj dotok od, kažu oko 60.000 izbjeglica, kanalizira se vrlo organizirao. Put – Mađarske. Srbija ovdje, uz javno prikazivanje velike sućuti, humanizma i tradicionalne srpske gostoljubivosti, rabi jednostavnu i praktičnu politiku – koliko tisuća ljudi uđe, toliko tisuća i mora izaći iz Srbije. Kako Mađarska dovršava svoj zid od žice, Srbija kao ozbiljna država već nalazi rješenje i za tu buduću situaciju. Stoga potpredsjednik srbijanske vlade, Ivica Dačić, i daje javnu izjavu kako će izbjeglice preusmjeriti prema Bugarskoj i – Hrvatskoj. E, sad, može li on učiniti što najavljuje? Premda Hrvatska Dačića ne doživljava kao ozbiljnog političara, nego više kao dobrog "druga" za kafanska raspoloženja i lažna, ciklička pomirenja Hrvata i Srba u stilu "tko nas zavadi" – ova je poruka u Hrvatskoj ovoga puta ipak ozbiljno shvaćena. Jer, dolazi od službenog Beograda i, osim toga, vrlo je izgledno njeno ostvarenje.
I u Hrvatskoj mjerodavne sigurnosno-obavještajne službe postavljaju pitanje, a što će se dogoditi kada Mađari dovrše zid? Postoje dva rješenja – otvoriti granicu i organizirati tranzit poput Srbije, no problem je što Hrvatska nije u schengenskom režimu, pa bi, otvaranjem koridora riskirala da se u nju vrlo brzo prelije na desetke tisuća izbjeglica, koje, onda RH ne bi mogla brzo transferirati u neku drugu EU državu, što dalje od sebe, nego bi ih morali zadržati određeno vrijeme. Hrvatska si, vrlo vjerojatno, ne bi mogla dozvoliti da organizira tranzit i svakodnevno počne prebacivati izbjeglice do mađarske granice. Izabere li Hrvatska drugi način – i postavi se rigorozno kad Dačić počne slati izbjeglice u istočnu Hrvatsku, riskira osude iz Bruxellesa i svijeta, što jest političko pitanje, no, važnije, ovdje se postavlja pitanje – može li hrvatska infrastruktura podići "zid" i zaustaviti izbjegličku plimu na svojim granicama? Činjenica jest da MUP nikada nije bio brojniji i da imamo mnogo policajaca, činjenica je da je veliki dio njih već prebačen u graničnu policiju jer naša zemlja uvježbava schengenski sustav u koji bi trebali ući punopravno oko 2017. U odnosu na zapadnoeuropske države, Hrvatska ima oko 470 policajaca na 100.000 stanovnika (Njemačka manje od 300, primjerice). Nadalje, čuva nas Dunav, koji nije lako prijeći, pa se tako prepolovljuje granica sa Srbijom koju bi trebalo pojačano nadzirati. No, činjenica je i da nijedna zemlja do sada nije uspjela zaustaviti izbjegličku plimu kada ona provali punom snagom, pa se ne treba zanositi niti da bi to Hrvatskoj uspjelo.
Što ako izbjeglice krenu u BiH?
Sigurno je kako RH ne bi, niti bi smjela primijeniti golu silu u zaustavljanju izbjeglica. Kada Mađarska dovrši zid, možemo se jedino nadati da će se tako "ispuhati" i zapadnobalkanska ruta, no ne dogodi li se to, sigurno je da će se val preliti i preko Hrvatske. Valja očekivati da Milanovićeva vlada, pred izbore, sigurno neće širom otvoriti vrata izbjeglicama, no nešto mora učiniti, tako da službe razmatraju moguća rješenja, odnosno mjesta prihvata. Najvažnije je da to ne budu "šatorska naselja", nego čvrsta zdanja. U obzir, dakle, dolaze građevine koje su napuštene i slobodne, a još su zadržale infrastrukturu poput vodovoda, kanalizacije i struje. A upravo su takve bivše vojarne koje je MORH nedavno napustio kao "besperspektivne". U svaku od tih vojarni moglo bi se, uz male preinake, smjestiti po nekoliko tisuća izbjeglica. Ti su prostori sada pod nadzorom i brigom DUUDI-ja, a 10 lokacija moglo bi doći u obzir prelije li se izbjeglički val na RH; Vojarne "Dr. Ante Starčević" Jastrebarsko, Glina ex. Bolnica, "Šanac" Karlovac, "Slavonski graničari" Nova Gradiška, "Ban Josip Jelačić" Otočac, "Svetica" Pula, "Muzil" Pula, "Barbariga" Pula, "Ivan Drašković" Varaždin, "Skradnik" Josipdol. U ozbiljnim kalkulacijama mora se uzeti u obzir i mogućnost o kojoj još nitko javno ne govori, a to je, što ako se val izbjeglica prelije i u BiH? To bi, onda, još dodatno zakompliciralo poziciju Hrvatske.
>>Strani vračevi odlučit će o ishodu hrvatskih izbora
>>HDZ: reforme i po cijenu gubitka sljedećih izbora
To je nevjerojatno, muslimani bježe u Europu Krščanima, a mrze nas...zašto ne bježe svojim milijarderima Arapima u Dubai tj Emirate...što ne pomažu ti naftašii svojim nesretnim ljudima..