Republika Hrvatska već devet godina na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu pokušava dokazati da je pravi vlasnik dijela zemljišta na Pantovčaku, koji se nalazi u sklopu kompleksa Predsjednički dvori, a koji je, prema trenutačnom zemljišnoknjižnom ulošku, u vlasništvu tvrtke Kavoteka d.o.o. bivše Miss sporta iz 1996. Vlatke Matić Pivac, dok je druga polovica čestice u vlasništvu nasljednica Cvijete Vede Zagorac, nekadašnje suradnice Josipa Broza Tita.
Riječ je o čestici koju Okružni sud u Mariboru želi blokirati, odnosno smatra je dijelom nezakonito stečene imovine Vlatke Matić Pivac protiv koje se u Sloveniji vodi istraga zbog višemilijunskih malverzacija s kreditima Nove kreditne banke Maribor.
Sudski spis oko utvrđivanja vlasništva nad spornim dijelom zemljišta otkriva kako je zapravo riječ o povijesno važnom zemljištu jer se na njemu nekada nalazila kuća u kojoj se u uoči Drugog svjetskog rata skrivao Josip Broz. Tu je kuću 1939. godine kupila Veda (Cvijeta) Zagorac i to po Titovu nalogu.
Kuća za tajne sastanke
– Kuću na Grabovcu 20 (tadašnja adresa op. a.) nisam kupila partijskim novcem, nego svojim, ali prema nalogu tadašnjeg generalnog sekretara Partije druga Tita. Kuća je služila njemu za sastanke i za boravak jer se nalazila na vrlo skrovitom mjestu koje je potpuno odgovaralo potrebama konspiracije. O tome da sam kupila kuću i u njoj boravila može posvjedočiti drugarica Herta Haas koja je tada bila drugarica druga Tita i također je često boravila u toj kući – piše Veda Zagorac u jednom dopisu koji je sastavni dio sudskog spisa te objašnjava da je kuća kupljena od nećaka Josipa Broza, Martina Starešina. Osim Vede Zagorac, kao vlasnik je 1939. upisan i njezin tadašnji suprug Teodor Stanivuković, i to "zbog potreba konspiracije".
Tvrtka Kavoteka, na čijem je čelu bivša Miss sporta, kupila je za 600.000 eura dio zemljišta od T. Stanivukovića
– Sav novac za kupnju dala je moja majka iz kredita koji je u tu svrhu uzela. To je bila neka vrsta našeg priloga Partiji. Kuća je bila upisana na mene i na mog tadašnjeg druga Teodora Stanivukovića jer je to bilo zgodnije zbog potreba konspiracije, tj. da se kuća kupuje obiteljski – objašnjava dalje u dopisu Veda Zagorac.
Suprug Vede Zagorac poginuo je 1944., a ona se nakon nekog vremena preselila u Beograd u kojem je živjela s izvanbračnim suprugom dr. Zdravkom Pečarom. Kuću na Pantovčaku Veda Zagorac odlučila je 1963. pokloniti Gradskom komitetu SKH Zagreb smatrajući da takav objekt ne bi trebao biti privatno vlasništvo. U zamjenu za darovanu kuću s vrtom, koja je kasnije postala sastavni dio Vile Zagorje, odnosno još kasnije Predsjedničkih dvora, Veda Zagorac tražila je od Skupštine Grada Zagreba samo garsonijeru za svoju majku, koja joj je i dodijeljena i to u Ulici Moše Pijade, danas Ulica Ribnjak.
No, iz nepoznatih razloga taj komad zemljišta i dalje se u zemljišnim knjigama vodio kao njezino vlasništvo, ali i vlasništvo davno preminulog supruga. Da je još uvijek vlasnica kuće, Veda Zagorac doznala je 15-ak godina poslije kada su joj na kućnu adresu počele stizati opomene za neplaćeni porez.
Imala kućicu s terenom
– Na Grabovcu 20 u Zagrebu imala sam kućicu s terenom još prije rata. U toj se kućici skrivao, u njoj je stanovao i često ju je koristio drug Tito. Zbog toga je na nju postavljena spomen-ploča još 1953. Prije otprilike 15 godina kućicu sa svim terenom darovala sam zagrebačkoj partijskoj organizaciji, odnosno Gradu Zagrebu. To sam učinila pismeno, oni su me obavijestili o prijmu i sve je bilo sređeno. Poslije je kućica s cijelim terenom ušla u sklop Vile Zagorje i sada je unutar ograde. Posljednjih godinu dana počela sam dobivati opomene zbog neplaćenog poreza što znači da ipak nije sve službeno sređeno, tj. iz katastra nije ispisano moje vlasništvo i upisano partijsko. Molim vas da date nalog da se to definitivno uredi jer ne bih htjela imati bilo kakve poteškoće, pa čak ni takve neispravne opomene s obzirom na to da je cijela stvar potpuno čista – piše u jednom dopisu koji je 1979. poslala Veda Zagorac. O čitavom slučaju upoznala je i neke od najznačajnijih političara toga doba – Vladu Bakarića, Borisa Bakrača, Miku Tripala i Peru Pirkera te osobnog tajnika Josipa Broza, Rajka Trajanovića.
Kupnju kuće naručio je Tito jer se nalazila u šumi pa je u njoj održavao važne susrete
Unatoč brojnim dopisima koje je slala, ostala je djelomična vlasnica sporne čestice, a nasljednici njezina bivšeg supruga ostali su vlasnici drugog dijela premda je i sama Veda Zagorac osporavala njihovo vlasništvo.
– Kada sam poklanjala svoj dio, bila sam se dogovorila s drugovima da će oni odmah riješiti i dio druga Stanivukovića, ali nažalost to do sada nije učinjeno te je na taj način došlo do toga da su njegovi rođaci počeli tražiti neko nasljedstvo. Oni u toj kući nikad nisu ni bili niti su je vidjeli i nitko mi nije pomogao da je otplatim jer sam dug vratila ja osobno poslije rata na zahtjev tadašnje banke koja je slične dugove likvidirala. Molim vas da se taj predmet riješi i da kućica bude u skladu s prvobitnom namjerom, tj. da bude darovana Partiji kako nitko više ništa vezano uz to ne bi mogao tražiti. Ja sam uvijek o svim problemima vezanima uz to obavještavala druga Tita – objašnjava Veda Zagorac. Da je s Josipom Brozom bila u jako dobrim odnosima, vidljivo je i iz knjige "Titova posljednja ispovijest" povjesničara Vjenceslava Cenčića. U toj knjizi, naime, Josip Broz spominje Vedu Zagorac kao osobu koja ga je u dva navrata htjela pomiriti s Jovankom Broz nakon njihova razlaza.
Nasljednici prodali zemljište
Kada je Veda Zagorac 1989. umrla, sve je naslijedio njezin dugogodišnji nevjenčani suprug Pečar. Inače, nevjenčani supružnici za života su dugo boravili u Africi i kao veliki ljubitelji afričke umjetnosti 1974. godine svoju su veliku zbirku originalnih umjetničkih pregleda darovali Gradu Beogradu, a od njihove zbirke tri godine poslije osnovan je Muzej afričke umjetnosti.
Nakon Pečarove smrti zemljište su naslijedile njegova druga supruga Jasmina i njihova kći Marija iz Rovinja.
Tvrtka Kavoteka, na čijem se čelu nalazi bivša miss sporta, kreditom Nove kreditne banke Maribor u rujnu 2005. godine kupila je za 600.000 eura dio zemljišta od nasljednika Teodora Stanivukovića, prvog supruga Vede Zagorac, a godinu dana poslije Vlatka Matić Pivac domogla se druge polovice zemljišta od nasljednica Zdravka Pečara i to za 260.000 eura. I ta dva kupoprodajna ugovora također su dio sudskog spisa. Međutim, država u svojoj tužbi osporava vlasništvo tvrtki Kavoteka te Jasmini i Mariji Pečar smatrajući da je riječ o državnoj imovini, a sve to potkrepljuju brojnim dopisima Vede Zagorac da je kuću i zemljište poklonila državi. Inače, poprilično zamršeni imovinskopravni odnosi oko zemljišta na kojem je sagrađena Vila Zagorje trebali su se riješiti nakon sklapanja ugovora između države, tada Izvršnog vijeća SRH, i Zavoda za komunalnu djelatnost Grada Zagreba u lipnju 1970. Tim ugovorom dogovoreno je da će Grad Zagreb predati državi u posjed cijelo zemljište, a istodobno će država isplatiti naknade vlasnicima zemljišta, odnosno osigurati im zamjenske stanove. Budući da je majka Vede Zagorac zamjenski stan dobila još 1965., država smatra da je ona kao vlasnica zemljišta bila namirena.
Iako se spor vodi već gotovo devet godina, nije održano nijedno ročište jer sud ne može ući u trag Jasmini i Mariji Pečar. Na prijavljenoj adresi u Rovinju ih nema i ne može im se uručiti poziv, a susjedi kažu da obje žive u Haagu. Sud je već četiri puta tražio od Centra za socijalnu skrb u Rovinju da postavi tzv. skrbnika za poseban slučaj koji bi ih zastupao na sudu, no do sada nije bilo odgovora iz tog Centra.
Kraj ovog spora stoga se još ne nazire, no nasljedstvo bliske suradnice bivšeg predsjednika Jugoslavije za sada je sigurno od blokade slovenskog suda s obzirom na to da zagrebački Županijski sud ne želi udovoljiti tom zahtjevu dok se spor između države i nasljednika pravomoćno ne okonča.
>>Ništa od blokade Pantovčaka zbog posrnule misice
>>Zbog bivše misice Slovenci tražili blokadu dijela Predsjedničkih dvora
kod druga Tita nije bilo dokazivanja. on je poslao svoje drugove i oni bi vlasništvo riješili šmajserom. zato mi danas sve što je opljačkao drug Tito i njegovi proleteri moramo plaćati i vraćati dok njihova mladunčad "ugledni građani" uživaju u plijenu svojih zločinačkih predaka.